Iz ove asfaltne baze, u nepreglednom krugu od osamnaest hektara zemljišta, vrlo brzo je nestalo sve što je bilo vrijedno.  Jedan od nekadašnjih šefova prisjetio se za Portal RTCG da ga uprava, uprkos upozorenjima koja im je upućivao, nikada nije čak ni razdužila.

"Već je to prepričano, ali sve je i dalje neshvatiljivo. Poslali su nam otkaze svima, čak i stražarima, u trenutku kada je u bazi bilo 25 tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata, vrijedna oprema. Nije ih bilo briga, kao da nije njihovo. Ja sam odmah kontaktirao upravu, najprije telefonom, a zatim i mejlom, i nekoliko dana organizovao čuvarsku službu, računajući da će neko doći da izvršimo primopredaju“ – priča taj inženjer.

Kako niko nije odgovarao niti se pojavljivao ni poslije desetak, otpušteni radnici su napustili bazu, a iz nje je preko noći sve nestalo.

„Čak i kuhinjski inventar. Od kašika i viljuški, do šporeta i frižidera. Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu“ – kaže ovaj mašinski inženjer. 

On naglašava da je još neshvatljivije da je samo nekoliko mjeseci prije toga urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura. „Kao da je odluka o zatvaranju donešena preko noći. Kada je kompanija privatizovana obećavali su mnogo šta, između ostalog da ni jedan pogon neće zatvarati.

„Štrabag“ je tada praktično zatvorio sve baze koje je naslijedio od „Crnagoraputa“ – kaže. Da nije bez osnova priča da je zatvaranje asfaltnih baza „Crnagoraputa“ na sjeveru bilo, ustvari,  dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći, govore i neki drugi pokazatelji.

Samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, ’Integral inženjering’ kupio je, naime, i otvorio asfaltnu bazu u Donjoj Ržanici u Beranama. Tog trenutka je počeo da opada posao za asfaltnu bazu Poda koja je do tada radila i u sred zime, a onda preko noći postala navodno nerentabilna. 

Asfaltna baza „Poda“ izgrađena je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tehnologija je bila slovenačka i za to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona na sat visokokvalitetnog asfalta. Imala je svu opremu za ekološku zaštitu okoline koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala preko stotinu radnika. Baza „Poda“ imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležaja za terenske radnike, kuhinju i restoran. 

Radila je uspješno sve do privatizacije „Crnagoraputa“ i pojave na tržištu novih preduzeća - „Integreal inženjeringa“, „Tehnoputa“, „Užiceputeva“ i na kraju – „Bemaksa“. „Integral“ je nekoliko godina preuzeo sve poslove asfaltnih baza Crnagoraputa, ali borba kompanija za interesna područja time nije završena, pa je i ova kompanija od monopola na milionske poslove u Crnoj Gori za samo nekoliko godina stigla do stečaja.

„Integral inženjering“ osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu,  ubrajao se u petnaest firmi za koje su mediji tvrdili da su pod kontrolom Milorada Dodika i da su sa njim povezane. „Integral inženjering“ je, pod istim imenom, kćerku kompaniju osnovao u Podgorici 2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi. 

Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore „Integral“ je istisnuo mnoge druge kompanije, sve do osnivanja „Bemaksa“. Danas na sjeveru ima nekoliko manjih asfaltnih baza, a velike poslove uglavnom dobija kompanija „Bemaks“. 

Odjednom je od 2016. godine poslove u Crnoj Gori počeo je da dobija i bosanski "Euroasfalt“. Pitanje kako i na koji način je "Eurosasfalt“ dobio poslove vrijednosti preko 60 miliona eura, završilo je kod Specijalnog državnog tužioca, ali se ne zna šta je bilo sa tim predmetom. "Sve je to lijepo i bitno je da ima asfalta".

Neko vrijeme nije bilo ni jedne asfaltne baze na sjeveru. Ali, ipak, nama nikada neće biti jasno zašto je "Crnagoraput“ čim je prodat „Štrabagu“ zatvorio jednu od najboljih asfaltnih baza, onu u Podima“ – kažu bivši radnici.