Porodice Đipalo, Đorđević i Ristović, skromni i pošteni ljudi, neprilagođeni novom vremenu koje je iznjedrilo neke potpuno drugačije vrijednosti, izgubili su vjeru u socijalnu državu i spremaju su da u poznim godinama krenu iz početka.
Nakon što je čuvenim zakonom o etažnoj svojini kuća sa četiri stana vraćena bivšem vlasniku, koji je živio u jednom od stanova, vlasnik nije želio da se njegove komšije isele.
Vlasnik nije to želio dok im opština ne riješi stambeno pitanje, pa su ostali u stanovima do njegove smrti.
Jedan od stanara Mili Đipalo, penzioner koji je radni vijek proveo u Brodogradilištu Bijela, sada ne zna gdje će. Ni on, ni njegova supruga Mira, koja je radila u "Vinoprometu“ sve do stečaja te kompanije, nikada nijesu mogli da konkurišu za stan.
U to vrijeme bili su nosioci stanarskog prava i smatralo se da imaju riješeno stambeno pitanje. Mira je za Radio Crne Gore objasnila kako su se našli u apsurdnoj situaciji.
"U kući gdje stanujemo su četiri stana, a država je daleke 1948. dodijelila te stanove porodicama, među kojima je bio i prvi predsjednik opštine Todor Kilibarda. Mili je rođen 1953 i od rođenja je tu. Početkom 90-tih godina prošlog vijeka usvojen je zakon o etažnoj svojini i mi smo bukvalno ostali bez ičega“, kazala je ona.
Tada su stanovi vraćeni vlasniku kuće, sugrađaninu Jošku Radeckom koji je živio u četvrtom stanu.
Mira i Mili Đipalo ističu da su i Joškovi nasljednici izuzetno korektni, ali da je potpuno normalno da oni žele da riješe pitanje imovine.
"Oni ulažu u te stanove i naravno da će odrediti visinu kirije koja je za nas neprihvatljiva, jer živimo od penzija“, ističe Mira.
Na pitanje šta najviše zamjera opštinskim strukturama koje su bile na vlasti u minulih tri decenije, Mira odgovara da joj najviše smeta licemjerje.
“Oni su tada donijeli zaključke na skupštini, koje ja imam kod kuće, da će pomoći porodicama koje su ostale bez stanova, tako što će im ponuditi zemljište za gadnju ili neki ravni krov ili neki stan u vlasništvu opštine. Te zaključke nikada nijesu preveli u odluku, kako ih ništa ne bi obavezivalo da ih ispune. Kad god bismo našli neko zemljište i pošli u opštinu da pitamo da li tu možemo graditi, nakon mjesec dana bi ta zemlja bila dodijeljena nekom drugom. Sa druge strane, našlo se zemljište za sve ugrožene grupe poput Roma i Egipćana ili izbjeglih lica, samo za nas nikada nije bilo pomoći. Da se razumijemo i njima treba pomoći i svima koji su ugroženi, ali smatramo da je trebalo pomoći i ljudima koji su rodjeni u ovom gradu, i ne svojom krivicom izgubili krov nad glavom“, ogorčena je Mira.
Da je ovim porodicama učinjena nepravda saglasan je i predsjednik hercegnovske opštine Stevan Katić.
Katić je, ipak, optimista da će lokalna uprava naći način da im pomogne u skladu sa zakonom.
"Opština ima i moralnu obavezu prema tim familijama koje su na razne načine zadužile grad", zaključio je Katić.
Izvor RTCG
Komentari