„Neko bi rekao da ova „istorijska“ odluka suda otvara put ka promjenama u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, čime će se omogućiti bolja zaštita prava za naše građane, jer se smanjuje diskriminacija muškaraca, ali boljom analizom i sagledavanjem ukupnog stanja vidimo da odluka ne donosi ni ženama, ni muškarcima ništa povoljno, čak naprotiv”, istakla je Raščanin Radičević.

Ona je kazala da starenje stanovništva iziskuje resurse za pružanje socijalne sigurnosti u starosti, a da se istovremeno, dostupnost resursa ženama još uvijek umnogome razlikuje od stepena njihove dostupnosti za muškarce, dok sistemi socijalne zaštite često ne idu dovoljno daleko u razmatranju rodnih razlika u načinu života jednih i drugih.

„Svakako da postoje moguća rješenja koja treba razmotriti da bi se oblikovala rodna ravnopravnost u starosti, što se prije svega odnosi na rodno procijenjen i izbalansiran penzioni sistem”, dodala je ona.

Prema njenim riječima posebno zabrinjava što navedene norme člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Crne Gore nisu bile predmet pažljive analize i ocjene Ustavnog suda, osim što su zaključili da je norma u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore, čime je, kako je pojasnila, njihov stav u najmanju ruku začuđujuć.

„Izdvojen stav sudinica Tešić i Armenko ukazuje nam na to da ovakva odluka Ustavnog suda u budućnosti može proizvesti gore socio-ekonomske posljedice po građanke i građane Crne Gore”, naglasila je predsjednica Foruma žena SD-a.

Kao ključno je istakla to da je zakon definisao pravo, a ne obavezu kao afirmativnu mjeru u penzionom sistemu, koji je tu da bi se adresirale istorijske i sistemske rodne razlike.

„Moramo biti svjesni toga da se žene zbog rodnih uloga često suočavaju sa izazovima koji utiču na njihovu sposobnost da akumuliraju dovoljne štednje za penziju. Prvenstveno ako uzmemo u obzir prekide ili sporije napredovanje u karijeri usljed brige o djeci ili drugim članovima porodice”, navela je Raščanin Radičević.

Ona je podsjetila na istraživanje UNDP-a iz 2020. godine koje je pokazalo da žena u Crnoj Gori u prosjeku osam godina svog života provede u neplaćenom radu, što na godišnjem nivou iznosi oko 489 miliona eura ili 10% BDP-a.

„Upravo te okolnosti ukazuju zašto su potrebne afirmativne mjere za žene u penzijskim sistemima, to je mjera pokušaja ispravljanja te životno duge neravnoteže pružajući ženama mogućnosti da odu u penziju ranije ili da dobiju dodatne beneficije, prepoznajući da im možda treba dodatna podrška da postignu finansijsku sigurnost. Ekonomski posmatrano jasno je da je interes da se radno aktivira svo sposobno stanovnistvo na što duži vremenski period, ali je zato postojala ova politička mjera koja je imala za cilj promociju rodne ravnopravnosti i osiguravanje da žene imaju fer šansu da uživaju u ranijoj penziji uprkos strukturalnim nejednakostima sa kojima se suočavaju tokom radnog vijeka”, kazala je Raščanin Radičević.

Raščanin Radičević je objasnila da odluka Ustavnog suda ne ide u korak sa izgradnjom pravednog i održivog sistema penzijskog i invalidskog osiguranja.

„Ustavni sud je zaključio da su muškarci diskriminisani u odnosu na žene u pogledu uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, pa je ukinuo cijelu odredbu člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, čime je sve stavio u nepovoljan položaj, jer bez 40 godina staža osiguranja ne mogu ostvariti pravo na starosnu penziju. Dakle, ovakva odluka nikako nije korak u izgradnji pravednog i održivog sistema penzijskog i invalidskog osiguranja, već naprotiv. Na ovaj način ne možemo omogućiti bolju sigurnost za građane koji su zaslužili pravednu i adekvatnu penziju, jer nije u skladu sa principima vladavine prava”, zaključila je Raščanin Radičević.

Izvor:Standard