Geravand je 1. oktobra dobilla smrtonosne povrede mozga, ali postoje razne verzije o tome šta joj se dogodilo.

Njena prijateljica je iranskoj državnoj televiziji rekla da je udarila glavom o pod stanice.

Na emitovanom snimku nadzorne kamere prizor zaklanja prolaznik dok se nekoliko sekundi kasnije vidi kako djevojku koja izgleda onesvješćeno, odnose s poda na kojem je ležala.

Njeni roditelji su državnim medijima rekli da je uzrok povrede problem s krvnim pritiskom ili pad.

Aktivisti tvrde da je Geravand možda bila gurnuta ili napadnuta jer nije nosila „hidžab“ i zahtijevaju nezavisnu istragu misije Ujedinjenih nacija u Iranu jer kažu da vlast Irana vrši pritisak na porodice žrtava napada na žene, te da je samo državna televizija do sada emitovala na stotine iznuđenih priznanja.

Asošiejted pres nije mogao da potvrdi okolnosti njene povrede.

Armita Geravand umrla je godinu dana posle Mahse Amini čija je smrt bila posledica prebijanja u pritvoru Policije za moral jer joj je pramen kose virio ispod marame. Njeno privođenje i smrt su izazvali masovne, političke demonstracije širom Irana.

Iranke od tada prkose obavezi prekrivanja kose maramom – „hidžabom“.

Za muslimanke širom svijeta je pokrivanje kose znak pobožnosti pred Bogom i uzdržanosti pred muškarcima van njihovih porodica.

U Iranu su „hidžab“ i crni „čador“ kojim se neke žene prekrivaju;od glave do pete, odavno politički simbol, posebno od kako je „hidžab“ postao obavezan posle Islamske revolucije 1979. godine.

Iran i susjedni Avganistan koji je pod vlašću islamskih ekstremista talibana, jedine su;zemlje u kojima je „hidžab“ obavezan.