Ovo su riječi kojima se mogu opisati socijalni i politički trendovi poslije anti-istorijskog avgusta 2020.

Indoktrinacija je počela davno. To jest - nije se nikada ni prekidala - ukoliko, povodom ovog razmišljanja, za njen početak uzmemo godine koje su prethodile raspadu druge Jugoslavije.

Trenutak da se ,,stane za vrat“ tom zlu je propušten 2006. godine, odmah po obnovi crnogorske državne nezavisnosti. Prevladao je, sasvim kratkodivo i nepametno (a učeniji od nas će jednog dana istraživati kako i zašto se to dogodilo i da li je to bio proizvod samo neznanja i nedostatka političke vizije crnogorskog političkog vrha tog vremena), stav da je pobjeda na referendumu dovoljna.

Da je time sve završeno i da se odmah treba vratiti politici srednjaštva i - sada je to lakše vidjeti - lažnog političkog ,,centra“, koji je i dalje želio da se po svaku cijenu distancira od ,,dva ekstrema“ - jednog stvarnog, a drugog izmišljenog. Brojni su primjeri za to, nego sada nemamo prostora i vremena ...

ANTICRNOGORSKA STRATEGIJA

I zato su se stvari završile, odnosno - upravo se završavaju - mučno, nasilno i destruktivno po Crnu Goru i sve njene građane, upravo u izvedbi onog stvarnog ekstrema - velikosrpskog, klerikalnog, ksenofobnog, nacional-šovinističkog i anti-crnogorskog, u svim značenjima te odrednice. Drugi, izmišljeni ,,ekstrem“ - tzv. crnogorski ,,nacionalizam“, nasilni ekstremizam i ostali bakrači - danas je predmet BIRN-Vijesti-In4s-RTCG i inih analiza, pamfleta, podmetanja, sabotaža i diverzija.

,,Pucano je na policiju“ još uvijek odjekuje crnogorskim medijskim, kulturnim i političkim prostorom, dok nam se nezakoniti generalni direktor Javnog servisa i nezakoniti rektor Univerziteta Crne Gore smiju u lice. I Tužilaštvo učestvuje u tom mračnom vodvilju, pa su slobodni intelektualni stav i politička analiza djelovanja Crkve Srbije razlog za krivično i prekršajno gonjenje.

ZLOĆUDNE PAROLE 

Majorizacija i homogenizacija na nacionalnoj i vjerskoj (opet: Crkva Srbije) osnovi je viđena ideološka i politička operacija: ,,ugroženost Srba“ je lajt-motiv tragičnih i zločinačkih jugoslovenskih ratova, ali i obrazac za politiku - kao što upravo svjedočimo - obnovljenih i ojačanih avgustovskih vlasti, koje su samo različiti nivoi i varijante jedne te iste priče.

Parole tog zloćudnog tumora, kojem ratni zločini i genocidi nisu ni strani, ni mrski - osim u prigodnom neiskrenom poštapalicama da je to stavka izvjesnih presuda međunarodnih sudova - u Crnoj Gori su varirale od lažnog ,,nacionalnog pomirenja“, do negiranja i konstantnih napora da se rehabilituju ratni zločinci i zločini - i kvislinzi, i stari, i novi – pa sve do kičastih ,,Mir je naša nacija“, ,,Može Crna Gora“ i sličnih ispraznosti. 

Sve pobrojano je temelj namjeravanog popisa, tog, da iskoristimo vjersku riječ za one koji bespogovnorno prate “duhovne pastire” – prebrojavanja stada – u kojem se, silu-na-sramotu, mora pokazati i dokazati da je Srba najviše u Crnoj Gori. O tome je i samo je o tome riječ.

,,OD DANAS VIŠE NIJESMO CRNOGORCI...“

O tim je stvarima puno pisano i teško je reći nešto novo i originalno. Jasno je, ipak, da je napor vlasti Srbije, njihovih službi, medija, njihove crkve, ali i njihovih saveznika, pratilaca, plaćenika i agenata u Crnoj Gori, usmjeren da se po svaku cijenu dobije željeni popisni rezultat. Uloženi su veliki novci i pokrenuta propagandna mašinerija na svim nivoima.

Stvari su, ipak, odrađene brutalnom i ekstremnim sredstvima, da su i evropski parlamentarci (napadnuti uvredama i nipodaštavanjem i sa adrese slučajnog predsjednika Crne Gore), uvidjeli da je taj proces suštinski korumpiran, nedemokratski, netransparentan i sa jasnom namjerom da se mijenja etnička kompozicija crnogorskog društva. ,,Od danas više nismo Crnogorci ...“ stotinu i kusur godina kasnije!

Tragikomično politikantsko ponašanje Monstata - Uprave za statistiku - čiji nalogodavci rukovode procesom iz Beograda, čak do nivoa objava na ekavici, samo je završni elemenat slagalice koja jasno pokazuje: ono što je započeto tzv. Temeljnim ugovorom - treba završiti srpskim popisom Crne Gore i Crnogoraca. Studenti koji nose primjerak popisnog lista u Beograd - tako domorodački zvuči!

ISTORIJSKA OBAVEZA

Zato, ako ćemo pravo, ovaj istorijski trenutak u Crnoj Gori nije vrijeme za opisivanje već opisanog i za ponavljanja mnogo puta rečenog.

Pošto su propuštene šanse i zatomljena energija protesta i građanskog bunta na Cetinju i na Belvederu, i pošto je veleizdajničko potpisivanje tzv. ,,Temeljnog ugovora“ prošlo uz hrabre, ali malobrojne proteste, nakon što je, bez vidljive logike, prekinut niz protesta ,,Ima nas“ i ako građanske i demokratske stranke i političke snage koje baštine evropske i crnogorske vrijednosti zajedničkog života u našoj jedinoj Crnoj Gori zaista imaju znanje, snagu, smjelost i volju da se odupru degradaciji i urušavanju - eto im prilke, eto im potrebe i eto im Obaveze, velike, neizbježne, istorijske obaveze! 

Tu je Obavezu nemoguće ignorisati.

Nemamo, dakle, što da čekamo i nemamo čega da se strašimo! Crna Gora je u pitanju.

Autor:Miodrag Vlahović

Izvor Pobjeda