Cijelo njihovo reagovanje proenismo integralno:

Poštovana crnogorska javnosti, 

Jednom je postojao jedan sud koji je jednog dana jednom nazovi čovjeku pomogao da se postavi iznad prava i pravde, i što je najgore, iznad 4 viteza crnogorska, dokazujući tako da je moralni talog oličen u špijunu, denuncijatoru, tranji i svaštočini - moguće tretirati kao uglednog građanina. 

Jednom davno uhljebi, lancoljupci, pljake i sluge svakog gospodara bili su izopšteni iz plemena i taj ljudski toz koji činjenjem zna da ogadi svaki prostor u kom bivstvuje bio je često na kraju sela, ostavljen da mu društvo na, recimo Žabljaku, čini jedino plemenita ali neznavena marva- dok bi se od njega kao od kuge klonilo svako razumno i časno biće.

U današnjem društvu takav Tumor, zna da, iako krivično gonjen zbog nepoštovanja suda zemaljskog (jer priznaje samo partijski i muljatorsko- poltronski) koristi rupe u sistemu- da se postavi kao žrtva i često mu se tako zaboravi gadluk koji je posijao iza sebe.

Isto tako, postoje i organizacije slobodnih ljudi koje ne zaboravljaju a još manje praštaju špijunima i moralnim nakazama koje se poput gliste provlače po blatu politike, ljube ruke svakome od stražara do ministra- organizacije koje svoju braću ne izdaju po cijenu kazne i kazamata.

Ovo je otvoreno pismo od takve organizacije svojim članovima i simpatizerima jer se zna da kod njih izdajice, špijuni i dušmani nijesu dobrodošli (što je Špijunu, Kudravom i Krivom poručeno direktno) jer ta organizacija čvrsto vjeruje da su ih svih ovih godina čistota pristupa i sjaj ideje promovisali u ozbiljno bratstvo koje se “drži” i pomaže uprkos sistemima i Tumorima u sistemima.

 Svi će oni bit i proć i sve će ih ova ideja nadživjet. 

Kako se ovo obraćanje ne bi pretvorilo u patetiku đe ta organizacija sad kao osuđuje sistem, žali se na lance i čoče kako im se kriva sto su njihova braća, viteški, ne prljajući ruke baljegama, sklonila Tumor sa tribine- ta Organizacija poziva da sistem radi svoj posao časno i ne pada pod pritisak lažne ljudskopravaško-parapolitičke žabokrečine odakle je izašao i Tumor. 

Jer je jednom postojao sistem đe je Tumor itekako probao da utiče na svjedoke, da ih zastraši i pridobije. Kad to nije prošlo nastavila se druga vrsta pritisaka. I opet u toj nekoj zemlji, pirovo je Tumor pobijedio. 

Kako ta država i taj sistem Tumora nijesu mogli da osude zbog niza krivičnih djela, među kojima je i nepoštovanje pravosnažnih presuda te vodopada malverzacija koje radi u javnom prostoru - zvanično mu se ta organizacija danas zaklinje sa mjesta đe stoje 5000 Novakovića, Vukčevića, Jovićevića i Stijepčevića- presuda mu je donijeta od danas pa dok je živ: đe su oni na tribini, śeveru i gostovanjima- njemu mjesta tu nema!

Jer u tom nekom sistemu jedan žbir poput Tumora njihovog je brata i njegovu đecu -upornom kampanjom kod inostranog poslodavca- ostavio bez kore ljeba podmećući da stoji na tribini među fašistima koji “nose sliku Krsta Zrnova”. 

U tom prostoru na društvenim mrežama jedini grijeh njihovog druga je što je kritikovao javne nastupe malog sujetnog Tumora sa kraja sela.

Kako je gnijev zbog podmuklog, jadnog i očajnog poteza jednog slabića dostigao kulminaciju i prijetio da eskalira onog momenta kad je tribina preseljena na Istok -jednog dana četiri prava Crnogorca na jednom sportskom bojilištu su pokušala da upozore Tumora da mu je najpametnije da ne dolazi na tribinu đe bi njegovo prisustvo moglo da dovede do ozbiljnijeg narušavanja javnog reda i mira.

I tog jednog dana na jednom igralištu, četiri Crnogorca su uradila što bi sigurno i nihovi stari: sačuvali su drugog od sebe.

Organizacija ih, doduše isto smatra krivima: jer su Tumoru, onako jadnom, dozvoljavali ranije da im se po gostovanjima šlepa i ulizuje preko drugova kao što je navikao u svom amebastom metapolitičkom habitatu, u kom je korito iz kog riljaš samo dobro dok je puno, u suprotnom ga takvi prevrću.

Srećom, pored ovoga zemaljskog postoje i sudovi druge vrste, đe su presude da ti trag smrdi nečovještvom duže i trajnije od nekakvih nanogica i matraka.

Organizacija je od danas i pametnija i bogatija i jedinstvenija- a Tumor je sve usamljeniji i na kraju neće imat sa kim kafu popit.

Znamo, jer nas ima svuđe.

I tu kafu će mu neko od nas donijet.

Ultra Crna Gora