U Izvještaju se procjenjuje da su „ukupni troškovi životnog vijeka kilograma plastike oko 150 dolara u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, što je osam puta više od 19 dolara po kilogramu u zemljama sa visokim prihodima“.

„Ako u obzir uzmemo zemlje sa niskim prihodima, u kojima su troškovi 200 dolara po kilogramu, razlika u troškovima se povećava na 10 puta“, naveli su iz WWF-a.

Izvještaj WWF-a takođe otkriva da zemlje sa niskim i srednjim prihodima snose nesrazmjerno veliki teret troškova povezanih sa zagađenjem plastikom kao direktan rezultat tri strukturne nejednakosti koje jačaju trenutni sistem upotrebe plastike. Kako je objašnjeno, prva nejednakost je da sistem stavlja zemlje sa niskim i srednjim dohotkom u nepovoljan položaj, jer imaju minimalan uticaj na to koji plastični proizvodi se proizvode i kako su dizajnirani, a ipak se od njih često očekuje da upravljaju ovim proizvodima kada prestanu da se koriste.

Iz WWF-a su naveli da se počev od 2019. godine, samo devet odsto plastičnog otpada se reciklira, kao i da je u ovom trenutku oko 60 odsto globalne proizvodnje plastike namijenjeno za proizvode za jednokratnu upotrebu.

Druga nejednakost je da procenat proizvodnje plastike, naročito plastike za jednokratnu upotrebu, daleko premašuje dostupnost tehničkih i finansijskih resursa za upravljanje otpadom kada dođe do kraja svog životnog vijeka u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, objasnili su iz WWF-a.

Kako su dodali, treća nejednakost je ta da sistemu nedostaje pravičan način da države i kompanije budu odgovorne za svoje djelovanje ili neaktivnost u vezi sa zagađenjem plastikom i njegovim uticajem na naše zdravlje, životnu sredinu i ekonomiju u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.

Iz WWF-a smatraju da uspostavljanje i sprovođenje globalnog sporazuma UN-a o zagađenju plastikom, zasnovanog na usklađenim i obavezujućim globalnim pravilima, može da pomogne da se stvori pravedniji sistem koji osnažuje zemlje sa niskim i srednjim prihodima i daje prioritet najdjelotvornijim rješenjima.

Ukazano je da nejednaki troškovi imaju značajne posljedice za zemlje sa niskim i srednjim prihodima poput Kenije, gdje će se pregovarači okupiti od 13. do 19. novembra da treći put pregovaraju o globalnom sporazumu o okončanju zagađenja plastikom.

Prije šest godina, Kenija je zabranila plastične kese za jednokratnu potrebu, a danas ova zemlja nastavlja da se bori sa nelegalnim uvozom plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu.