Kao jedan od dokaza za ovu ocjenu Martinović je naveo je i sljedeći paradoks.

„Da li vi u Crnoj Gori, u posljednjih nekoliko godina, imate neku sudsku odluku koja nije u skladu sa očekivanjima javnosti ili medija? Nemate je! A statistički je nemoguće da je jasnost imala svaki put ispravan stav o ishodu nekoga spora. To je nemoguće! Najčešće je obrnuto. Zato što javnost sudi iz nekih interesa, bez znanja činjenica“, rekao je Martinović.

Kaže da pored politike, na sve sfere društva pa i na pravosuđe uticaj ostvaruje crkva.

„U našim balkanskim uslovima nije neobično da i crkva ima takvu tendenciju. U normalnim državama kad crkva pokuša tako nešto da uradi, onda se susretne sa zidom otpora. Mi nemamo taj zid otpora i vi vidite da crkva danas ima, možemo reći, apsolutan uticaj na ozbiljne političke faktore u Crnoj Gori, a kroz njih, naravno, i na pravosuđe. Mada i direktna linija njenog uticaja nije isključena“, istakao je Martinović.

Osvrnuo se podrobno i na izjave predsjednika Skupštine Andrije Mandića u kojima tvrdi da je predsjednik Opštine Budva Milo Božović nevin u pritvoru. Objašnjava da prijateljske relacije i ne treba da budu prekinute zbog procesuiranja ili osude, ali da način na koji se potvrđuje lična bliskost ne smije da bude javni uticaj na pravosuđe.

„Uz apsolutno poštovanje pretpostavke nevinosti u slučaju gospodina Mila Božovića, koji se nalazi u pritvoru, izjava Andrije Mandića šteti i Božoviću i društvu... Mora postojati zabrana da ja, bez obzira na to je li mi optuženi kum, brat ili dijete, utičem na sud da ta kazna bude manja ili veća“, kategoričan je Martinović.

Dodaje da ne postoji zabrana da državni funkcioneri posjećuju pritvorenike, ali ističe da to ne smiju da rade kao nosioci javnih funkcija - tako što, na primjer, u ZIKS dolaze službenim automobilom. Na pitanje koliko izjave, poput Mandićeve da je Milo Božović nevin u pritvoru, mogu da utiču na sud, istaknuti advokat odgovara kontrapitanjem.

„Koliko utiče takva izjava svako može da procijeni iz najjednostavnijeg primjera: zamislite da je Milo Đukanović rekao da je Sveto Marović nevin u pritvoru? Ja mislim da bi ovđe bila revolucija! Sad se ja pitam zašto to ne bi tolerisali Milu Đukanoviću, koji to nikad nije rekao, a tolerišemo Mandiću? E to ukazuje na šizofreniju ovoga društva“, naglasio je Martinović.

On je istakao i da je pogrešno razumijevanje da su sudije ti koji predstavljaju državu. Kaže da je to ozbiljan "problem u glavama" čak i kod nosilaca visokih sudskih funkcija.

„Nijesu oni država. Oni su iznad države. Njima je država stranka u postupku. A ovdje imate javne istupe, koji su zgrozili neke moje kolege iz inostranstva, kad su neke sudije rekle da nijesu nešto namjerno saopštili da advokati kasnije ne bi tražili neka svoja prava“, rekao je Martinović.

Komentarišući jučerašnji slučaj objavljivanja detalja o zdravstvenom stanju bivšeg direktora UP Veselina Veljovića u Vijestima, Martinović kaže da je to nespojivo sa profesionalnim moralom novinara, ali i onih koji su im te podatke dostavili.

„Prvo vidite da je potpuna sramota da objavite medicinsku dokumentaciju i advokatsku prepisku. Niđe u svijetu se to ne objavljuje! Čak i kad saznaju, novinari to ne objavljuju, jer je to pitanje etike. U Crnoj Gori etika više ne postoji. Sasvim je izvjesno da je medij objavio sadržaj prepiske i medicinske simptome moga klijenta. I sasvim je jasno odakle je to došlo. Sa moje adrese nije, jer su moji mejlovi zaštićeni. Jedini izvor tih informacija je Klinički centar“, rekao je Martinović.

Kaže da će dati određeno vrijeme Ljekarskoj komori i Agenciji za zaštitu podataka o ličnosti da reaguju. Ako te adrese ne reaguju, onda će on to uraditi.

„Sličan vid zloupotrebe je i dostavljanje skaj komunikacije glasilima i selektivno objavljivanje sadržaja tih razgovora. Ja ću vam reći kako sam iznosio prigovor Tužilaštvu da je za mene neprihvatljivo da kao branilac nemam pristup dokazima, a da te dokaze čitam iz nekih novina. I onda se ispostavilo da ono što sam ja pisao našem Tužilaštvu, ne znajući jedno za drugo, isto to napiše sudija Apelacionog suda u Parizu“, kazao je Martinović.

Poručio je da pravednost kao standard postoji i da se osjećaj za pravdu ne može ubiti jer ga čovjek dobija rođenjem. 

„Pitanje je samo ko tu pravdu sprovodi: institucije ili, ako one to ne čine, to moraju da rade pojedinci. Institucije ne smiju biti pod uticajem rulje jer onda nećemo biti društvo pravde i vladavine prava“, zaključio je Martinović.

Izvor Mportal