Ideja izložbe krenula je od pitanja “Što je umjetnost?” koje je 70-ih postavio Raša Todosijević u socijalističkoj Jugoslaviji, da bi se nakon 40 godina ono javilo u novom istorijsko-političkom prostoru.
Karte Toma Gotovca
A postavljanje tog pitanja sada nas sili na razmišljanje o nastalim razlikama, ali i tok misli, ideologija i okolnosti koje su na to uticale. Svakako, prostor nekadašnje Jugoslavije vrlo je pogodan za ovakva razmišljanja, pa su okupljeni radovi umjetnika s tih prostora, s izuzetkom Austrijanke Luize Morgan koja se bavi hepeningom zagrebačke grupe TOK 1972. u Gracu, piše hrvatski “Jutarnji list”.
Zastupljeni su šaroliki radovi, od slovenske grupe OHO i kasnije Irvina, preko kaširanih tramvajskih karata Tomislava Gotovca iz šezdesetih, modela skulptura Vojina Bakića, Brace Dimitrijevića, filma Marte Popivode “Jugoslavija: kako je ideologija izmijenila naše kolektivno tijelo”, hommagea Renate Poljak nekadašnjoj filmskoj Yu ikoni Slavku Štimcu, videa “Ikone glamura i odjeci smrti” Marine Gržinić i Aine Šmid iz 1982., “Studija aplauza” Ibe Hasanovića o rukama koje su pljeskale 1995. Dejtonskom sporazumu, dva videa Sanje Iveković, instalacije i performansa Dalibora Martinisa, radova Davora Maljkovića, Marka Pogačnika, Saše Sedlašeka, dvije “Nedjeljne slike” Gorana Trbuljaka, duhovite skulpture Mrđana Bajića, itd.
Rekonstrukcija vremena
Svi se ti isječci čine gotovo mikroskopskima, naglašavaju austrijski kustosi, ali ideja postava je formiranje društvene atmosfere koja ostaje pogodna za interpretacije. Pokušaj rekonstrukcije vremena i okolnosti, i uočavanja razlika dobro ilustruje fragment teksta Igora Zabela: “...komunistički sistem nikad nije bio samo rezultat širih istrijskih događanja i globalnih odluka. Politika, struktura društva i najbanalnije i najintimnije pojedinosti svakodnevice bili su neodvojivi.”
(Izvor:RTCG)
