Ovo je posebno izraženo u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i na Kosovu, gdje su vlasti do sada vodile jednostrani pristup obračunu sa prošlošću.

Nekažnjeni ratni zločinci
Ovaj trend primijećen je i u Crnoj Gori u posljednjim godinama. Neki navodni ratni zločinci ostali su nekažnjeni do današnjeg dana i održavaju politički uticaj u društvu. Grupe ratnih veterana i dalje imaju značajan uticaj na političko odlučivanje u vezi sa prošlošću, dok su politički lideri dočekali osuđene ratne zločince pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) kao heroje – navodi se u izvještaju komesarke.

U izvještaju se navodi da je skoro trideset godina nakon ratova koji su tokom devedesetih godina doveli do rascjepa bivše Jugoslavije, vidljivo nazadovanje u procesu suočavanja sa prošlošću, što se poklapa sa opsežnijim padom nivoa poštovanja ljudskih prava i vladavine zakona u nekoliko zemalja u regiji.

– Deset godina nakon što je Kancelarija komesara Savjeta Evrope za ljudska prava objavila prvi tematski izvještaj o ovim pitanjima, u novom se tematskom izvještaju razmatraju dostignuća i nedostaci procesa suočavanja sa prošlošću u regiji i analiziraju stavke koje stoje na putu pozitivnijim efektima. U dokumentu se navodi da suočavanje sa prošlošću obilježenom teškim kršenjima ljudskih prava nije puki osvrt u prošlost, već neophodni uslov za bolju sadašnjost i budućnost koja se temelji na poštovanju ljudskih prava i vladavine zakona – piše u dokumentu.

Napominje se da je, i pored toga što je određeni broj počinilaca zločina najvišeg nivoa izveden pred lice pravde, odgovornost za zločine počinjene u ratu daleko od cjelovite pravde.

U tematskom izvještaju se odaje priznanje i ključnoj ulozi civilnog društva i aktivista za ljudska prava u pomoći pri suočavanju sa teškom prošlošću obilježenom opsežnim kršenjima ljudskih prava.

Prolazi vrijeme...
Mijatović u izvještaju ističe da skoro tri decenije nakon završetka ratova, uz žrtve, svjedoke i osumnjičene koji stare i umiru, i sa sve manje dostupnih dokaza, prolazi vrijeme za ostvarenje pravde kroz domaće krivične postupke, te da hiljade osumnjičenih tek trebaju biti krivično gonjeni.

Brojne civilne žrtve rata u regiji i dalje su bez pristupa djelotvornim i adekvatnim reparacijama, te da nijedna od zemalja regiona, pa ni Crna Gora nije usvojila sveobuhvatne programe reparacije u skladu sa temeljnim načelima i smjernicama Ujedinjenih nacija o pravu na pravni lijek i reparacije.

U izvještaju komesarke se navodi i da u regionu postoje negativni trendovi koji potkopavaju suočavanje sa prošlošću.

- Ne samo da je u nekoliko oblasti suočavanja s prošlošću napredak praktično blokiran, već postoje i neumorna nastojanja da se potkopaju raniji uspjesi u toj oblasti. Kao prvo, postoji alarmantan trend etnonacionalističkog diskursa, negiranja zločina i glorificiranja ratnih zločinaca, što potkopava nastojanja u oblasti suočavanja s prošlošću. Izuzetno zabrinjava što takvu praksu i odobravaju i aktivno slijede političari na najvišem nivou, te je ona postala strategija za osvajanje glasova i ostanak na vlasti. Ekstremne desničarske nacionalističke grupe podjednako doprinose takvom diskursu. Te se grupe održavaju regionalnim i međunarodnim vezama i predstavljaju ozbiljan faktor rizika koji potkopava nastojanja da se spriječi ponovna pojava nasilja – navodi se u izvještaju.

Jačanje desničarskog radikalizma
Takođe, naglašava se da je dokazano da nedovršeni procesi suočavanja sa prošlošću pojačavaju radikalizaciju i desničarski ekstremizam.

- I određeni političari, vjerske vođe, javne ličnosti i istoričari aktivno učestvuju u istorijskom revizionizmu i pokušajima da se legitimiziju i cementiraju pozicije osuđenih ratnih zločinaca. Širenje ideologija usmjerenih ka podjeli i negiranje ratnih zločina pojačavaju određeni tradicionalni mediji, kao i društvene mreže. Negativan odnos nekih medija prema tranzicijskoj pravdi odraz su širih izazova koji ugrožavaju medijsku slobodu i etično, profesionalno novinarstvo u regionu – piše u izvještaju.

Navodi se da je, gledana kroz ovakvu prizmu, prošlost izvor razdora unutar i među zemljama u regionu, te da to stvara klimu mržnje i podjele, što se odražava kroz jasno dokumentovano povećanje prisustva govora mržnje, međuetničkog nasilja i netolerancije.

- Govor mržnje često uključuje istorijske reference. Neki se nasilni incidenti ponavljaju, konkretno usmjereni protiv vjerskih i kulturnih objekata i protiv povratnika iz manjinskih grupa. To stvara strah i predstavlja ozbiljnu prepreku mirnom suživotu i povjerenju. Potrebni su hitni politički odgovori da bi se u regionu izbjegao povratak u masovno nasilje. To uključuje i nultu toleranciju prema zločinima iz mržnje, kao i sveobuhvatne strategije odgovora na govor mržnje. S obzirom na nestabilan kontekst u regionu, kao i gore naznačene trendove, pokazalo se neophodnim da se negiranje genocida i ratnih zločina inkriminira kao teški oblik govora mržnje – navodi se u izvještaju.

Sve teže okruženje
U izvještaju Savjeta Evrope se konstatuje da se civilno društvo i aktivisti za ljudska prava, koji se bave prošlošću, suočavaju se sa sve težim okruženjem, te da ih pogađa generalno pogoršanje uslova za djelovanje.

- To pogoršanje uključuje restriktivne mjere vlasti i neprijateljstvo koje, čak i na internetu, iskazuju neki nevladini akteri i neki djelovi javnosti. Aktivisti za ljudska prava koji rade na suočavanju sa prošlošću susreću se i sa preprekama konkretno vezanim za pitanja kojima se bave, te za činjenicu da dovode u pitanje dominantne narative u svojoj zajednici ili zemljama. Izloženi su klevetničkim kampanjama, pravosudnom ometanju i nesprečavanju napada na skupove koje organizuju. Resursi za rad na suočavanju s prošlošću su u padu, a brojni aktivisti su iscrpljeni i uznemireni, što može dovesti do fizičkih i psihičkih oboljenja – piše u izvještaju.

U tom dokumentu se navodi i da nakon skoro tri decenije nakon ratova, međugeneracijska dimenzija suočavanja sa prošlošću nove generacije odrastaju u podijeljenim društvima, bez smislenih mogućnosti interakcije sa pripadnicima drugih grupa, da se uče da „druge“ vide kao prijetnju.

Radikalizacija omladine
- Izuzetno su zabrinjavajući dokazi o radikalizaciji omladine. Trend razdvajanja djece u obrazovanju na temelju jezika, odnosno etničke grupe, ukorijenjen je u nekoliko zemalja u regionu. To izuzetno negativno djeluje na društvenu koheziju i pomirenje u multietničkim društvima. Politika zvaničnih obilježavanja sjećanja često je jednostrana, usmjerena na slavljenje veterana i nacionalističkih narativa, s tendencijom negiranja patnje žrtava drugih etničkih grupa. Bez obzira na brojne projekte kojima se željela unaprijediti nastava istorije u školama, još uvijek se ne potiču kreativno mišljenje, istorijska empatija i multiperspektivnost. Zvanični nastavni planovi i programi za predmet Istorija generalno izbjegavaju obrađivanje teških kršenja ljudskih prava počinjenih protiv pripadnika drugih grupa, kao i druge osjetljive teme – zaključuje se, između ostalog, u Izvještaju.

Izvor Pobjeda