Ko se ne sjeća, srpski premijer Zoran Đinđić često je svoj narod upoređivao sa fenomenom „kuvanih žaba“. Naime, kada žabi postepeno zagrijevate vodu u kojoj se nalazi ona će se u jednom trenutku skuvati a da to neće ni primjetiti.
Jedan dio Srba je shvatio poruku i iskočio iz balkanskog lonca dok je onaj drugi odlučio da ubistvom premijera izvrši čin samoubistva sopstvene države.
E, izgleda smo se i mi baš dobro skuvali. Prije dva dana se vozim bulevarom i gledam bilbord na kojem piše BOJKOT sa sve onom aluzijom da mi, Crnogorci, ne ljubimo lance.
U tom trenutku na radiju čujem da je opozicija, i Sabrija Vulić, prihvatila da popis počne 1. decembra. I, baš nikakvu reakciju nemam, kao da sam i očekivao da će tako biti ili sam već skuvan kao i svi. Ma, ok je to, drugari, samo derite i ne zaboravite da je 1. decembra Dan borbe protiv AIDS-a, tako da nemojte bez prezervativa.
Ako se sjetimo na šta smo se sve navikli u posljednje vrijeme onda ovo i nije nešto posebno. Mi prosto ne umijemo da se pobunimo.
Ovih nekoliko situacija i događaja da su se desili nekom drugom mi ne bismo vjerovali da je moguće, ovako gledamo, sudjelujemo i - baš nas briga.
Već više od sedam mjeseci gradonačelnik Opštine Budva je u pritvoru i svakog mjeseca, isključivo svojom dobrom voljom jer nije obavezan, u zatvoru potpisuje obračun zarada zaposlenih u toj opštini. Da nije tako morali bi i oni da se bave turizmom ukoliko bi htjeli da prežive, ukoliko nemaju gdje mogu poput bivšeg gradonačelnika „prosvojiti“ državno zemljište pored mora (ako niste znali ovo u Budvi nije kažnjivo sve dok govorite da se ugroženi zbog nacionalnog opredjeljenja). Kako se upravlja ostalim poslovima u opštini koja bi nam trebala donijeti najviše novca u budžet bolje da ne pitamo.
Uskoro će godinu dana od kako se svi prave blesavi i po sistemu ako se na pominje možda se i zaboravi, a ako se zaboravi onda se nije ni desilo. A, nisu se desili lokalni izbori u Šavniku.
Pokušala je država da ih održi ali par građana svaki put „lapi“ biračku kutiju i izbora nema. I tako iz neđelje u neđelju. Na kraju je ovo dokazivanje ko je uporniji u ludilu izgleda dosadilo i državi i pojedincima, pa su prećutno, ili možda dogovorno, odlučili da se prave kao da se ništa nije desilo.
Izbori su, kažu grčki filozofi, pobjeda demokratije. Šta je ovo u Šavniku ne znam ali demokratija sigurno nije.
Znate ono kada francuski ministar finansija odluči da poveća poreze na držanje kućnih ljubimaca u stambenim zgradama za pola procenta, pa narednog dana demostranti zapale pola Pariza, blokiraju državu i na kraju ministar podnese ostavku, a građani se povuku na svoje pozicije do novog razloga za proteste.
U Crnoj Gori je sudkinja, da ne bi morala da ode u penziju, odlučila da promijeni zakon pa sada žene u Crnoj Gori, ukoliko biološki to dočekaju, ići u penziju kao najstarije u Evropi. Protesta, naravno, nema jer mi protestujemo samo kada su bitne stvari u pitanju kao što je pokušaj oporezivanja vjerskih zajednica na primjer.
I, ne zaboravite da crnogorski đaci i studenti nikada nisu protestovali, osim ono jednom kada je zet Karađorđević, preko crnogorskih studenata u Beogradu, htio da sa 16 bombi „demokratizuje“ svoga tasta knjaza Nikolu.
Sedam puta su u Skupštini opštine Andrijevica pokušali da organizuju glasanje po inicijativi za smjenu gradonačelnika i tri puta po sličnoj inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine, međutim građani to ne dozvoljavaju.
Za razliku od Šavničana u Andrijevici ne kradu stolice iz skupštinske sale već prosto sjednu na njih i time spriječe da se održi sjednica. Sjajno, zar ne?
Ovo će inače prouzrokovati nemogućnost rebalansa budžeta a samim tim i isplate zarada ali koga briga za to kada zakonski rok za izglasavanje nepovjerenja gradonačelniku ističe 25. novembra.
Pogađate da naš Ustav i zakoni nisu predvidjeli ovakvu situaciju, jer zakoni su za pravnu državu a mi to nismo ni slučajno.
Iako nam većina instituta pravne države ne funkcioniše ima jedan koji radi savršeno, a to je tužba. Tužimo se po cijeli dan i to svako svakog, đe stigne i kada stigne. Tako je, onomad, kada smo dobili novog predsjednika Skupštine došlo do tužbe koja nije imala nikakvog smisla. Naime, novi predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić je kao i svaki dobar đak shvatio da je ponavljanje majka učenja (ili što bi rekli stari Crnogorci - repetitio est mater studiorum), pa je tako jednog dana, posve sam, odlučio da vježba predsjedavanje ovim zakonodavnim domom.
Da bi vježba bila što kvalitetnija i realnija on je imao i dnevni red, postavljenja, rezrješenja... ma bilo je kao na pravom plenumu. Da ga nisu otkrili na vrijeme možda bi i sebe razriješio. Srećom, kolege su stigle na vrijeme a sa njima i tužba. Da se ovoga tokom svog zemana sjetio Aleksa Bečić sada bismo imali doživotnog predsjednika parlamenta.
I, da ne pominjemo da je Ministarstvo prosvjete kaznilo profesore koji su uhvatili prepisivače, a ove druge nagradilo novim prijemnim ispitom. Da ne pominjemo da nas neće iznenaditi ni ukoliko otkrijemo da osim ova dva tunela postoji cijela mreža istih i da svi vode do druga Crnog koji još uvijek ratuje protiv Njemaca i domaćih izdajnika.
Pa bi, kada se već dogovoriste oko svega bolje bilo da nam uz popis odradite i po jedan psihijatrijski pregled. Biće lakše i nama i njima, jer puno je ljepše biti lud nego li budala. Skuvana budala.
Bojan ĐuranovićAutor
Izvor Analitika
Komentari