^{Pola svog života, tridesetogodišnji N. iz Podgorice, koristio je droge.}

“Skidam se i liječim od heroina posljednjih sedam godina”, ispričao je za “Vijesti”, gdje je u petak stigao iz ustanove “Kakaricka gora”, čiji je jedan od ukupno 22 rezidencijalna korisnika.

Petak i vikend provodi sa porodicom.

Njegov trenutni boravak drugi je u toj specijalizovanoj ustanovi za tretman bolesti zavisnosti u Podgorici.

“Ovo mi je drugi tretman. U posljednja 24 mjeseca, gore sam 20 mjeseci”, priča on.

Prvi put, u JU “Kakaricka gora” boravio je skoro deset mjeseci.

“Razlog prekida je bio moja odluka da se vratim konzumiranju supstanci, jer nisam mogao, nisam imao hrabrosti da se suočim sa životom u tom trenutku… Izašao sam na vikend i jednostavno nestao. Otišao sam i nisam se javljao nikome, nije niko znao gdje sam četiri dana…”, priča on.

Kaže da je tada, kad je prekinuo tretman, uzimao supstancu četiri dana, potom je četiri mjeseca bio čist, pa napravio novi recidiv…

“I onda sam odlučio da se vratim u ustanovu. Vratio sam se, jer sam je prepoznao kao jedinu šansu, jedini pravi način izlječenja. Imam iza sebe 15 godina narkomanskog staža. Skidam se i liječim se od heroina konkretno posljednjih sedam godina”, priča N. i dodaje da je i prije smještanja u JU “Kakaricka gora” na različite načine pokušavao da nađe rješenje, ali da sad prvi put osjeća da je na putu rješenja.

“Bio sam nekoliko puta u kućnim izolacijama, moji roditelji nisu mogli da mi pomognu. Bio sam u dvije takozvane komune, gdje takođe nisu mogli da mi pomognu. Nisam znao, niti razumijevao šta se meni dešava i od čega ja zapravo bolujem. Bio sam na tri psihijatrije, podgoričkoj, nikšićkoj i u Dobroti. Ni tamo nisu mogli da mi pomognu. Bio sam na substitucionalnoj terapiji, na terapiji blokatorima. Nikad od svoje petnaeste godine nisam bio čist, kao što sam danas. Deset i po mjeseci, od svih mogućih supstanci”.

“Vjerujem da mogu da živim bez droge”
Suznih očiju i drhtavog glasa, priča dalje… Govori o odnosu zaposlenih.

“Ne ponašaju se prema vama kao da ste neko ko je upravo došao s ulice, kao što sam bio ja. Ja sam u tom trenutku i bio upravo došao s ulice, gdje sam umirao svaki dan. Svaki dan, malo po malo, ja sam umirao i raspadao se. Živio sam na ulici, bio sam najgori klošar. Tamo to ne postoji”, kaže.

Danas se osjeća slobodno.

“A tek da vam ne pričam o osjećaju, o doživljaju slobode koju imam, o razumu koji ja danas imam i razumijevanju zašto sam se drogirao, zašto se drugi ljudi drogiraju i šta se kako se dešava”.
“Kakaricka gora”, dodaje, ranije se nije činila kao moguć izbor, dijelom zbog cijene smještaja, dijelom zbog slike koju je kreirao u odnosu na negativne komentare.

“Ustanova je za mene na određeni način bila posljednja opcija, dijelom zbog finansija moje porodice, a dobrim dijelom i zato što smo slušali razne priče drugih ljudi, za koje ne vjerujem da su imali zlu namjeru, ali bile su poput te da se u ustanovi konzumiraju supstance, da se ne mogu izliječiti zbog toga što se ustanova nalazi u Podgorici i da mi je potrebno da idem negdje drugo, pa sam zbog toga bio u Hrvatskoj”, priča N.

Zbog toga je, kaže sa žaljenjem, izgubio nekoliko godina, ali se danas osjeća dobro:

“I apsolutno vjerujem da mogu da živim bez droge… a nekad nisam mogao nijedan dan da izdržim…”

Život i zdravlje klijenata na prvom mjestu
Sagovornik “Vijesti” boravio je u JU “Kakaricka gora” u vrijeme mandata dva direktora. Tvrdi da nema razlike u odnosu zaposlenih prema klijentima.

“I kad je Dijana Milošević bila direktorica uslovi su bili odlični, isto tako je i sad kad je Marko Čađenović (vršilac dužnosti, prim. nov.)”. Nama to niko nije rekao, niko nije to verbalizovalo, ali mi koji smo gore, mi osjećamo da smo im broj jedan, da su im prioritet naš život i naše zdravlje, naš oporavak i to kako ćemo dalje da živimo život. Šta god je u pitanju, bilo kakav problem, nesuglasica sa bilo kim od njih, mi dolazimo i razgovaramo... Banalno zvuči, ali na primjer, nije nam se sviđala hrana, mi smo otišli kod direktora, razgovarali smo s njim na tu temu i on je usvojio naše predloge. A to je jedan skroz banalan primjer”, priča N.

I kad je tek stigao u redakciju, i više puta tokom razgovora, napomenuo je da je motiv njegovog dolaska želja da ispriča kako izgleda život u ustanovi, zbog čega je za njega i druge klijente važna.

Žao mu je jer se ovih dana u javnosti govori negativno o radu ustanove, kako se u ustanovi “slobodno konzumira droga”, da klijenti izlaze preko ograde, da se ne kontroliše unos hrane i drugih supstanci… Takve optužbe prva je iznijela majka klijenta nakon što je njegov terapijski ugovor prekinut zbog zloupotrebe psihoaktivnih supstanci (PAS). Istovremeno i iz istog razloga, ugovor je raskinut sa još tri klijenta.

“Ja sam i danas razmišljao zašto je pokrenuta ova priča i na ovaj način… Ja razumijem i saosjećam sa bolom majke mog druga, jer on je moj drug, ja sam s njim živio pola godine. Meni i svima nama koji smo u ustanovi i koji poznajemo te ljude, žao je zbog toga što su dozvolili sebi da to urade, što su skrenuli s puta i što su posrnuli. Ali, ovo dalje što se dešava, nije način… Razmišljao sam zašto i jedini odgovor do kojeg sam došao… nije odgovor, jedini koji imaju korist od ovoga su narkodileri”, kaže N.
Nevoljno dodaje i da, uz narkodilere, korist od njihovog neuspjeha imaju i pogrebna preduzeća.

“Zato što je bolest zavisnosti bolest od koje se umire. Ovakvim pričama, ovakvim neistinama o ustanovi se samo ko zna koliko ljudi koji imaju bolest, udaljava od ustanove i udaljava od izlječenja. Imam drugove koji nisu dobili tu šansu. Imam drugove i drugarice koji su još na ulicama i od kojih su možda neki i htjeli da dođu, ali nakon ovakvih priča, to će se teško desiti. I ti ljudi su danas korak bliže grobu”, izgovara uz suze.

“Nema droge, nema mobilnih...”
Nepažljivom komunikacijom o radu ustanove, dodaje, utiče se i na porodice klijenata.

“Neki moji prijatelji su se žalili da je značajno manje povjerenje roditelja i u ustanovu i u njihov oporavak. A mi smo svi dobro. Ali, kako poslije ovakvih medijskih navoda, da roditelji koji pitaju svoga sina je li dobro, i oni kažu da je dobro, da ne razmišlja da je možda dobro, jer ima droge”.

“Ima li droge u ustanovi?”

“Nema droge u ustanovi. Nema ulaženja i izaženja preko ograde. Nema mobilnih telefona…”, poručuje N.

Onima koji su jednom odustali ili su isključeni iz ustanove, poručuje da treba da pokušaju ponovo.

“Kao neko ko je napravio više recidiva, razumijem emocije, stid, krivicu koju zamišljaju da će osjetiti u trenutku kad se pojave. Međutim, to nije tako. Dočekaće ih sa razumijevanjem, dočekaće ih njihovi prijatelji, pravi prijatelji, zavisnici, koji su zavisnici kao i oni, koji su prošli isto što su oni prošli, i koji mogu da im pomognu da se izvuku. Ali, da bi to uradili, oni prije svega to moraju da žele. Drugačije im se ne može pomoći”...

Sličnu poruku javnosti su u petak uputili i drugi sadašnji, ali i bivši klijenti “Kakaricke”.

“Tvrdimo, na osnovu naših ličnih iskustava, da u Crnoj Gori ne postoji bolje mjesto za tretman bolesti zavisnosti... Bolest zavisnosti je komplikovana i ne postoje nigdje na svijetu stručnjaci koji vas mogu izliječiti ako ne preuzmete odgovornost za sopstveni oporavak”, naveli su, pored ostalog, u javnom obraćanju.

Specijalizovana ustanova za tretman bolesti zavisnosti “Kakaricka gora” osnovana je 2008. godine.

Od osnivanja, realizovano je 765 prijema, od čega je prvi prvi put pomoć zatražilo 549 klijenata i klijentkinja, dok je povratnika bilo 216.

Prema dokumentaciji koju su na zahtjev za slobodan pristup informacijama “Vijestima” dostavili u petak, za 15 godina, tretman je uspješno završilo 209 klijenata. U istom periodu, od ukupnog broja klijenata, za 83 prekinut je tretman zbog kršenja eliminatornih pravila.

Od 2019. zbog kršenja pravila raskinuto 20 ugovora
Terapijski tretman u JU “Kakaricka gora” u posljednjih pet godina samovoljno su prekinula 94 klijenta, pokazuju podaci koje su dostavili “Vijestima”.

Istovremeno, za 20 klijenata tretman je prekinut jer im je izrečena mjera direktnog isključenja zbog kršenja pravila ponašanja.

Raskid terapijskog ugovora predviđen je Pravilnikom o kućnom redu i ta mjera izriče se iz nekoliko razloga: zbog krađe, seksa, agresivnog ponašanja, samovoljnog udaljivanja i zbog unošenja i/ili konzumiranja PAS i/ili alkohola.

Od 2019. godine, zbog unošenja i/ili konzumiranja PAS i/ili alkohola, raskinuto je 11 ugovora, šest ugovora raskinuto je zbog agresivnog ponašanja, a dva zbog samovoljnog udaljavanja klijenta.

Podaci koje su dostavili iz JU “Kakaricka gora”, pokazuju i da od 2019. do danas nijedan terapijski ugovor nije raskinut zbog krađe ili seksa.