Vlado Pravdić, kako saznaje Avaz, posljednjih mjeseci borio se s teškom bolešću.

Vijest je potvrdila njegova bliska prijateljica. Preminuo je uoči svog 74. rođendana 6. decembra.

Pravdić je posljednjih godina živio u Splitu.

Rodio se u Sarajevu 1949. godine. Muzičku karijeru počinje 1965. godine, a u septembru 1970. prešao je u Ambasadore i s njima prvi put ušao u studio. U to je vrijeme vokalni solista bio Zdravko Čolić, pa je Zdravkova ploča „Plačem za tvojim usnama“ (1971) ujedno i Vladov diskografski debi. Na Vladovu nesreću, cijela je stvar prošla prilično neslavno, pošto je orkestar potpuno prekrio orgulje, pa se od Vladovog prvjenca ne čuje ni jedan jedini ton.

U proljeće 1971. zamijenio je u Indeksima Ranka Rihtmana, kupivši od njega orgulje „Hammond T 202“. Sam je napravio „Leslie“ pojačalo. S manjim prekidima zbog obaveza prema fakultetu, svirao je s Indeksima sve do jeseni 1973. i snimio ukupno tri i po singla: „Sanjam“ (1971), „I tvoje će proći“ (1973), „Samo su ruže znale“ (1974) i pjesme „Povratak Džeka Trbosjeka i ostalog zla“ i „Ugasila je plamen“ na singlu „Plima“ (1972). Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u vojsku, Indeksi su morali „na čekanje“, pa se Vladu ukazala prilika da za stalno pređe u grupu Jutro, koja se od 1. januara 1974. zove Bijelo dugme.

Sa Bijelim dugmetom je snimio dva albuma „Kad bi’ bio bijelo dugme“ i „Šta bi dao da si na mom mjestu“ prije odlaska u vojsku 1976. Njega je u Dugmetu zamijenio Laza Ristovski. Vlado se vratio u Bijelo dugme 1978. Od 1978. do 1987. je sa Dugmetom objavio pet albuma: „Bitanga i princeza“, „Doživjeti stotu“, „Uspavanka za Radmilu M.“, „Kosovka djevojka“ i „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“. Nakon turneje Dugmeta pod nazivom „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“, 1987. godine, Vlado se povukao i posvetio kompjuterima, navodi se na njegovoj Wikipedia stranici.