Sa svojim fantastičnim mirisom koji ispunjava domove, kancelarije, kafiće, pa čak i čitave ulice, turska kafa je suštinski dio turske tradicije i jedno od najistaknutijih i najprijatnijih iskustava prilikom boravka u Turskoj. Uloga kafe u ovoj zemlji je toliko velika da razgovori poslije obroka počinju istim pitanjem: „Kakvu kafu biste voljeli da popijete?“

Turska kafa je bila u središtu društvenog života od kada je prvi put skuvana na ovim prostorima u 16. vijeku. Kafa se proširila van osmanske teritorije i prevazišla granice svojim ritualima, tradicijom i ulogom. Interesantno je pomenuti da je turska riječ za doručak „kahvaltı“, a bukvalno se prevodi kao „prije kafe“. Kad god posjetite neko domaćinstvo u Turskoj, uvijek će vam biti ponuđena turska kafa kao piće dobrodošlice.

„Kakvu kafu pijete?“

Način kuvanja turske kafe ostao je nepromijenjen vjekovima i to je jedan od razloga za jedinstvenost ovog napitka. Turska kafa se priprema tako što se fino mljevena zrna kafe kuvaju u hladnoj vodi, u dobro poznatoj džezvi. Posle ključanja dok ne zapjeni, sipa se u šoljice za kafu da se na vrhu stvori baršunasta pjena.

Za razliku od drugih kafa, turska kafa se sipa u šolju sa svojim talogom i uvijek se servira sa čašom vode, ratlukom ili drugim slatkišima.

Metode mljevenja i pripreme turske kafe mogu se razlikovati u zavisnosti od sastojaka i navika unutar zemlje. Drveće mastike, koje se može naći širom Egejskog regiona, nosi sa sobom tradiciju pravljenja turske kafe sa mastiksom.

„Menengič“ kafa, pripremljena sušenjem zrna drveta Pistacia terebinthus, veoma je popularna u Gaziantepu, jednom od turskih gradova u jugoistočnoj Anadoliji i domovini pistaća.

„Dibek“ kafa postala je popularna kao jedinstvena alternativa turskoj kafi zbog svoje blage arome i kao turska kafa koja se može poslužiti sa mlijekom. „Mirra“ kafa, često poznata kao čvrsta i gorka kafa, obično se priprema u jugoistočnim okruzima Turske, Šanliurfa i Mardin.

Izvor Dan