Crnogorska akademija nauka i umjetnosti od juče je bogatija za više originalnih partitura i dokumentacije kompozitora Redža Mulića (Gusinje, 18. mart 1923 - Priština, 11. februar 1982), a koje je ovoj najvišoj crnogorskoj naučnoj instituciji poklonila njegova kćerka Vesna Mulić. Tim povodom juče je u CANU upriličen i omaž Redžu Muliću koji je moderirao akademik Pavle Goranović, podsjećajući na neka od najvažnijih kompozitorovih ostvarenja.

Prva se publici emotivnim govorom - sjećanjem najprije obratila upravo Vesna Mulić, navodeći da je to pokušaj da osvijetli onu njegovu drugu stranu života - bez nota, a koja, kako se potom čulo, nije prošla bez teškoća, čak političkog i svojevrsnog društvenog progona.

– Poslije jednog vijeka od rođenja Redža Mulića, ovo sjećanje je možda još jedna mala pobjeda skromnog, izuzetno osjećajnog, dalekovidog čovjeka i umjetnika, koji se nikad nije odrekao svojih plemenitih ubjeđenja i svoje ljubavi prema muzici - navela je Mulić, zaključujući na kraju da "ako se tijelo moga oca, po njegovoj želji, na kraju njegovog puta, vratilo u rodno Gusinje, u Crnu Goru, pravedno je da i njegovo djelo bude čuvano tu, u njegovoj Crnoj Gori".

AKO JE U MUZICI POŠAO OD ZAVIČAJNE VRUJICE, REDŽO MULIĆ JE U NJOJ POSTAO RIJEKA KOJA, PREPOZNATLJIVA PO ZELENOJ BOJI ŽIVOTA, TEČE VREMENOM I PROSTOROM, RIJEKA U KOJOJ SU IZVORI U REDŽOVOM GUSINJU I ZATO TAKO SIGURNA U SEBE I SVOJU SNAGU - ZAKLJUČIO JE HODŽIĆ

Muzikolog dr Sonja Marinković takođe se dotakla činjenice da je Mulić nerijetko bio ometan kada je u pitanju njegovo školovanje, a kasnije njegova umjetnička karijera, no i na činjenicu da se još uvijek ne zna dovoljno o dometima njegovog djela. Ističe i da se nerijetko njegov rad uprošćuje, iako je riječ o muzici vrhunskih dometa i velikog opsega, da je riječ o raskošnom umjetničkom talentu koji je uprkos svim teškoćama stvarao zahvaljujući ljubavi prema muzici. Takođe, da se često namjerno prećutkuje da je upravo on jedan od dvojice koji je uspostavio temelje savremenog muzičkog života na Kosovu i Metohiji nakon Drugog svjetskog rata, iako je ponikao u Crnoj Gori. To se dešava na širem bivšem jugoslovenskom prostoru, što Marinković karakteriše kao neopravdanu politizaciju i ideologizaciju Mulićevog rada, ističući da se s činjenicama, a koje je sam Mulić iza sebe ostavio, ne treba poigravati.

GORANOVIĆ, MARINKOVIĆ, MULIĆ I HODZIĆ

 – Osnovni problem je što mi s Redžom Mulićem imamo jednog jugoslovenskog autora, i s velikim razlogom kao "o svom" mogu govoriti i oni koji su na Kosovu i Metohiji, i oni koji su u Crnoj Gori i oni koji su u Srbiji. Za sve te prostore bio je vezan život i stvaralaštvo Redža Mulića - rekla je Marinković, dodajući da njemu to nije donijelo dobit, već ga počelo gurati u zaborav. Zato, tek predstoje muzikološka istraživanja Mulićevog rada, kao i rad na daljem dobavljanju njegovih zasad izgubljenih partitura.

Na kraju, o životu i djelu Redža Mulića, govorio je akademik Zuvdija Hodžić, ističući kompozitorove riječi da muzika za njega znači život, i više od toga - život za druge. "Ličnost u životu, bio je to i u umjetnosti", kaže Hodžić, dodajući, suprotno uvriježenom mišljenju, da je njegovo kompletno stvaralaštvo u stvari nadahnuto zvucima, melodijama, folklorom, etikom rodnog Gusinja, a ne nekih drugih sredina.

– Ako je u muzici pošao od zavičajne Vrujice, Redžo Mulić je u njoj postao rijeka koja, prepoznatljiva po zelenoj boji života, teče vremenom i prostorom, rijeka u kojoj su izvori u Redžovom Gusinju i zato tako sigurna u sebe i svoju snagu - zaključio je Hodžić.

Izvor:Dan