"U Beranama smo ljetos imali jedan slučaj novčanice od 50 eura plasirane u jednoj apoteci, ali brzo je otkriveno. Od tada nemamo prijavljenih slučajeva“, kazao je saogovornik iz beranske policije.

Dešava se, međutim, da se slučajevi pronalaska faslifikovanih novčanica ne prijavljuju policiji, jer je policijsko-sudska procedura koja nakon toga slijedi veoma duga i komplikovana. 

"Toga smo i mi svjesni. Onaj ko dođe do lažne novčanice radije se nekada odlučuje da je se i sam negdje oslobodi, nego da prijavi policiji. Nije ni svejstan da time čini krivično djelo“, kaže službenik policije.

On napominje da su najlakša meta vlasnika lažnih novčanica prodavci na pijacama, koji ne nose sa sobom aparate, a novčanice su tako vješto urađene da ih je veoma teško prepoznati  'od oka'.

"Najlakše je falsifikovati novčanicu od 200 eura, a najbolji falsifikat koji smo do sada pronašli  bio je od sto eura. Ipak najviše lažnih novčanica je od pedeset eura“, priča taj inspektor. 

Zbog ranijih slučajeva koji su registrovani i njihove učestalosti, policija je nerijetko imala običaj da upozorava vlasnike trgovina i građane da obrate pažnju na novac koji primaju na ruke, i to je u više navrata urodilo plodom. 

Tako je jednom prilikom, u ranijem periodu, zabilježen slučaj da je prodavačica na kiosku prepoznala 'lažnjak' i tada je uhvaćen stanovnik jednog susjednog grada koji se lagodno šetao po Beranama sa torbom u kojoj je, kako se ispostavilo, bilo ni manje ni više nego pet hiljada lažnih novčanica, uglavnom u većim apoenima.

I dok su se prodavci koliko-toliko uvještili u prepoznavanju krupnih novčanica, jedan neprijavljeni slučaj, unio je pometnju pri saznanju da su, osim krupnih, u opticaju i sitnije falsifikovane papirne novčanice, od 20 ili čak 5 eura.

"Na te novčanice slabo ko obraća pažnju. Oni koji ih imaju često ih i nesvjesno plasiraju. Ako već znaju da su ih negdje dobili lako ih se oslobode trgujući kod pijačnih prodavaca“, kaže jedan trgovac.

Policiji, ipak, kako nam je potvrđeno nije prijavljen ni jedan slučaj sitnije lažne novčanice, manje od 50 eura, jer ih vlasnici radije unište ili ih se i sami oslobode, nego da se ko zna koliko dugo povlače u policiji i po sudovima. 

Dobro obaviješteni izvor Portala RTCG objašnjava da najveće količine falisfikovanog novca na Balkan i u zemlje Evropske unije stiže iz ilegalnih fabrika koje se nalaze u Rumuniji.

“U toj zemlji se najviše rade lažni euri, kuvajtski dinari i američki dolari. Najteža za falsifikovanje je britanska funta. Kriminalne grupe koje se bave stavljanjem u promet falsifikovanog novca kupuju ga u vrijednosti od dvadeset odsto pravog. Tako se, na primjer, za milion eura lažnog novca, plaća dvjesta hiljada eura”, kaže naš izvor.

U jednom ranijem novinarskom istraživanju konstatuje se kako se u zemljama zapadne Evrope, poput plimnog talasa, širila nova vrsta prevare. 

Ideja je, kako se objašnjava, prilično jednostavna.

Kriminalci pretražuju novinske i internet oglase u potrazi za nekretninama, skupim automobilima, jahtama, vrijednim nakitom, satovima, umjetničkim djelima, pa čak i konjima. 

Ne ustručavaju se ni da "preuzmu" nečiju radnju ili firmu, ili da nude investiciju u već postojeći ili biznis u povoju. 

Mjesta sastanka su obično dva grada na sjeveru Italije, a kao "rezervna" mjesta sastanka kriminalci koriste i gradove u Francuskoj, zemljama Beneluksa ili Španiji. Pri tome ih biraju tako da žrtvama "uštede dalek put". Članovi ovih kriminalnih grupa vole da se predstavljaju kao Italijani, Arapi, Grci, Česi, a među njima ima i kriminalaca iz bivše SFRJ. 

Operišu u većim grupama, jer mijenjanje sastava timova policiji otežava sagledavanje strukture grupe i razmjera prevare. Šefovima kriminalnih grupa ovo  omogućava da one koji su niže u hijerarhiji drže u neznanju o veličini plijena. 

Dobro verziran i obaviješten izvor potvrđuje da i u ovom poslu ima kriminalaca sa prostora Crne Gore, kao i sa čitavog Balkana. On kaže, međutim, da prevare na našim prostorima nisu tako velike kao one na zapadu.

“Najveća akcija koja je izvedena na prostoru Balkana bila je ona pod nazivom ‘Morava’ u Srbiji, kada je među uhapšenima bilo nekoliko crnogorskih državljana i jedan Mojkovčanin”, priča naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je, ipak, malo tržište i falsifikovani novac u našu državu ulazi u manjim količinama, odnosno nema velikih transakcija kao što je to slučaj u zapadnoj Evropi. 

To, naravno, nije utjeha za siromašnog crnogorskog građanina koji u novčaniku pronađe falsifikovanih pedeset eura. U srazmjeri sa stepenom siromaštva i socijalne bijede u Crnoj Gori, to bi bilo kao možda pet hiljada za prosječnog građanina bogatih zapadnoevropskih država.

Izvor:RTCG