Viši regionalni sud u Minhenu: ANOM chatovi nisu upotrebljivi (a ni Encrochat?)

Viši regionalni sud u Minhenu ( 1 Ws 525/23 ) prokomentarisao je upotrebljivost ANOM ćaskanja u odluci koja je bila izrazito kritična u pogledu sadržaja - i to demantovala. Na ovaj način, Viši regionalni sud u Minhenu zauzima stav protiv stavova Frankfurta , Saarbrückena i Kelna (Keln još nije objavljen, ali ga imam), pri čemu su ovi Viši regionalni sudovi i Savezni sud pravde dužni da kritički preispituju sopstveni stav.

Zanimljivost ove odluke je da se ne pravi razlika između Encrochata , već se na početku navodi da postoje i značajne zabrinutosti oko Encrochata, zbog čega ima još više zabrinutosti oko ANOM-a.

Pozadina postupka

Pozadina je bila potjernica koju nije izdao Regionalni sud u Memingenu, na koji je javni tužilac uložio tužbu, tako da se time morao pozabaviti Viši regionalni sud.

OLG sada nalazi da se prethodne pravne izjave BGH o encrochatovima kao takvima ne mogu prenijeti na ANOM chatove, budući da su ovi ANOM chatovi zasnovani na sveobuhvatnim mjerama američkog Federalnog istražnog biroa (FBI), treće zemlje koju ni FBI još uvijek nije imenovano od Ministarstva pravde SAD-a, iako bi to trebalo znati ispitanim vlastima, a istovremeno ispitane američke vlasti samo tvrde da su sudske odluke donesene u trećoj zemlji.

Sud izričito kritizira činjenicu da ni FBI ni Ministarstvo pravde SAD-a nisu imenovali treću zemlju. Tvrde da su sudske odluke donesene u ovoj trećoj zemlji, koja se nalazi u Evropi, a da Regionalni sud Memingen nije imao osnova za preispitivanje zbog nepoznavanja treće zemlje i sudskih odluka koje su tamo možda donesene. Inače, Regionalni sud u Darmstadtu je ispravno govorio o „ sudskim odlukama iz druge ruke “.

Odluka: Konkretne sumnje nije bilo!

Viši regionalni sud prvo opširno citira postojeću literaturu o ovoj temi, a zatim dolazi do zaključka da je mera u celini nesrazmerna jer nedostaje konkretna, individualizovana sumnja u krivično delo.

To je bilo nešto što su advokati odbrane takođe detaljno predstavili u Encrochatu, ali što je Viši regionalni sud odbacio navodeći da je čak i upotreba kripto messenger-a izazvala izvesnu sumnju (naravno da se to može drugačije videti, drugačije mišljenje: Evropski sud za ljudska prava ):

Kombinacija narušavanja integriteta, prikupljanja velikih količina podataka sa velikom gustinom i raznovrsnošću informacija, te široko rasprostranjenosti dovode do toga da je mjera nesrazmjerna. U hipotetičkom ispitivanju člana 100b, moralo bi se pokazati da su sve osobe koje su pogođene osumnjičenim ili da su ispunjeni uslovi iz člana 100b (3).

Ovo vodi do druge tačke: Koliko je autor upoznat sa činjenicama, nije postojala individualna sumnja na pogođene korisnike za narudžbu. Mjera je na kraju bila zasnovana na činjenici da su koristili anonimnu i šifrovanu opciju komunikacije, za koju se zna da koriste i kriminalci. Međutim, ovo samo po sebi ne utvrđuje “određene činjenice” na kojima se može zasnivati ​​kvalifikovana sumnja za krivično djelo u smislu Odjeljka 100b protiv pojedinačnih korisnika. Istina je da bi hipotetički test zakonitosti trebao biti ispravno zasnovan na činjeničnom stanju i saznanjima u vrijeme preraspodjele. Međutim, ne može se pretpostaviti nikakvo znanje koje je proizašlo samo iz evaluacije podataka. Jer oni su dostupni tek nakon preraspodjele.

Sumnji kod Višeg regionalnog suda u Minhenu u vezi sa Encrochat podacima?

Viši regionalni sud zatim ulazi u temu encrochata sa iznenađujućim detaljima – i iznenađujuće detaljno. Nakon predstavljanja pravnog mišljenja BGH, navodi se da, ako BGH poriče primjenjivost Odjeljka 100e stavka 6. br. 1 (a samim tim vjerovatno i člana 479. stav 2. rečenica 1 za "trenutne" telekomunikacijske podatke), nema potrebe pravni osnov za korištenje EncroChat podataka od strane organa za provođenje zakona u procesu istrage !

U odluci se prigovara da je, zbog odbijanja primjenljivosti člana 100e stav 6 br. 1, Savezni sud pravde trebao pozabaviti pitanjem da li je nezakonito korištenje podataka od strane organa za provođenje zakona u istražnom postupku (odgovara prikupljanju dokaza).zavisna zabrana upotrebe dokaza. Kada se ispituje ozbiljnost uplitanja u kontekstu upotrebe dokaza, ne radi se o provjeravanju stranih istražnih mjera u skladu sa standardima stranog prava, već o primjeni člana 261. Zakona o krivičnom postupku kao domaćeg zakona na korištenje dokaza u njemačkoj presudi, a time i na domaću stvar.

Konačno, Viši regionalni sud se zatim pozabavi „rezoniranjem“ i problemom nedostatka provjerljivosti – i baci štap vladavine prava između stavova prethodne jurisprudencije višeg suda:

Traženi prenamjenski prijenos podataka iz francuskog u njemački krivični postupak reguliran je njemačkim zakonom u skladu sa članom 100e stav 6 br. 1 (za podatke pohranjene na infiltriranim uređajima izvan granica člana 100a stav 1 rečenica 3 StPO ) i 479 Stav 2 Rečenica 1 StPO (za „trenutne“ telekomunikacione podatke). Ovaj pristup bi takođe doveo do primjene člana 100e, stav 6, br. 1 i člana 479, stav 2, rečenica 1. Kao što je gore navedeno, ova provjera bi pokazala da korištenje podataka ne bi bilo dozvoljeno.

Navedene sumnje u upotrebljivost EncroChat-ova – koje je ipak potvrdio BGH – imaju još veću težinu u sadašnjem krivičnom postupku u pogledu dokazivanja krivičnih djela samo putem ANOM chat-ova, jer je detaljan istražni rad u krivičnom postupku imao je već izvršen od strane regionalnog suda bez uključivanja treće zemlje je imenovan ili poznat i očigledno neće biti imenovan u budućnosti. Bez dokaza je i tvrdnja da je bilo sudskih odluka u trećoj zemlji, što je takođe proizašlo iz glavne rasprave pred regionalnim sudom. U ovom krivičnom postupku, upotrebljivost ANOM chat-ova se čini u najmanju ruku sumnjiva, zbog čega ANOM-ovi chatovi u trenutnom dosijeu ne daju povoda za hitnu sumnju na krivično djelo (...)

Sudske odluke koje su postale poznate u vezi sa četovima ANOM-a očigledno pretpostavljaju da odbrani ne treba davati nikakve dodatne informacije van dosijea (...) Odvajanjem države koja prikuplja dokaze i koristi ih, prava odbrane optuženih značajno ograničeno; Međutim, mogućnost krivičnog suda da pruži informacije je takođe značajno ograničena, a da nije postojala individualna sumnja protiv dotičnih lica kada su počele mjere presretanja. Naprotiv, aplikaciju ANOM distribuirao je bez ograničenja FBI, a presretanje je obavljeno bez ograničenja, bez obzira da li su korisnici prethodno bili dovoljno sumnjivi ili ne. Iz tog razloga, postoje značajne sumnje da li postoji osnova za odobrenje za prikupljanje podataka prema zakonu SAD-a ili njemačkom zakonu. Isto važi i za prenos podataka istražnim organima.

Zaključak

Odluka je tračak nade – ništa više. Ali u isto vrijeme to je znak da sve više sudova počinje razmišljati kritičnije - i da ne, zarad apsolutnog progona ili navodne istine, priznaju sve dokaze koji su pruženi i koji se možda ne mogu provjeriti.

Jer je upravo to ono o čemu se radi: ne da kriminalci budu slobodni, već da su naša suđenja zasnovana na provjerljivim dokazima koje odbrana može ispitati i braniti se na odgovarajući način imajući to na umu. Ako se naši procesi, kao u brojnim Encrochat procedurama, zasnivaju isključivo na slijepo povjerenju u materijale istražitelja, možemo jednostavno ponovo odati procedure. U tom pogledu, pravo olakšanje predstavlja aktuelna odluka Saveznog ustavnog suda , koji je upravo tu ideju, razliku između inkvizicije i sudskog postupka, upisao u korijen cjelokupne sudske prakse. Slučajevi kao što su Encrochat i ANOM su upravo oni koji pokazuju koliko je ustavna država zapravo ustavna.

Od advokata Jensa Fernera (specijaliziranog pravnika za IT i krivično pravo)

Izvor:ferner-alsdorf.de