No prije nego što se popis okonča i počne njegova analiza, valja dati komentar na njegovu strukturu. To je nešto što na prvi pogled skreće pažnju na beskorisnost samog upitnika.

Popisni list je gotovo prekopirani upitnik od prije više od decenije. Svijet se toliko promijenio od toga doba do danas, a mi prikupljamo beskorisne podatke! Beskorisne, upravo tako. Umjesto da nam popis pomogne da saznamo podatke bitne za doba u kojem živimo kako bi državne politike oblikovali u skladu sa trendovima, mi se bavimo nebitnim činjenicama. Kao što je npr. ona ko je ''nosilac'' domaćinstva. Ma šta to bilo.

Ovakva struktura upitnika dokaz je i tvrdnje da popis nema statističku namjenu, već političku. Prebrojavanje krvnih zrnaca je njegova glavna namijena. I to je to. Da vidimo koliko ima Srba i govornika srpskog jezika i dodamo na to još nekoliko konstruisanih procenata. Još kad se uzme činjenica da će se etnička struktura gledati kumulativno, uključujući one koji nisu crnogorski državljani, ovo direktno ide na štetu Crnogoraca, a u korist onih koji se deklarišu kao Srbi. 

Internet već vrvi od skrinšotova raznih Rusa koji su se izjasnili kao Srbi. Pitanje je samo koliko je takvih, a vjerujem da ih je priličan broj. Na kraju krajeva, kampanja vrbovanja traje odavno, a srpska crkva je tu glavni „izvođač radova“.

Bilo je lako primjetiti da glavni fokus ipak nije toliko na etničkoj pripadnosti, koliko na jeziku. Od dolaska litijaške vlasti na čelo države ona se pokušava obračunati sa Fakultetom za crnogorski jezik. Nacije nema bez jezika, zbog toga su velikosrbi u crnogorskom jeziku viđeli glavnog protivnika. 

Sjetimo se onda kada se vodila rasprava na Vikipediji o uvođenju ove internet enciklopedije na crnogorskom jeziku. Digla se srpska kuka i motika da ubijedi moderatore Vikipedije da je to nepotrebno. Naravno, ne zbog toga što to stvarno nije potrebno, već da bi zadržali monopol falsifikovanja crnogorske istorije na sajtu. Nažalost, većina ljudi nema vremena ni volje da istražuje, tako da je Vikipedija prvi izvor na koji nalete i padnu na falsifikate.

Javio se i predsjednik države da nam saopšti kako zbori srpskim, a kad ode van države onda parla montenegrino. Andrija Mandić već najavljuje izmjene Ustava, iako je po tom istom Ustavu to gotovo nemoguće. Uglavnom, u ovoj rundi obračunava se sa tim veoma važnim stubom crnogorskog identiteta. Za sljedeću rundu viđećemo što je nastavak.

Iz svega proističe da je popis - velika farsa. Jedno totalno bačanje para od kojeg država ni neće imati neke veće koristi. Njegov jedini cilj je politički, anticrnogorski i hegemonistički. Korist od njega imaju samo oni koji su potrošili ogromne pare na projekat njegovog falsifikovanja. Zbog toga su i bili uporni da se održi. 

I upravo iz ovog razloga popis je upitan i prije nego što je završen. Upitan je jer se sprovodi u atmosferi straha, nepovjerenja, pritisaka i zloupotreba. Oni koji budu imali zadatak da kontrolišu obradu podataka treba da otvore četvoro oči. Svaki falsifikovani listić je korak naprijed za neke druge bojeve onih koji bi da nas nema.

Alek BarovićAutor

Izvor Analitika