Posljednji mjeseci nisu bili laki za Kim Kju Li (46). Ova Sjevernokorejka živi u Londonu. I muče je velike brige. Od devetog oktobra ne zna šta se dešava sa njenom mlađom sestrom Kim Čeol Ok.

Tog dana je Kim Čeol Ok iz Kine protjerana u Sjevernu Koreju.

"Ja sam sigurna da je tuku“, kaže Kim Kju Li za DW. Dodaje da je ranije nekoliko članova njihove porodice zadesila ista sudbina.

Zatočene osobe se zlostavljaju, a osim toga dobijaju i jako malo hrane, kaže ona: "Oni jedu miševe i bube, razbole se zbog toga.“ Kim Kju Li strahuje da njena sestra neće preživjeti torturu.

Predaja zatočenika na mostovima

Bjeg iz zemlje se u Sjevernoj Koreji, na čijem čelu je diktator Kim Džong Un, smatra teškim prekršajem. Osobe koje bez dozvole napuste zemlju, smatraju se izdajnicima. Ako dopadnu ruku vlastima, idu iza rešetaka.

Prema navodima Ujedinjenih nacija, u sjevernokorejskim zatvorima i kaznenim logorima su zlostavljanja i mučenja svakodnevica.

Sestra sagovornice DW nije bila jedina osoba koja je tog 9. oktobra deportovana u Sjevernu Koreju. Na taj dan se očigledno izvela masovna deportacija: oko 500 Sjevernokorejaca koji su živjeli u Kini su uz upotrebu sile prebačeni u njihovu domovinu, potvrdio je Itan He Seok Šin iz Radne grupe za tranzicionu pravdu.

Oni su iz kineskih zatvora, uz stroge bezbjednosne mere, autobusima i kamionima vraćeni u Sjevernu Koreju. I to preko pet graničnih prelaza, koje je na geografskoj karti dokumentovala spomenuta organizacija za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Južnoj Koreji.

Predaja zatočenika se dogodila uglavnom na mostovima koji se nalaze na rijekama Tumen i Jalu, duž zajedničke granice.

O pojedinostima se malo zna, ali jedan detalj otkriva Jo Sujeon iz organizacije za zaštitu ljudskih prava "Korea Future", koja već godinama snima intervjue s beguncima iz Sjeverne Koreje.

"Na sredini mosta su im skinute kineske lisice, i umesto njih su im postavljene sjevernokorejske.“ A one su, u poređenju s kineskim, „zarđale i stare“.

Prioritet su IT-stručnjaci

Tokom pandemije, režim u Pjongjangu je tokom tri i po godine bio rigorozno zatvorio državne granice. Nakon ponovnog otvaranja prošlog ljeta, Sjeverna Koreja i Kina su navodno dogovorile da Kinezi deportuju veći broj ljudi iz Sjeverne Koreje.

Prioritet su bili ljudi koji su ranije sarađivali s režimom Kima Džong Una. Recimo diplomate koje su htjeli da pobjegnu, ili hakeri koji su po nalogu režima bili uključeni u kibernetičke operacije u Kini.

Te tvrdnje je nekoliko stručnjaka iznijelo za DW.

Režim u Pjongjangu je vjerovatno bio posebno zainteresovan za IT-stručnjake i druge koji su imali pristup osjetljivim informacijama. Oni su, kako se navodi, bili u prvoj grupi od osamdeset deportovanih koji su već krajem avgusta prebačeni u Sjevernu Koreju.

Postoji velika zabrinutost da bi te osobe ostatak života mogle provesti u kaznenim logorima za političke zatvorenike, odnosno da se više nikada neće ništa saznati o njima.

Posljednji znak života

Kim Cheol Ok je 9. oktobra smjela da obavi samo kratak telefonski poziv, kako bi informisala porodicu o predstojećoj deportaciji. Za to je nakratko mogla da upotrebi mobilni telefon jednog kineskog čuvara.

I za nju, i za njenu porodicu je deportacija bila šok. Ta žena (40) je u Kini živela već 25 godina. Njena sestra u Londonu je opisuje kao mirnu, ali jaku osobu punu energije. Čeol Ok je 1998. pobjegla iz Sjeverne Koreje, godinu dana nakon starije sestre Kju Li. U vreme njenog bjega u Sjevernoj Koreji je vladala nezapamćena glad.

Kada je Čeol Ok, kao 14-godišnjakinja, stigla u Kinu, jedan krijumčar je „udao“ za trideset godina starijeg muškarca. Imaju jednu kćerku, ona je kineska državljanka.

Čeol Ok nije dobila zvaničnu dozvolu boravka u Kini, živela je povučeno u ruralnom predjelu u provinciji Đilin na sjeveroistoku Kine. Radila je na polju, a kasnije i u restoranu. Njen muž se dobro odnosio prema njoj, priča njena sestra Kju Li.

U aprilu je uhapsila kineska policija, vjerovatno prilikom pokušaja da napusti zemlju. „Nije ništa uradila, njen jedini greh je što je rođena u Sjevernoj Koreji“, kaže sestra.

Stare rane

Deportacija je u porodici otvorila rane koje nikada nisu ni zacijelile. Osim Kju Li, i jedna druga, starija sestra je uspjela pobjeći iz izolovane zemlje. I ona je pre toga bila zlostavljana u sjevernokorejskom zatvoru.

Sjećanja je prate i danas: „Nakon što je Čeol Ok uhapšena u Kini, imam grozne noćne more“, priča Kim Ju Bin, koja takođe živi u Londonu.

Za DW ona govori i o jednom bratu koji je preminuo u sjevernokorejskom zatvoru. „Pretukli su ga na smrt, strpali u vreću za pirinač i bacili.“ To su joj, kaže, ispričali ljudi koji su bili s njim zatočeni u korejskom zatvoru. „To mi je slomilo srce.“

Mnogi ljudi iz Sjeverne Koreje, koji su uspeli da pobegnu u Južnu Koreju ili druge zemlje, svjedoče o stravičnim mučenjima. Izvještaj nevladine organizacije "Korea Future" se zasniva na više od hiljadu izjava tih svjedoka.

Sudeći po svjedočanstvima, deportovane osobe se najprije podvrgavaju saslušanju. Da li su bježali zbog nemaštine i gladi? Jesu li možda htjeli u Južnu Koreju, kod smrtnog neprijatelja?

Bez obzira kakva kazna bude, svi zatočenici bivaju mučeni, objašnjava Jo Sujeon iz "Korea Future". „Oni svakog dana moraju da sjede više od 12 sati prekrštenih nogu. Svaki pokret i svaki zvuk rezultiraju individualnim ili kolektivnim kažnjavanjem.“

DW je razgovarao i s drugim ljudima iz Sjeverne Koreje, koji su bili deportovani iz Kine i kasnije pobjegli u Južnu Koreju. I oni su nam pričali o mučenjima u zatvoru.

Kina: Nema dokaza za mučenja

Prije početka masovnijih deportacija u avgustu ove godine, iz Ujedinjenih nacija su pisanim putem apelovali na Kinu da ne deportuje ljude iz Sjeverne Koreje.

„Pribojavamo se da im zbog toga prijete teška kršenja ljudskih prava poput naprasnih i bezrazložnih hapšenja, mučenja, iznenadnog nestanka ili vansudskih egzekucija“, stoji u pismu koje je Povereništvo UN za ljudska prava uputilo Kini sredinom jula.

Oko dva mjeseca kasnije, vlasti u Pekingu su poslale odgovor. Tvrde da „trenutno nema dokaza za mučenja ili takozvane 'masovne povrede ljudskih prava' u Sjevernoj Koreji“. Dodaje se da su Sjevernokorejanci u Kini ilegalni ekonomski migranti, a ne izbjeglice. I da zato za njih ne važi posebna zaštita zapisana u Ženevskoj konvenciji.

Južnokorejski stručnjak za međunarodno pravo Itan He Seok Šin iz tu argumentaciju smatra slabom. Kina je, kaže on, „dužna da ne šalje ljude u zemlje u kojima im preti mučenje ili progon“. To načelo je sastavni deo Ženevske konvencije i Konvencije protiv mučenja. Kina je ratifikovala oba dokumenta.

Teško očekivati puštanje iz zatvora

DW je u više navrata zatražio odgovore od vlada Sjeverne Koreje i Kine. Kina nije reagovala.

Sjevernokorejska ambasada u Berlinu je u kratkom odgovoru sve prigovore nazvalo „manipulativnom propagandom“ iza koje stoje „neprijateljske snage“ poput Sjedinjenih Država.

Porodice osoba koje su zatočene u Severnoj Koreji obično ne izlaze u javnost kako ne bi dodatno izložile najbliže opasnosti. Međutim, Kim Kju Li je odlučila da javnost sazna o njenoj sestri. Čak je otputovala u Njujork kako bi tokom konferencije Međunarodnog krivičnog suda pokušala da upozoriti svijet na sudbinu Kim Čeol Ok.

„Čeol Ok, ostani jaka i nemoj se predati“, poruka je koju šalje svojoj sestri tokom razgovora za DW. Iako zna da je njena sestra ne može čuti.

Teško je očekivati da će biti puštena iz zatvora, kaže Itan He Seok Šin, čija organizacija pomaže porodici. „Ali se ona barem nada, baš kao i mi, da bi ovakva javna pažnja mogla otežati namere vlasti Sjeverne Koreje da je muče ili zlostavljaju.“