On ukazuje na negativne trendove u čitavom svijetu sa, kako je naveo, neizbježnim posljedicama koje se neminovno reflektuju i na balkansko okruženje, te ono što, kaže Perović, nas najviše boli – na Crnu Goru. 

„Dok sa jedne strane nauka i razvoj doživljavaju kulminaciju, jačanje konzervativnih snaga, raspirivanje negativnih istorijskih trendova, nezajažljiva pohlepa velikih i moćnih, ali i onih manje moćnih prema još manjim i slabijim, glavna su i suštinska karakteristika današnjih međunarodnih odnosa. Ekonomska kriza s početka vijeka nikad nije sanirana, a borba za novu preraspodjelu moći i podjelu interesnih sfera uticaja poprima čudovišne razmjere čije posljedice mogu imati neke buduće još veće krize, koje bi mogle da vode i do samouništenja čovječanstva“, istakao je Perović.

Napominje da pored niza lokalnih sukoba širom planete, tokom godine koja ostaje iza nas bjesne i dva velika rata, ukrajinski i bliskoistočni. 

„Riječ je o ratovima koji imaju najdirektniji uticaj na naš region, bez naziranja skorog kraja. Razaranja, zvjerstva i zločini koji se dešavaju na oba fronta po brutalnosti i surovosti prelaze do sada viđeno“, naglašava Perović. 

Pogrešni potezi Abazovića ostaviće dugoročne posljedice

Ističe da se u ovim i ovakvim negativnim okolnostima mora posmatrati i postavljanje i djelovanje crnogorske diplomatije i njenog uticaja na ukupnu spoljnopolitičku orijentaciju Crne Gore. 

„I pored davno i jasno proklamovanih prioriteta u spoljnoj politici, nažalost, kao i u mnogo čemu drugom, Crna Gora, ophrvana velikim unutrašnjim problemima, koji neminovno determinišu ponašanje na spoljnjem planu, je u prethodnom periodu bila i jeste dezorijentisana, konfuzna, zbunjena“, napominje Perović. 

Prije svega, kako ističe sagovornik Analitike, mora se jasno reći da tokom prethodne vlade, crnogorska diplomatija predvođena bivšim premijerom Dritanom Abazovićem nije postojala.

„Bila je nevidljiva, kadrovski razorena a sve što je preduzimao, govorio i radio bivši premijer, ali i koordinator Ministarstva vanjskih poslova bilo je brukanje Crne Gore i nanošenje joj nemjerljive štete. Sama činjenica da od 40 diplomatskih predstavništava mi već duži period imamo svega deset njihovih šefova, dakle ambasadora, govori sama za sebe“, naglašava Perović. 

Dodaje i da je Abazović imao niz pogrešnih poteza koji, kako je rekao, ostavljaju dugoročne posljedice.

„Dovoljno je pomenuti samo jedan primjer, mijenjanja odluke o obećanoj podršci Italiji, jednom od naših najznačajnijih susjeda tradicionalnom prijatelju, za organizaciju svjetske izložbe, a u korist Saudijske Arabije. Nečuveno i sramno!“, poručuje Perović.

Prvi veliki test za Ivanovića biće ambasadorska imenovanja

Sagovornik Analitike navodi da su mu poznate ranije proruske i izjave protiv članstva Crne Gore u NATO, novog ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića, ali da mu je mnogo važnije ono što šef crnogorske diplomatije sada radi i kako se postavlja.

„Za ovo kratko vrijeme od kada je izabran, novi ministar djeluje ohrabrujuće. Prije svega, za razliku od neprikladnog ponašanja dosadašnjeg koordinatora, sadašnji, u javnom nastupu djeluje onako kako se očekuje od šefa diplomatije“, kazao je Perović. 

Smatra da „smiren i fokusiran nastup, te naročito do sada izgovoreno bude nadu da bi Ministarstvo vanjskih poslova moglo ponovo da postane značajna poluga u promovisanju Crne Gore na njenom evroatlantskom putu“.

„Jer ako ministar ističe da su četiri osnovna spoljno politička prioriteta posvećenost članstvu Crne Gore u EU, produbljivanje i jačanje saradnje sa NATO-om, unapeđivanje dobrih odnosa sa svim susjedima, bez favorizovanja bilo koga, jačanje multilaterizma i saradnje sa međunarodnim organizacijama, kao i jačanje prisustva Crne Gore u sistemu UN, uz poseban naglasak da će se truditi da sprovodi zakon o spoljnim poslovima u domenu kadrovske politike, sto znaci da bi 70 odsto budućih ambasadora trebalo da budu iz struke, što znači profesionalne doplomate, to je svakako ohrabrenje“, naveo je Perović. 

Dodaje da ako ministar kaže da ga ne interesuje političko opredjeljenje diplomata, već angažovanost i posvećenost poslu u sprovođenju gore pomenutih prioriteta, to je, kaže, više nego dovoljno za restart i dobar početak. 

„No od deklarativnog do realizovanog dug je proces. Neshvatljivo je da već do sada nijesu izvršena bar neka imenovanja ambasadora jer u djelovanju i radu ambasada postoje određena pravila. Pa tako jednostavno ambasador neće da razgovara nego sa ambasadorom, a mi ih već dugo nemamo“, napominje Perović. 

Ističe da će prvi veliki test za Ivanovića biti prva ambasadorska imenovanja. 

„Ministar tu nije posljednji u odlučivanju, ali svakako priprema prijedloge, sugeriše, ukazuje na prispjele prijedloge, pa i protivi se ako se predloženi kandidati ne uklapaju za sprovođenje zacrtane spoljne politike. Biće svakako interesantno vidjeti prijedloge koji će stizati iz partija koje čine vladajuću koaliciju i da li će među njima biti i nekih koji ne ustaju na crnogorsku himnu ili više vole zastavu neke druge zemlje nego svoje. Kao i da li će stvarno profesionalne doplomate dobiti šansu, a takvih u sastavu Minstarastva ima“, naglašava Perović.

Budući ambasadori bi trebalo da budu istinske patriote 

Sagovornik Analitike ističe kako Crna Gora nema više ni vremena niti taj ekskluzivitet da šalje pogrešne i nespremne ambasadore, bez znanja stranih jezika i dobre pripreme. 

Pretpostavlja da će se voditi posebno računa o odabiru ambasadora za one zemlje gdje odnosi nijesu na potrebnom nivou i gdje se traži „poseban senzibilitet, široko znanje, sposobnost uspješne komunikacije, smisao za detalje, dobro poznavanje te zemlje, posvećenost i angažovanost“.

„I, naravno, ono najvažnije. Budući ambasadori bi trebalo da budu istinske patriote, da se osjećaju počastvovani što su dobili priliku da predstavljaju svoju zemlju i da u zemlji službovanja govore najafirmativnije o Crnoj Gori“, podvlači Perović. 

Napominje da unutrašnje refleksije i nesporazumi ne bi smjeli da utiču na nastup ambasadora napolju ili na neka tumačenja koja su u suprotnosti sa spoljno političkim prioritetima Crne Gore.

„Napolju nema ličnog mišljenja jer svaka izgovorena riječ i postupak ambasadora odražava zvaničan stav svoje zemlje. Crnogorski ambasadori akreditivani u drugim zemljama apsolutno nemaju potrebu da daju intervjue, izjave ili komentare u Crnoj Gori. To radi ministar ili od njega ovlašćeno lice u Ministarstvu“, ukazuje Perović.

U Briselu nije vidljiv optimizam za proširenjem

Osvrnuvši se na česte izjave predsjednika države Jakova Milatovića u kojima najavljuje punopravno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji (EU) do 2028, naš sagovornik kaže da bi to podrazumijevalo potpuno angažovanje svih institucija na ispunjavanju postavljenih uslova. 

„Ali i stvarnu posvećenost tom cilju konkretnim činjenjem ili nečinjenjem. A ne kao u neposrednoj prošlosti, naročito posljednje tri godine, kada se od nekih struktura otvoreno opstruisao crnogorski put u EU. Tako i jedino shvatam njegov optimizam“, kaže Perović. 

Podsjeća kako treba imati u vidu činjenicu da u ovom trenutku u Briselu nije vidljiv optimizam i poletnost mnogih zemalja članica za proširenjem. Perović takođe ukazuje na jačanje retrogradnih snaga u mnogim zemljama članicama kao i dugo vremena najavljivanu reformu same EU. 

„Tokom 2024. slijede i izbori za Evropski parlament i nakon toga ustoličenje nove administracije. Ohrabruju nedavno završeni izbori u dvije značajne zemlje članice, Španiji i Poljskoj. Naročito Poljskoj, zemlji važnom promoteru daljeg proširenja EU zemljama našeg regiona. Sa datumima ne bih licitirao“, navodi Perović. 

Vratiti u opticaj lobiste u Vašingtonu

Komentarišući nedavnu izjavu Duška Markovića da ugovor sa lobistima u Vašingtonu koji je istekao za vrijeme njegovog mandata nije obnovljen jer je, kako je rekao, aranžman bio finansijski upitan, naš sagovornik kaže da ne sumnja u tačnost navoda bivšeg premijera. 

„Međutim, imajući u vidu nepovoljne okolnosti u kojima se Crna Gora nasla nakon “oslobođenja” iz 2020. godine, kao i izmijenjenu geopolitičku scenu, novi ministar i državni vrh bi, apsolutno sam siguran, trebalo da ponovo razmotre odnosno vrate u opticaj nalaženja novih lobista u Vašingtonu, ali i ne samo tamo“, ističe Perović.

Evropska unija prioritet svih prioriteta

Govoreći o vanjskoj politici nove Vlade, Perović navodi da će vrlo brzo konkretno djelovanje pokazati da li je ili ne priča o evroatlantskom putu istinska i stvarna ili samo prazna floskula. 

„Odnosno “dimna zavjesa”, koja prikriva neke druge, po Crnu Goru, opasne namjere. Jer taj, evroatlantski put, bez obzira na trenutni zastoj u proširenju, je za Crnu Goru jedini koji nudi izgradnju evropske demokratske, moderne Crne Gore. I podrazumijeva iskrenu posvećenost evropeizaciji i emancipaciji crnogorskog drustva, što je uslov gradnje prosperitetne Crne Gore za sve njene građane“, naglašava Perović.

Kaže kako se podrazumijeva da Crna Gora, mala mediteranska zemlja, treba da razvija i unapređuje odnose sa svim najznačajnijim svjetskim prijestonicama. A Evropska unija, ističe on, ostaje prioritet svih prioriteta. 

„Za nadati se da će nova evropska administracija, nakon izbora sredinom 2024, nastaviti proširenje, prije svega na balkanske zemlje, koje su neodvojivi dio jedinstvene Evrope a Crna Gora vrijedno raditi na ispunjavanju uslova u svim sferama društva, koja su jasno definisana samim pristupnim poglavljima“, zaključuje Perović.

Izvor: Analitika