Naravno, ubrzo se saznala istina ,odnosno ko su zapravo bili “bombaši”!

Riječ je dječaku koji ima samo dvanaest godina i koji je slao nesumične ili ciljane emailove!

Možemo li okriviti dječaka,roditelje ili pak društvo ,ko je pravi krivac?

Pravo pitanje, bilo bi , zašto dječak koji ima samo dvanaest godina se bavi takvim aktivnostima ,zašto ne provodi vrijeme onako kako smo ga mi provodili u igri,ili sada modernoj varijanti “game”kompjuterskim ili recimo zašto nije u sportskim aktivnostima?

Što nam se to dešava sa mladim naraštajima , koji bi trebali imati srećno ,lijepo djetinjstvo, koje bi ih oblikovalo u “zdrave “ljude.

Mnogo pitanja , kojima se nažalost ni naš politički establišment,kao i prosvjetne ustanove a posebno mediji ne bave.

U nas, postalo je sve politička kalkulacija,skoro 24.h ,na svim našim medijskim glasilima, kafanskim druženjima ,pijacama, evo i školama ,teme su -politička dešavanja.

Kako mlade ,nevine osobe kao što su djeca ,čiji je mozak “tabula rasa”,što bi značilo prazna tabla ,po kojoj mi ispisujemo što će oni biti,kako da se razvijaju u normalna bića?!

Naš spektrum, odnosno faktor društvenih normi, postao je  toliko razočaravajući, da upravo su nam djeca ,ogledalo kompletnog društva u Crnoj Gori.

Nijedno dijete ,ni u našoj nam lijepoj državi, kao i na cijeloj planeti, nije krivac za ono što uradi ,jer su to sve posledice onoga što konstantno ima uticaj na njih.

Naši “brižni” politički umovi,već par dana “bistre političku zbilju “u parlamentu, poziciono -opoziciono, ista predstava za isto gledalište-nas male smrtnike ,dok nam “šaraju”mozgovima i životima,no da li se ko od njih osvrnuo na problem koji je proizveo dječak od 12.godina?

Naravno da njihove namjere ,čini se postaju čisto “igrokazno kazalište”,koje ima za cilj pokazivanje ko je u pravu i ko je krivac!

Mi, za njih kao “sičušni” gledatelji ,trebali bi ih pitati -što nam se dešava sa mladim naraštajima?

Samo u proteklom periodu ,od nekih dvije godine unatrag,imali smo u obrazovnim osnovnim institucijama(školama) ,veći broj aktivnosti ,koje nikako nisu obrazovnog tipa .

Sjećate se, sigurno direktorke “četnikuše” iz Pljevalja,kako je sebe nazivala ,sjećate se djece iz Bara koje je nastavnica vodila na “klanjanje”u crkvenim odajama,sjećate se sigurno i poslednjeg slučaja profesora gimnazije u Podgorici ,koji je istoriju”sklepao”na svoj način… koliko li  je još bilo slučajeva za koje nismo saznali.

Kako  je manipulacija u obrazovnom sustavu Crne Gore ,postala jedna kategorija ,ne treba da krivimo naraštaj koji je izložen takvom vaspitnom sistemu.

Rezimirala bih da ,od svih “gorućih “problema ,naš najveći jesu mlade generacije odnosno političko-društveni sistem ,kojem su izloženi.

Poentiraću sa talijanskom poslovicom, koju bih uputila političkoj eliti a ona glasi:”I crni i bijeli pioni, nakon igre,zajedno idu na isto mjesto u kutiju”!

Autor:Hristina Janković