Od procvata demokratije u Crnoj Gori – treba li podśećati da se procvat desio 30. avgusta 2020. godine – svjedočimo raznim bizarnostima i atacima na same temelje crnogorske državnosti i crnogorskoga identiteta koje se neukom puku prodaju kao porođajne muke demokratije.

Dok je demokratski sistem davno doživio svoj zenit i dok danas svjedočimo njegovu padu, đe se više ne postavlja pitanje njegova razvoja već očuvanja dosadašnjih dostignuća i đe u svijetu jačaju razne vrste despotija, politička i javna elita Crne Gore ubjeđuje crnogorske građane da u Crnoj Gori, nasuprot svijetu, cvjeta demokratija i da se sve radi u ime demokratije i za njen razvoj. Crna Gora je izgleda jedina zemlja u svijetu zahvaćenom ratnim sukobima –đe dolazi do zakonomjerne suspenzije demokratije i krize demokratskih načela – u kojoj je došlo do suprotnog procesa, odnosno cvjetanja i jačanja demokratije.

Tako svitanje 2024. godine dočekujemo toliko demokratski osvježeni i zreli s predstavom u kojoj vladajuća partija javno optužuje svoga potpredśednika, a slučajnoga predśednika Crne Gore, da radi u korist drugih partija, protiv interesa svoje partije, odnosno protiv „javnog interesa“, ostavljajući prostora da to možda radi „slučajno iz neznanja“. Sukob se nastavio na nivou predśednika opština koji su, u zavisnosti od bliskosti Mandiću i Milatoviću s jedne strane ili Spajiću s druge strane, davali podršku jednom od ta dva tabora vladajuće koalicije. Demokrate su naravno ostale neutralne, odabrale su svoje prepoznatljivo mučko, pardon mudro demokratsko ćutanje po ovom pitanju. Već smo navikli od njih da ćute kad su društvene vrijednosti u pitanju ili da rade ono u čemu se utrkuju ovih dana – normalizuju velikosrpski fašizam izopačenim falsifikatom da Bošnjaci u Pljevljima zapravo nijesu izloženi segregaciji i prijetnjama no je sve to diskurzivna iluzija čiji je navodni mastermajnd Petar Lazović. Samo još da nam objasne jesu li Pilave prebili grafiti ili duhovna čeda popa Mace.

I dok se pučka javnost zabavlja sukobom unutar vladajuće koalicije koji naravno neće rezultirati raspadom jer je „javni interes“ srpskoga sveta mnogo veći i jači od njihovih unutrašnjih razmirica i sukoba, neprekidno se u javnosti stvara ambijent za što bezbolnije antiustavno i antidržavno djelovanje. Nastavlja se s napadima na institucije i pojedince koji još nijesu pristali na novi poredak srpskoga sveta ili koji još nijesu odustali od alarmiranja javnosti na kuvanje crnogorske žabe.

Pored malobrojnih medija, uglavnom portala, slobodnih intelektualaca i novinara, jedina državna institucija koja diže glas protiv sada već neskrivenog antiustavnog i antidržavnog djelovanja vladajuće političke i kulturne elite u Crnoj Gori jeste Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Institucija koja nije zarad konformizma odustala od svoje javne i društvene odgovornosti prema crnogorskom ustavnom uređenju, crnogorskoj državnosti, identitetu i kulturi. Zato medijska kampanja i kampanja preko društvenih mreža za gašenje ove institucije ne jenjava, intenzivirajući se pretpopisnom i popisnom kampanjom, opipavajući i pripremajući javnost za potencijalno ukidanje Fakulteta.

Po već razrađenom mehanizmu satanizovanja i javnog blaćenja protivnika, Fakultet i ljudi zapošljeni na njemu pod konstantnim su napadima, kako preko medija tako i preko raznih naloga na društvenim mrežama đe se svaki dan proizvodi nebrojeno mnogo laži i dezinformacija radi difamacije i urušavanja institucije i ugleda profesora. Nakon raznih kurira, borbi, vijesti, aloa, trifkovića, rakovića, kosovića, vojinovića i danilovića javio se i izvjesni Babović, sagovornik predśednika Milatovića s društvenih mreža, vodeći kampanju „skidanja“ FCJK s budžeta i pozivanja da se više ne može dozvoliti da „iz sigurnosti budžeta laju Čirgićeve horde“, sve pozivajući se na demokratiju i slobodu govora.

Riječ je o bivšemu članu Demokratske Crne Gore, poznatom po zaduživanju raznih agencija i centara finansiranih evropskim i državnim fondovima, nekadašnjem savjetniku ministra Šćekića, istinskom predstavniku srpskoga sveta s najnižom ulogom bota s društvenih mreža, materijalno obezbijeđenom posredstvom državnih službi, s litijaškom spomenicom; dežurnom difamatoru svih kritičara devijantnosti srpskoga sveta i Crkve Srbije kao predvodnice toga projekta u Crnoj Gori i nadasve mrzitelju svega crnogorskog.

Babović nam služi kao fenomen koji je samo jedan od mnogih vojnika i jurišnika srpskoga sveta koji društvene mreže pretvaraju u pljuvaonice za vrijeđanje i difamiranje ljudi, s prepoznatljivim sindromom „operisanog“ i „hakovanog“ kad dođe do suočavanja s argumentima i odgovornosti za svoje prljave postupke. Razni babovići kao hijene pod plaštom demokratije i slobode govora kidišu na sve slobodnomisleće ljude koji pružaju otpor iskrivljenoj crnogorskoj stvarnosti kreiranoj od strane ruskih i srpskih službi. A ono što mora biti jasno crnogorskoj javnosti jeste da je Babović produkt tih službi, onaj najniži i najgori sloj, isto kao što su to Milatović, Mandić i ostala bratija srpskoga sveta koja je iskoristila slabosti demokratije da se domogne društvene i političke moći.

Stoga danas živimo Sokratovu bojaznost od slabosti demokratije i njegove riječi – „Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije, a demokratija će i to dati. A kada lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći, nastaće gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije“.

A znamo da su svi predstavnici vladajuće elite prevaranti, svi su oni babovići, samo za razliku od Babovića dovoljno su pametni da svoje svjetonazore i razmišljanja ne iznose javno. Ali svi dolaze iz istoga duhovnog i kulturološkog miljea. Ako vjerujete da će Amfilohijeva i Miloševićeva duhovna đeca da grade i razvijaju demokratsko društvo i uvedu Crnu Goru u zajednicu razvijenih demokratskih društava, srećno vam bilo.

A da li živimo demokratiju ili tiraniju, pored brojnih primjera neka vam odgovor pruži to što se na optuženičkoj klupi nalazi Boban Batrićević zbog javno iznesene istine o Crkvi Srbije. To je taj demokratski procvat i razvoj demokratskih načela vladajuće elite od avgusta 2020. godine koji će nas uvesti u Evropsku uniju, simptomatično bliži istočnoj despotiji nego zapadnoj demokratiji.

Na kraju poruka za sve baboviće i ostale jurišnike srpskoga sveta, ako nastavite i dalje s agresijom, bojim se da ćete završiti na smetlištu istorije kao i vaši duhovni preci.Stoga vam preporučujem da se što prije odvojite od velikosrpstva i bjelaško-četničke ideologije. Oni su vječiti gubitnici.

Smrt fašizmu! Sloboda jeziku!

Za Antenu M piše: Stefan Todorović