Da li jedete očima, stomakom ili mozgom – neurolog objašnjava kako da kontrolišemo apetit tokom praznika

Nauka koja stoji iza naših navika u ishrani, otkriva da je proces odlučivanja šta, kada i koliko jesti daleko složeniji od pukog trošenja kalorija i potrebe našeg tijela za dodatnim gorivom.

Znaci gladi su samo dio slagalice zašto ljudi odlučuju da jedu. Profesor Aleks Džonson, bihevioralni neurolog na Univerzitetu u Mičigenu koji se bavi psihologijom i biologijom koja stoji iza našeg ponašanja u ishrani, tvrdi da je ostao fasciniran činjenicom koliko iskustva mozga sa hranom oblikuje potrebu za hranom.

Kako odlučujemo kada ćemo jesti?

Kada jedemo očima

Vizuelni signali povezani sa hranom oblikuju naše ponašanje pri jelu, i kod ljudi i kod životinja. Na primjer, ukoliko je hrana umotana u pakovanje "Mekdonaldsa", već to je dovoljno da maloj djeci bude ukusnije – od pilećih medaljona od šargarepe. Vizuelni znakovi u vezi sa hranom, kao što su svetlosni efekti kada se hrana postavlja, takođe dovodi do toga da se životinje prejedaju i prevazilaze svoje energetske potrebe.

U stvari, čitav niz senzornih stimulansa – zvukova, mirisa i tekstura – može biti povezan sa prijatnošću i uticati na odluke vezane za hranu, napominje prof. Džonson. Zbog toga kada čujemo privlačan radijski džingl za neki brend hrane, vidimo televizijsku reklamu za restoran ili prođemo pored poslastičarnice, to će sve uticati na našu odluku da jedemo, i da često pretjeramo.

Kao u popularnom vicu – "Jedite oči kad ste gladne"

Međutim, nisu samo stimulusi iz spoljašnjeg svijeta ono što utiče na naš odnos prema hrani, već i unutrašnji obrazac našeg tijela. Drugim rečima, takođe i naš stomak i mozak utiču na naš apetit, a oni koriste iste mehanizme učenja u koje je uključena obrada stimulusa iz spoljašnje sredine. Ovi unutrašnji signali, koji se nazivaju i interoceptivni znaci, uključuju osjećaj gladi i sitosti koji izviru iz našeg gastrointestinalnog trakta.

Naravno, logično je da signali iz naših crijeva javljaju kada treba da jedemo, ali uloga ovih signala je komplikovanija nego što mislimo.

Vjerujte svom stomaku

Osećaj gladi ili sitosti djeluje kao važan interoceptivni znak koji utiču na donošenje odluka o hrani.

Da bi ispitali kako interoceptivna stanja oblikuju ponašanje u ishrani, istraživači su obučili laboratorijske miševe da povezuju osećaj gladi ili sitosti sa tim da li dobijaju hranu ili ne.

To su radili tako što su miševima davali hranu samo kada su bili gladni ili siti, tako da su pacovi bili primorani da prepoznaju te unutrašnje znake kako bi izračunali da li će im hrana biti dostupna ili ne. Ako je miš naučen da očekuje hranu samo kada je gladan, on bi generalno izbjegavao dio kaveza za hranjenje kada se osjeća da je sit jer ne očekuje da će biti nahranjen.

Međutim, kada je miševima ubrizgan hormon grelin koji izaziva glad, oni su češće prilazili hranilici. Ovo ukazje da su pacovi koristili ovo vještački izazvano stanje gladi kao interoceptivni znak za predviđanje isporuke hrane i da su se i kasnije ponašali kao da očekuju hranu.

Interoceptivna stanja su dovoljna da oblikuju ponašanje čak i u odsustvu spoljašnjih nadražaja. Jedan posebno upečatljiv primjer naučnici su uočili kod miševa koji su genetski modifikovani da ne mogu da probaju hranu, ali ipak pokazuju sklonosti prema određenoj vrsti hrane isključivo na osnovu kalorijskog sadržaja. Drugim riječima, glodari mogu da koriste unutrašnje znakove prema kojima donose odluke u vezi sa hranom, uključujući kada i gdje da jedu i koju hranu preferiraju.

Ovi nalazi takođe upućuju na zaključak da osjećaj gladi i otkrivanje hranljivih materija nisu ograničeni isključivo na stomak. Oni takođe uključuju oblasti mozga važne za regulaciju i homeostazu, kao što je lateralni hipotalamus, kao i centre mozga uključene u učenje i pamćenje, kao što je hipokampus.

Šta se dešava u vagusu

Osa crijeva i mozga, ili biohemijska veza između našeg stomaka i mozga, oblikuje ponašanje po pitanju ishrane na mnogo načina. Jedan od njih uključuje vagusni nerv, kranijalni nerv koji, između ostalog, pomaže u kontroli digestivnog trakta.

Vagusni nerv brzo prenosi informacije o hranljivim materijama do mozga. Aktivacija vagusnog nerva može izazvati osećaj prijatnosti, tako da će miševi, na primer često gurati njušku kroz otvor za hranilicu kako bi ga stimulisali. Takođe, miševi nauče da preferiraju određenu hranu i mesta na kojima je dolazilo do stimulacije vagusnog nerva.

Ovaj nerv igra suštinsku ulogu ne samo u prenošenju signala za varenje, već i u nizu drugih interoceptivnih signala koji mogu uticati na to kako se osjećamo i ponašamo. Kod ljudi, stimulacija vagalnog nerva može poboljšati učenje i pamćenje i može se koristiti u terapiji teške depresije.

Prednosti interoceptivne svijesti

Sposobnost našeg tijela da koristi spoljašnje i unutrašnje signale u regulisanju odluka u pogledu jela naglašava impresivne procese koji su uključeni u regulaciju naših energetskih potreba.

Loša interoceptivna svijest povezana je sa nizom disfunkcionalnih ponašanja, kao što su poremećaji u ishrani. Na primjer, anoreksija može nastati kada interoceptivni signali, kao što je osjećaj gladi, nisu u stanju da pokrenu motivaciju za jelo. Alternativno, nemogućnost korišćenja osjećaja sitosti za ublažavanje korisnih i prijatnih posledica jedenja ukusne hrane može dovesti do prejedanja.

Interoceptivni signali igraju važnu ulogu u regulisanju naših dnevnih obrazaca ishrane. Tokom praznika, mnogi stresori iz spoljašnjeg svijeta utiču na naš apetit – kalendar društvenih okupljanja je prepun, izloženi smo pritisku da ispoštujemo domaćina i poslužimo se, ali i osjećajem krivice kada pretjeramo.

Zato je u ovom prazničnom periodu važno da njegujemo snažnu vezu sa interceptivnim signalima, savjetuje profesor Džonson. To nam može pomoći da izgrdimo holistički pristup u prehrambenim navikama.

Umjesto da se fiksiramo na spoljašnje faktore i prema njima usklađujemo ponašanje u ishrani, trebalo bi da uživamo u svakom zalogaju i pružimo dovoljno vremena našim interoceptivnim signalima da odigraju ulogu za koju su dizajnirani.

Naš mozak je evoluirao tako da osjeti naše trenutne energetske potrebe. Integrisanjem ovih signala sa iskustvima iz okruženja, možemo da optimizujemo svoje energetske potrebe i uživamo u prazničnoj sezoni.

Izvor Mportal