"Jedino odavde 'puca' pogled na nebo i široku limsku dolinu. To je taj pogled, koji bilo gdje da odemo, nikad ne zaboravljamo i na kraju se ovdje vraćamo”, priča za Portal RTCG Halem Selimović.

Halem živi u Njemačkoj objašnjava da to nije specifičnost samo beranskih Roma, već da je stvar tradicije, da se za kratkog i siromašnog života u nerijetko trošnim kućama, čitavog života štedi za one, takozvane, vječite kuće.

„Život je kratak i mi smo na svijetu samo u prolazu. Na onom drugom životu i svijetu želimo da provedemo vječnost u lijepim kućama“, objašnjava Halem.

Nije Romsko groblje u Beranama oduvijek bilo ovdje. Nekada se nalazilo na Rudešu, ali, kada je pravljena fabrika celuloze i papira, neko je odlučio da groblje izmjesti i da Rome udalji što više od grada. Tada je locirano pet kilometara od njihovog naselja Donji Talum, pored starog puta za Andrijevicu.

Odmah pored grobnice njegovih sestara su još dva velika spomenika. Ipak, ne samo u porodici Selimović, već i na čitavom ovom groblju, grandioznošću se odvaja kapela koju je odavno, poslije smrti svoga muža, napravila Ismeta Selimović, koja je i sama kasnije tu sahranjena.

Ova kapela je vjerovatno najskuplji nadgrobni spomenik na sjeveru Crne Gore, i koštala je svojevremeno sto hiljada maraka. Potpuno je obložena mermerom, dok su na zidovima i vratima ugrađena blindirana stakla.

Vandali su prije nekoliko godina pokušali da isprobaju da li je staklo stvarno neprobojno, pa su gađali kamenjem i pucali iz pištolja.

„Drugom prilikom je neko ukrao bakarne oluke i oštetio mermene ploče. Ne znam kakav je to narod kada ne poštuje svetinje. Jedne godine su lopovi provalili i grobnicu porodice Rizvanović i pokrali neko zlato“, priča Halem.

Nijesu samo Selimovići napravili velike grobnice. Okolo ih je mnogo, a na njima su često ispisane i čitave porodične istorije.

Zelena, koja živi u Francuskoj, sebi, svom mužu Zuhdiji i njegovoj drugoj ženi Darinki je podigla zajednički spomenik. Na blistavom mermeru uklesana je njihova fotografija: naslonjeni na „mercedes“ registarskih oznaka italijanskog grada Padove.

„I pored Darinke vihor života stvorio je naš život. Imali smo jedno drugo 25 godina. Povratak kući, četiri mjeseca i deset dana lijepog života. Zuhdija, 5. januar mi je odnio sve. Tvoja Zelena“, zapisala je ispod fotografije ova romska gospođa još prije dvadeset godina.

Hazbo Rizvanović je negdje daleko iz inostranstva, svojoj mladoj supruzi Gizeli sa kojom nije imao djece, na groblju u Beranama napravio otvorenu kapelu i isklesao veliko srce od crvenog mermera.

Njegov prezimenjak Ramiz poživio je, međutim, dugo i izrodio devetoro djece i pedeset sedam unučadi, a naručio je da se na grobu ukleše: „Pod ovom hladnom mramornom pločom, posjetom svih moje vječne kuće, zasija me sunce vruće“.

Zineta Selimović je 1997. godine ostavila poruku: „Al' kad stisnem bolno čelo, ko kroz san se sjetim svega, da sam uvijek tajno zebla od prokletstva današnjega“.

Iako su Romi u Beranama uglavnom islamske vjeroispovijesti, oni su izmiješali vjerske simbole, tako da se na groblju mogu vidjeti  i simboli drugih vjera, što se objašnjava time da poprimaju običaje stranih država u kojima su proveli najveći dio života. 

U Beranama je sve manje domaćinstava domicilnih Roma, ali ih je zato rasutih po svijetu ko zna koliko.

„Svi mi koji smo rođeni u ovom gradu, bilo gdje da živimo, lutajući po svijetu, ostavljamo 'amanet' da nas sahrane na ovom našem jedinom parčetu zemlje“, zaključuje Halem.