Roman “Marijino zavještanje“ (The Testament of Mary) irskog pisca Kolma Tojbina ovogodišnji je finalista za prestižnu književnu nagradu Men Buker. Pored Tojbina, još je pet finalista, a dobitnik priznanja znaće se desetog oktobra. Tojbin je u “Marijinom zavještanju“ dao provokativan i neizbrisiv portret Marije, majke Isusa Hrista. Ona je predstavljena kao usamljena starija žena koja godinama poslije tragičnog događaja i dalje nastoji da shvati događaje koji postaju narativ Novog zavjeta i temelj hrišćanstva.

Glasom koji je istovremeno nježan i pun bijesa “Marijino zavještanje“ govori o kataklizmičkom događaju koji je doveo do neodoljive tuge. Za Mariju, njen sin je izgubljen za svijet, a sada, živeći u izgnanstvu i u strahu ona pokušava da sklopi sjećanja o događajima koji su doveli do brutalne smrti njenog sina. Za nju on je bio ranjiva figura, okružen ljudima kojima nije mogao da vjeruje, živjeći u vrijeme previranja i promjena.

 Kako njen život i njena patnja počinju da stiču rezonancu mita, Marija se bori da prekine tišinu koja je okružuje jer ona zna što se desilo. U nastojanju da govori istinu u svojoj složenosti, ona se polako pojavljuje kao figura ogromnog moralnog ugleda.

Kolm Tojbin rođen je 1955. godine u Irskoj, a živi u Dablinu i u Njujorku. Našim čitaocima dostupni su Tojbinovi romani “Gospodar“ i “Bruklin“, a jedna njegova priča nalazi se u romanu “Hotel Finbar” koji su zajedno napisali sedam irskih pisaca. Osim pomenutih knjiga napisao je još četiri romana od kojih je posljednji 1999. bio u najužem izboru za Bukerovu nagradu. Piše i putopise i dokumentarističke knjige.

Djevica Marija je jedna od najčećih ikona hrišćanstva. Šta Vas je podstaklo da napišete roman o njoj?

- Da pronađem glas koji bi joj odgovarao, glas koji nije bio običan, već pojačan, ali takođe i vjerodostojan.

Život Isusove majke je nepoznat poslije smrti njenog sina. Šta se dešavalo sa njom u tom periodu?

- Niko to ne zna, ali mogla je da živi još mnogo godina, tako da je ovo prava tema za pisca.

Radnja Vašeg romana odvija se 20 godina poslije Hristovog raspeća. Možete li nam objasniti istorijsku pozadinu Vašeg romana?

- Neki muškarci su sporo pisali Novi zavjet i širili riječ, i postalo je jasno da riječ ima snagu. Oni su sanjali o vlasti.

Isusova majka je bila seljanka, Jevrejka u prvom vijeku tokom vladavine Rimskog carstva. Kako je izgledao njen život u to doba?

Bila je nepismena, ali je išla u hram, što znači da se ona podučavala jevrejskoj vjeri. Njen život je bio jednostavan i siromašan. Ali, sa raspećem sve se promijenilo. Ne može biti povratka na ono šta je ona ranije znala.

Koliko je Vaš lik Djevice Marije blizak njenim opisima iz Novog zavjeta?

- Ona je bila tamo za neke od njih, i čula je priče i glasine i ona je znala da će ga oni oblikovati. Ali za nju je to bila čista trauma i bol. Ništa drugo.

Isus je, prema Bibliji, treći dan nakon raspeća vaskrsao. Kako je taj neprirodni božanski čin doživjela Njegova majka?

- U mojoj knjizi, u danima poslije raspeća kada ona nije spavala, već pobjegla u panici, to joj je došlo u snu.

Po podacima zapisanim u Bibliji ne može se sa sigurnošću reći da je Isus, nakon vaskrsnuća, često kontaktirao sa svojim roditeljima. Jeste li Vi u toku prikupljanja materijala za ovu knjigu došli do nekih konkretnijih podataka vezanih za ovu temu?

Ne, nisam ništa pronašao. Morao sam da upotrijebim sopstvenu maštu.

Isus je četrdesetak dana nakon svog vaskrsnuća u najvećoj mjeri boravio sa svojim učenicima, apostolima, a potom je vaznesen na Nebo, kod svog Nebeskog Oca. Da li se zna koliko se nakon toga čina život Njegove majka promijenio? I, u kom smislu najviše?

- Nije poznato. Sve je izmaštano u mojoj knjizi.

Koliko se nakon Hristovog vaznesenja na nebo promijenio odnos ljudi prema Njegovoj majci? Da li ste se bavili ovim u romanu?

- Da, oni su željeli da je zaštite i da je čuvaju. Oni su željeli da ona bude dio njihove priče.

Je li se Djeva Marija, nakon vaskresenja njenog Sina Emanuela (Isusa Hrista) u većoj mjeri okrenula svetačkom životu, i da li se, možda, znatnije bavila širenjem istine o Bogu i Njenom Sinu, propovijedanju evanđelja, radosne vijesti?

- Vidjela je okrutnost, nasilje i strah. Nije vidjela dobre vijesti.

Koliko je dugo, nakon Hristovog vaskrsnuća, živjela Djeva Marija?

- Niko ne zna. Po mojoj knjizi, možda dvadeset godina.

Zna li se štogod više o smrti Djeve Marije i detaljima njene sahrane?

- Ništa od tog nije poznato.

Je li obred sahrane djeve Marije obavljen po ustaljenom (starojevrejskom) načinu sahranjivanja, ili je tu bilo i nečeg drugačijeg? Nečeg sto bi ukazivalo na uticaj Hristovog učenja i misionarstva njegovih apostola, evanđelista?

- Ništa se ne zna o tome. Sada neki kažu da je umrla u Efesu. Međutim, nema dokaza ni za to.

Posvećenost i kult Djevice Marije bio je, i još uvijek jeste, raširen u Irskoj. Kakve su bile reakcije na vašu knjigu u Irskoj? Je li vaša knjiga bliska vjernicima?

Ljudi u Irskoj smatraju da ja imam pravo da izmislim Mariju na moj način. Sada postoji velika tolerancija u Republici Irskoj o ljudima čiji se stavovi razlikuju od vašeg. Nemamo fanatike i poštujemo slobodu govora. Nije uvijek bilo tako. To je bila duga bitka.

Šta nam kazuje priča Isusove majke u romanu „Marijino zavještanje“?

- Ona govori svojim glasom, glasom koji sam izmislio za nju.

U Vašim ranijim romanima često su se javljali likovi jakih žena i majki. Zašto?

- Takođe sam pisao o muškom znalcu, o Henriju Džejmsu, ali i o drugim muškim likovima. Pisac treba da bude u stanju da izmisli bilo šta.

IMPAK Dablin za Gospodara

Na stogodišnjicu smrti američkog romansijera Henrija Džejmsa, 2005. godine pojavio se roman “Gospodar” Kolma Tojbina za koji je Džon Apdajk rekao da je čudo istraživačke lakoće i iznijansiranog tona.

U ovoj imaginarnoj biografiji Henrija Džejmsa (kao neženju često su ga nazivali i usjedjelicom američke književnosti) Kolm Tojbin kroz desetak ključnih Džejmsovih životnih epizoda majstorski projektuje psihološki portret pisca (danas najpoznatijeg po djelima “Okretaj zavrtnja” i “Portret jedne lejdi”), opisujući njegov porodični milje, odnose sa najbliskijima, prijateljima, osobama koje je volio, ali i Džejmsovu usamljeničku posvećenost prozi, kojom je suvereno gospodario.

Tojbin opisuje Džejmsov život među umjetnicima i aristokratijom Pariza, Rima, Venecije i Londona, njegovu potisnutu erotsku želju (kroz epizodu sa Oskarom Vajldom koji je potresao Englesku) i konflikt intimnog i javnog. “Gospodar” je divna priča o gubitku i cijeni potrage za savršenstvom, knjiga o istini i prividu intimnosti.

Za “Gospodara” Tojbin je dobio niz značajnih priznanja: 2006. godine nagradu IMPAK Dablin (kao prvi irski dobitnik ovog priznanja), najbolji strani roman objavljen u Francuskoj, roman godine po izboru “Los Anđeles Tajmsa” i jedna od deset najboljih knjiga po izboru “Njujork tajmsa”.

Od monodrame do romana

Romanu “Marijino zavještanje“ prethodila je Tojbinova drama “Zavještanje“ iz 2011. godine. To je zapravo bila monodrama, koju kazuje Marija, majka Isusova, o raspeću njenog sina, kao i o pitanjima njegove smrti i svetosti. Poslije premijernog izvođenja u Irskoj, na pozorišnom festivalu u Dablinu, drama je tokom 2013. postavljena na Brodveju, a ubrzo nominovana za prestižnu Toni nagradu za najbolju dramu.

Tojbin kaže da je ovu dramu napisao jer je osjećao skoro vakum vjere u Irskoj krajem 2008. On je rekao da impuls da napiše komad nije bio politički, nije želio da interveniše u raspravi o Crkvi, već da radi sa glasom do koga mu je lično stalo. Nakon irske premijere “Zavještanja“ 2011.

Tojbin je prepravljao originalnu dramu sa još ogoljenijim slikama i glasom prepunjenim ljudskim bolom. Irsku verziju “Zavještanja“ režirao je Gari Hajns, a u ulozi Marije bila je Mari Milen. Roman je napisan poslije postavke ove predstave.

U brodvejskoj verziji “Zavještanja“, čija je premijera bila proljetos, igrala je Fiona Šo (poznata po ulozi tetke Petunije iz filmova o Hariju Poteru), a režiserka je bila Debora Vorner.

(Izvor:Vijesti)