Na neplaniranom putovanju u Izrael u oktobru, stajala je pored Benjamina Netanjahua i izrazila bezrezervnu solidarnost u borbi te zemlje protiv Hamasa.

Njena izjava ne bi bila na mjestu ni sa pozicije američkog predsjednika ili, njemačkog političara (što je, uostalom, ono što je Fon der Lajen bila prije nego što je preuzela dužnost).

Ona dolazi od šefice jedne od najmoćnijih institucija Evropske unije u vezi sa jednom od najrazličitijih tema u bloku, a što je izazvalo najburnije reakcije za njene četiri godine na funkciji šefice Evropske komsije.

Oko 800 službenika Komisije potpisalo je pismo u kojem kritikuje njenu „bezuslovnu“, „nekontrolisanu“ podršku „jednoj od dvije strane“ u sukobu. Glavni diplomata EU Žozep Borelj javno joj je zamjerio što se pretvara da govori u ime cijele EU.

„Ponaša se kao kraljica“

„Ona se sve više ponaša kao kraljica“, rekao je tada jedan diplomata EU za Politico kritikujući je što je prekoračila opis posla, što je dekretom isključila vlade EU iz donošenja odluka i što vlada sa malom grupom savjetnika.

Međutim, premotajte nekoliko mjeseci unaprijed i pozicija Fon der Lajen je ponovo čvrsta.

Bez izvinjenja ili povlačenja, ona je prebrodila političku oluju i izašla, ako ne jača nego ikad, barem neoštećena.

Ona ne samo da ostaje favorit za drugi mandat kao predsjednica Komisije, čini se da nijedan drugi kandidat nema šanse da je smjeni kada se lideri EU ovog ljeta sastanu da podjele vodeće poslove u bloku.

Nazovite to metodom fon der Lajen. Ali, ista vlast koja joj je zamjerila prošla je kroz ne samo ovu krizu, već i sve druge izazove tokom više od 20 godina u politici.

Suočena sa kritikama, fon der Lajen pokazuje gotovo Trampovu sposobnost da se drsko iznese – drži se mirno i osmjehuje se kroz nevolje dok njeni klevetnici ne nestanu.

Na događaju u organizaciji Politico u novembru, fon der Lajen je odbila da potvrdi da će se ponovo kandidovati, ali je radosno odgovorila na pitanje šta bi radila sa drugim mandatom, rekavši da će „zadržati pravac kretanja za velike teme“ iz svog sadašnjeg mandata – naime Green Deal, digitalne tranzicije i otpornost.

U razgovorima sa desetinama zvaničnika i diplomata EU, malo ko je izrazio ozbiljnu sumnju da je drugi mandat njen ako to želi.

Kritike u Briselu su ponovo utihnule, ili se barem povukle iza zatvorenih vrata, jer zvaničnici ne žele da rizikuju da pređu „13. sprat“ sjedišta Komisije u Berlajmontu gdje Fon der Lajen i njen tim imaju svoje kancelarije.

Dok je odgovarala na pitanja Politico, u očima joj je zasvjetlilo što je malo ko u prostoriji ostavio sumnju u njene ambicije – ili u njeno uvjerenje da niko ne može da je zaustavi.

Ali dok je neosporno ponovno krunisanje daleko najvjerovatniji ishod, još uvijek postoji šansa da bi mogla da bude iznenađena.

U Brisel iz „vedra neba“

Fon der Lajen je u Brisel stigla gotovo iz vedra neba. Kada se njeno ime pojavilo 2019. tokom rundi trgovanja nakon izbora za Evropski parlament, bila je misterija izvan Berlina, gdje se popela u redove njemačke politike pod tadašnjom kancelarkom Angelom Merkel.

Za tadašnjeg njemačkog ministra odbrane, međutim, taj potez je bio povratak kući. Njen otac Ernst Albreht bio je jedan od prvih državnih službenika EU.

Prvih 13 godina života provela je u briselskom naselju Iksel, u sjenci institucija EU, pohađajući evropsku školu.

„Rođena u Briselu. Evropljanka srcem“, kako ona sebe voli da opisuje.

Bila je to i prilika da se skoči sa broda koji tone. U početku je smatrana štićenicom Merkelove a njena karijera je skočila zbog skandala oko korišćenja spoljnih konsultanata od strane njenog ministarstva bez odgovarajućeg nadzora.

Čak i kada se Fon der Lajen preselila u jednu od najviših kancelarija EU, bila je suočena sa parlamentarnom istragom kod kuće, a poslanici su plakali zbog brisanja mobilnih telefona za koje su vjerovali da bi mogli imati dokaze u slučaju.

To ne bi bio posljednji put da je upala u toplu vodu zbog nestalih tekstualnih poruka.

Međutim, nije trebalo dugo da kritike nestanu. Fon der Lajen je brzo okrenula svoj profil u Briselu, nametnuvši se kao verovatno najmoćnija predsjjednica Komisije od Žaka Delora, titana evropske politike koji je preminuo u decembru.

Poznato je da ona spava u sjedištu Komisije. Radi dugo, uključujući i vikende. Tokom misija u inostranstvu, ponekad se informiše dok vježba kako bi uštedjela vrijeme; obučena za ljekara, ona zna za prednosti mens sana in corpore sano“ (u zdravom tijelu zdrav duh).

Njen naporan rad i raspored putovanja postali su šala u EU kvartu, posebno među pomoćnicima.

Njen nastup pod pritiskom zapečatio je kao uspješnu glavnu kriznu menadžerku: dinamičnu, dobro pripremljenu, ključno blizu Vašingtona, sposobnu da presječe maglu koja ponekad obavija Brisel.

Pošto je njenu hrabrost testirala najprije pandemija COVID-19, a zatim i rat u Ukrajini, postala je u glavnim gradovima širom Evrope javno lice ponekad daleke evropske birokratske mašine.

Pomoglo je i to što u sazviježđu evropske moći zvijezdama oko nje nedostaje sjaj. Francuski i njemački lideri se vide kao arogantni i povučeni ili neefikasni i dosadni.

Njen institucionalni rival, predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel, smatra se u Briselu rasijanim i sklonim gafovima, posebno nakon skandala „Sofagate“ u kojem je zbog njegovog očiglednog pokušaja da izbaci Fon der Lajen tokom posjete Turskoj izgledao seksistički, nesvjesno i nekompetentno – u velikoj mjeri i zbog toga kako je to Fon der Lajen podnijela blago.

Bilo je to „skoro u stilu kule od karata“, rekla je Tereza ​​Kun, profesorka evropskih studija na Univerzitetu u Amsterdamu.

„Iskoristila je tu priliku da se gurne naprijed i on je zaista potpuno upao u zamku“.

Mišel je u subotu najavio da će se kandidovati na evropskim parlamentarnim izborima u junu, što znači da će se skoro sigurno odreći svoje trenutne pozicije u julu.

Gunđanja je sve više

Nevolja za Fon der Lajen je u tome što se sama njena snaga pokazuje kao jedna od njenih najvećih ranjivosti.

U kretanju kroz svoje krize, ona je ponekad gurala po strani svoje komesare, ili – što je još kontroverznije – otimala odluke iz ruku nacionalnih vlada koje su navikle da vladaju u Briselu.

Na primjer, nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu, Komisija je držala rasprave o sankcijama uglavnom u tajnosti, koordinirajući sa Parizom, Berlinom i Rimom, ali i Vašingtonom, i predstavljajući paket tek u posljednjem trenutku kada su zemlje članice bile spremne da ga razmotre.

„EU je uvijek bila kritikovana kao spora“, rekla je Kun. „Ona ponekad zaista grabi neku moć u nekim odlukama, ali s druge strane to je najefikasniji način da se stvari završe“.

To je možda istina. Ali njen monarhijski pristup i instinkti centralizacije takođe su uznemirili perje u Briselu — i to ne samo u višegodišnjem ogorčenom Evropskom parlamentu, gdje su se poslanici uvijek neefikasno agitovali za demokratskiji nadzor.

Nekoliko visokih zvaničnika Komisije izjavilo je za Politico da stil Fon der Lajen i njenog tima izaziva negodovanje na svim nivoima izvršne vlasti EU.

„Sve nas to izluđuje“, rekao je zvaničnik Evropske komisije, koji je, kao i drugi citirani u ovoj priči, zatražio da ostane anoniman.

„Ako ostane još jedan mandat, iz zgrade će biti jasan signal da će stvari morati da se promijene“.

Ono što je zabrinjavajuće za Fon der Lajen, jeste što nervoza raste i u evropskim prijestonicama, čija će joj podrška biti potrebna da obezbijedi drugi mandat.

„Ona radi svoje bez formalnih konsultacija sa državama članicama“, rekao je jedan zvaničnik EU. „Bilo je mnogo razumijevanja za ovo na početku rata u Ukrajini, ali strpljenja je na kraju“.

Komisija je bila u dugogodišnjem obračunu sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, koji se nije ustručavao da se izjasni o ovoj kritici.

„Koliko se često javnosti čini da Evropom upravljaju Komisija i njena predsjednica“, rekao je nedavno Orban. „Mislimo na nju i čitamo njene riječi kao da govori lider Evrope — a ona je u stvari naš zaposlenik, naš plaćeni radnik, čiji je posao da izvršava ono što mi odlučimo“.

Orban, koji sam po sebi ne bi imao moć da blokira njenu nominaciju, možda je jedini lider koji daje takve javne izjave. Ali kao što je to često slučaj u Briselu, nemoguće je znati koliko se drugih krije iza njega.

„Misli da nema šefa“

Prema nekoliko francuskih zvaničnika, francuski predsjednik Emanuel Makron je iritiran ponovljenim pokazivanjem nezavisnosti Fon der Lajen. Njene inicijative o ratu između Izraela i Hamasa su u Parizu viđene kao „lični PR poduhvat“ „prije kampanje“, rekao je francuski diplomata.

„Ona misli da nema šefa“, rekao je diplomata. „Ako ne možemo da je kontrolišemo, ona mora biti stavljena pod kontrolu… Poslali smo joj jasnu poruku da ima povjerenika, a to su ona koja joj daju mandat. ”

Malo je vjerovatno da će takvo gunđanje dobiti na snazi sve dok ne postoji drugi kandidat koji bi njeni klevetnici mogli da se okupe.

A da li će se to desiti zavisiće u velikoj mjeri od izbora za Evropski parlament, čiji se rezultati smatraju glavnim evropskim sentimentom koji pomaže da se odredi ko bi trebalo da dobije najviša mjesta u bloku.

Da bi preuzela dužnost, Fon der Lajen treba da nominuju evropski lideri i da je potvrdi Evropski parlament. Godine 2019. postavljena je na funkciju uz podršku samozvanih proevropskih partija EU: konzervativne Evropske narodne partije, socijalista i liberalne grupe Renev.

Sa krajnjom desnicom koja se širi širom Evrope, Fon der Lajen bi mogla da se bori da ponovi tu pobjedu. „Moglo bi biti pravo iznenađenje“, rekao je francuski poslanik u Evropskom parlamentu iz jedne od proevropskih partija.

„Ovaj put bi pronalaženje većine moglo biti zaista teško, a većina bi mogla biti zaista mršava, vjerovatno previše mršava“, rekao je drugi diplomata.

„Kako će to uticati na njen ponovni izbor, nije mi jasno. Ono što je jasno je da je u ovom kontekstu veoma teško dati čvrste garancije.“

Velike vijesti u takozvanom Pfizergate skandalu bi imale potencijal da u potpunosti promijene diskusiju.

Očekuje se da će sud početkom 2024. donijeti odluku o tužbi koju je Njujork tajms pokrenuo protiv Evropske komisije zbog toga što nije omogućila pristup tekstualnim porukama koje su razmijenili Fon der Lajen i Albert Burla, izvršni direktor farmaceutskog giganta Pfizer.

Nesporazum datira još od 2021. kada su, prema pisanju Njujork tajmsa, fon der Lajen i Albert Burla lično pregovarali o dogovoru o vakcini, u kojem je Pfizer pristao da obijezbedi zemljama EU 900 miliona doza, ili dovoljno da se blok vakciniše tri puta.

Komisija je novinarima uskratila zahtjeve za slobodu informisanja za tekstualne poruke, uz obrazloženje da, ako postoje, ne može ih pronaći.

Razne agencije za nadzor su takođe pokušale da rasvijetle to pitanje – bezuspješno. Specijalni skupštinski odbor za istragu pandemije, koji je pokušao da navede predsednicu Komisije da dođe pred vijeće da odgovori na pitanja, nije razjasnio stvar.

„Govorimo o milijardama profita koji su ovi proizvođači vakcina ostvarili“, rekla je belgijska poslanica u Evropskom parlamentu Ketlin Van Brempt, koja je predsjedavala specijalnim komitetom.

Fon der Lajen je odbila da se pozabavi tim pitanjem – čak i kada su kamere bile uperene u njeno lice.

U međuvremenu, tužbi je sve više jer postaje jasno da je EU potrošila milijarde eura u mega-poslu sa Pfizerom. Analiza Politico je pokazala da je najmanje 215 miliona doza vakcina kupljenih na vrhuncu pandemije bačeno po procijenjenoj cijeni poreskih obveznika od 4 milijarde eura.

U nekim zemljama bijes raste. I Poljska i Mađarska su u potpunosti odbile neke isporuke vakcina, rekavši da imaju dovoljno, što je izazvalo pravni spor sa Pfizerom.

U Rumuniji, tužioci istražuju bivšeg premijera Florina Kicua zbog odbačenih vakcina. Oni tvrde da je bivši premijer, zajedno sa ministrima, odgovoran za više od milijardu eura štete zbog neiskorišćenih doza. Pristalice bivšeg šefa vlade kažu da je istraga politički motivisana.

Ako je Fon der Lajen zabrinuta zbog svega ovoga, ne dozvoljava da se to pokaže – niti je vjerovatno da će, kakve god vijesti da se pojave, dozvoliti da se vidi kako se znoji.

Šta god da se desi, kakve god da su presude, kakvi god bili ishodi različitih istraga, najverovatniji scenario ostaje isti: fon der Lajen se hladno smije na putu do drugog mandata, zaključuje Politico.