Ovakav odnos pomenutih subjekata prema „pravu javnosti da zna“ još više je skandalozniji ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je sporna rekonstrukcija Muzeja završila u krivičnim prijavama, kao i da predstavlja jedan od najočiglednijih primjera lošeg planiranja, nadzora, neodgovornosti i javašluka u sferi zaštite kulturne baštine Crne Gore. Nespremnost tri glavna aktera rekonstrukcije da transparentno odgovore na novinarska pitanja otvara sumnju da se, pored loše izvedenih radova, u cijelom ovom poduhvatu kriju i neprikazani troškovi i nepravilnosti u raspolaganju budžetom ovog projekta?!

NEDOUMICE

Posebno je indikativno ćutanje na pitanja koje je novinar Pobjede postavio Ministarstvu, UNDP-u i Opštini Bijelo Polje, a tiču se dileme ko je, koliko i kome, u tom „finansijskom trouglu“, uplaćivao novca za projektovane poslove. Tim prije što su se u javnosti pojavljivale različite sume ukupnog koštanja projekta, pa je, primjera radi, na sajtu Opštine Bijelo Polje navedeno da su radovi koštali 200.000 eura. Bivša ministarka kulture Maša Vlaović, nakon posjete Opštini Bijelo Polje u septembru 2022. godine, izjavila je da su radovi koštali 298.580,50 eura, te da su novac obezbijedili Ministarstvo kulture, UNDP i Opština Bijelo Polje. Sa druge strane, u Informaciji o aktivnostima na realizaciji projekata od kapitalnog značaja za kulturu, koju je usvojila prethodna vlada, podsjetimo, navodi se da je vrijednost radova 360.000 eura.

Ćutanje odgovornih subjekata, kada se uhvate u bilo kakvim sumnjivim ili spornim poslovima, u Crnoj Gori odavno nije nepoznanica, pa tako ni u sferi kulture i kulturne baštine. Umjesto da se, kao u svakoj razvijenoj i normalnoj državi, transparentno radi na utvrđivanju odgovornosti, prihvate sopstveni propusti, a potom odgovorni kazne, posljednjih nedjelja Ministarstvo kulture, UNDP i Opština Bijelo Polje sve čine kako da minimiziraju štetu i spriječe curenje informacija u medije. Naravno, to ne znači da istovremeno i ne rade na iznalaženju rješenja kako da loše izvedene radove na rekonstrukciji Muzeja u Bijelom Polje, koje je odbila da primi Uprava za zaštitu kulturnih dobara (UZKD), poprave i što bezbolnije (čitaj: jeftinije) obezbijede zaposlenima ove bjelopoljske muzejske ustanove povratak u kancelarije poslije više od tri godine boravka u metalnom kontenjeru.

Skrštenih ruku ne sjede ni prof. dr Goran Radović, prof. dr Ilija Lalošević i arhitektica Marija Novaković, koji su imali ulogu nadozora u raznim fazama rekonstrukcije Muzeja (Radović, rukovodilac konzervatorskih radova, nap. aut.), a protiv kojih je inspektorka za kulturna dobra podnijela krivične prijave Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Jedna od glavnih njihovih borbi, kako saznaje Pobjeda, jeste da dokažu da zgrada Muzeja u Bijelom Polju nije kulturno dobro, te da njena rekonstrukcija uopšte ne podliježe odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Štaviše, Radović je novinaru Pobjede prošle nedjelje u telefonskom razgovoru ljutito poručio da ga više ne zove u vezi sa rekonstrukcijom Muzeja, nakon što je i mjesec dana ranije, poput ostalih aktera rekonstrukcije, odbio da odgovori na postavljena pitanja.

Za sve njih prošla nedjelja bila je prilično aktivna, te su, nakon prvog sastanka koji je održan 17. januara u Podgorici, predstavnici Ministarstva, UNDP-a, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, projektanti, izvođači radova i nadzor, boravili u petak, 19. januara, u Bijelom Polju. Nakon sastanka sa predsjednikom opštine Petrom Smolovićem, posjetili su i zgradu Muzeja. Pobjeda saznaje da je za njihov odlazak u Bijelo Polje bio potreban čak i autobus, a da se cijela posjeta, pored preliminarnih dogovora o sljedećim koracima, uglavnom svela na to kako da se najodgovorniji u lancu rekonstrukcije što bolje odbrane pred svojim najočiglednijim propustima. Više izvora Pobjede potvrdilo je da je najglasovitiji i najrazgovorljiviji bio direktor firme „Program“ d.o.o. iz Nikšića Tomislav Žižić, koji nigdje nije vidio propuste, niti svoju odgovornost kao izvođača radova. Na svaku primjedbu direktora Muzeja Željka Raičevića ili arhitektice Katarine Nikolić-Krasan, koja je za potrebe UNDP-a u oktobru prošle godine takođe sačinila negativan izvještaj o izvedenim radovima, Žižić je imao spremne odgovore, poričući odgovornost. Ministarka se, kažu Pobjedini izvori, nije pretjerano zgražavala nad stanjem u Muzeju, štaviše, djelovalo je da više vjeruje izvođačima, nadzoru i projektantima nego svojim očima, izvještaju Uprave za zaštitu kulturnih dobara ili izvještaju Katarine Nikolić-Krasan. No, to što su vidjeli i čuli Pobjedini izvori i ne mora da bude stoprocentno tačno, a novinar Pobjede ne može da uđe u um ministarke, niti da, poput babe Vange, predvidi kakvi će biti njeni konačni zaključci. Međutim, ministarka nije htjela da svoje najintimnije utiske podijeli ni sa okupljenim novinarima koji su cijeli ovaj „karavan“ posjetilaca, na njihovo opšte nezadovoljstvo, sačekali ispred zgrade Muzeja.

” Nijesmo daleko od rješenja, ali u ovom trenutku zaista ne bih mogla ništa konkretno da kažem. Ovo je bio jedan radni sastanak, ali kada pogledate brojnu delegaciju koja je došla iz Ministarstva i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, budite uvjereni da želimo da se ovaj problem što prije riješi”, kazala je ministarka, a prenio portal Radija Bijelo Polje.

Katarina Nikolić-Krasan, Marija Novaković i ministarka Tamara Vujović tokom posjete Muzeju u Bijelom Polju (FOTO: Radio Bijelo Polje)

TOKOVI NOVCA

I nije ovo jedina muka i bruka o kojoj moraju da brinu ključni akteri „delegacije“ iz Bijelog Polja, budući da je samo prije nekoliko dana Državna revizorska institucija objavila detaljan izvještaj revizije o Informacionom sistemu kulturnih dobara (KuDIS), koji su u Upravi za zaštitu kulturnih dobara implementirali Ministarstvo kulture i UNDP. Nakon detaljne provjere sistema, podsjetimo, DRI je zaključio sljedeće: „Informacioni sistem kulturnih dobara (KuDIS) u Upravi za zaštitu kulturnih dobara u najvećem obimu je uspostavljen, ali se ne koristi. Zbog toga je izostala njegova adekvatna upotreba i evaluacija o stepenu njegove upotrebe, te glavni cilj uspostavljanja KuDIS-a nije ostvaren“. Da čitaocu Pobjede bude jasnije: Ministarstvo i UNDP su još tokom 2018. i 2019. godine utrošili oko 80.000 eura kako bi u UZKD uspostavili sistem koji bi objedinio ključne informacije o svim kulturnim dobrima Crne Gore i učinio ih dostupnim svakom zainteresovanom građaninu, ali su to u velikom obimu na kraju ostale „bačene pare“. Ukratko, sistem je prepun mana i niko ga ne koristi, iako su se Ministarstvo i UNDP znali pohvaliti da je projekat u cjelosti uspješno implementiran?!

I sad bi se čitalac Pobjede mogao zapitati zašto novinar odjednom skreće sa teme Muzeja u Bijelom Polju i pominje drugi neuspješni projekat? Sve je u vezi, dragi čitaoče, a posebno kada su tokovi novca u pitanju, pa je tako i Državna revizorska institucija imala grdne muke da dođe do finansijske dokumentacije projekta KuDIS. Pored toga što je u izvještaju konstatovala da UNDP nije odgovorio na zahtjev Uprave za zaštitu kulturnih dobara da im se dostave sve finansijske transakcije vezane za Informacioni sistem kulturnih dobara, pa i da Ministarstvo kulture navodno nema finansijsku dokumentaciju o projektu koji je finansiralo (?!), DRI se, kao i novinar Pobjede, morao dovijati pretragom javno dostupnih podataka. U šumi dokumenata na sajtu Vlade, Ministarstva kulture, Opštine Bijelo Polje i UNDP-a, iskrsli su i ukupni troškovi projekta „Jačanje sistema upravljanja kulturnim dobrima“, u okviru kojeg je i realizovan KuDIS, ali i projekat rekonstrukcije bjelopoljskog Muzeja. Tako saznajemo da je od 1. januara 2018. do 30. juna 2023. godine, ne samo za ova dva projekta, utrošeno ukupno 1.116.876 dolara (slovima: jedan milion, stotinu šesnaest hiljada i osamsto sedamdeset šest dolara). Od te sume, Program ujedinjenih nacija UNDP je obezbijedio 25.093 dolara, Vlada Crne Gore 801.296 dolara, Opština Bijelo Polje 185.412 dolara, a Islamska zajednica u Crnoj Gori 105.075 dolara. Cijelim ovim novcem raspolagao je UNDP, dakle Ministarstvo kulture i ostali investitori projekata uplaćivali su mu stotine hiljada eura, da bi ova inostrana organizacija raspisivala tendere, birala izvođače radova, nadzor i sa njima sklapala ugovore. Sve je to dijelom dostupno u javnim dokumentima, pa začuđuje uporno odbijanje Ministrastva, UNDP-a i Opštine Bijelo Polje da Pobjedi, između ostalog, odgovore na više puta postavljena pitanja: da li su ikad uplatili bilo kakav novac UNDP-u, ako jesu koliko, i da li je UNDP-u isplaćena bilo kakva provizija za učešće u ovom projektu.

BROJKE

Pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, novinar Pobjede je od Ministarstva kulture dobio kopije sporazuma između Ministarstva i UNDP-a, iz 2017. i 2021. godine, koji su inače bili dostupni i na sajtu Vlade. U prvom Sporazumu iz 2017. godine, Ministarstvo kulture se obavezalo da će UNDP-u uplatiti 420.000 eura, a u Sporazumu iz 2021. godine dogovorena je isplata UNDP-u od 140.000 eura. Što se tiče Muzeja u Bijelom Polju, podsjetimo da je Ministarstvo kulture i medija ranije Pobjedi odgovorilo da je za projektne aktivnosti za rekonstrukciju Muzeja, Ministarstvo Opštini Bijelo Polje 2019. godine uplatilo 74.500 eura. Za glavni konzervatorski projekat rekonstrukcije Muzeja, Enformi d.o.o. iz Kotora Ministarstvo je 2019. godine uplatilo 12.100 eura, dok je za reviziju glavnog projekta na račun ALL-ING d.o.o. iz Kotora Ministarstvo uplatilo 2.420 eura. Za prvu fazu „opremanja i valorizacije Muzeja“ Opštini Bijelo Polje Ministarstvo je 2020. godine uplatilo 45.000 eura. Dakle, ukupno 138.000 eura. Kopije tih ugovora su, zajedno sa sporazumima sa UNDP-om, dostavljeni Pobjedi i to je navodno sva dokumentacija koju Ministarstvo ima o rekonstrukciji Muzeja?!

U drugoj dokumentaciji dobijenoj od UZKD na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, podsjetimo, novinar Pobjede je našao ugovor UNDP-a i izvođača radova „Program“ d.o.o., iz 2020. godine, vrijedan 186.916 eura i odnosi se na započinjanje rekonstrukcije Muzeja. Takođe, u dokumentaciji je ugovor UNDP-a i firme „Program“, vrijedan 67.656,24 eura, a odnosi se na nabavku namještaja i električnog osvjetljenja za Muzej, a među dokumentacijom je ugovor između UNDP-a i ALL-ING iz Podgorice, od 4.500 eura, a odnosi se na nadzor nad opremanjem Muzeja. U međuvremenu je novinar Pobjede pronašao i ugovor UNDP-a sa firmom „Arhitektura Aurea“, koja je obavljala stručni nadzor, potpisan na iznos od 8.950 eura.

Sa druge strane, na sajtu UNDP-a navodi se da je firmi „Program“ iz Nikšića, između 8. juna 2020. i 7. novembra 2022. godine, ova strana organizacija uplatila ukupno 483.746,5 dolara (444.496,78 eura)?! U junu 2020. „Programu“ je, dakle, uplaćeno 196.375,28 dolara, u januaru 2021. slijedi uplata od 121.795,52 dolara, a u julu 2022. uplaćeno je još 66.182,7 dolara. Posljednja uplata je iz novembra 2022. godine i iznosi 99.393,15 dolara. Novinar Pobjede, u nedostatku drugih ugovora i u svijetlu činjenice da su svi akteri odbili da odgovore na pitanja, ne usuđuje se da tvrdi da je ovaj novac uplaćen isključivo za radove na rekonstrukciji Muzeja u Bijelom Polju, ali može da konstatuje da su se upravo u tom periodu ti radovi i izvodili i da je glavni izvođač bio „Program“ iz Nikšića.

Što se tiče Opštine Bijelo Polje, izvor Pobjede dostavio je uplate do kraja 2020. godine, koje su išle na račun UNDP-a, pa se iz te dokumentacije vidi da je Opština u tom periodu uplatila ukupno 165.500 eura. Više od pola tog novca, kako je potvrdio izvor Pobjede, dobijen je transferom iz Ministarstva kulture i medija. Sporazumom između Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta i UNDP-a, iz decembra 2021. godine, Opštini Bijelo Polje za potrebe rekonstrukcije Muzeja uplaćeno je dodatnih 60.000 eura, koje su takođe završile na računu UNDP-a, a ti su podaci i javno dostupni na sajtu Vlade Crne Gore.

KOLIKO?

Na osnovu cijele ove matematičke „gimnastike“, teško se može izvesti zaključak koliko je projekat rekonstrukcije Muzeja ukupno koštao, tim prije što nijesu dostupni svi ugovori sa brojnim učesnicima u projektu, te da odgovorne institucije i UNDP odbijaju da odgovore na pitanja o finansiranju. Ali se, sasvim sigurno, može ustvrditi da je rekonstrukcija koštala nekoliko stotina hiljada eura, te najvjerovatnije i znatno više od suma koje su javno iznosili najodgovorniji državni službenici.

Takođe, jasno je da su Vlada i Ministarstvo kulture dali UNDP-u novac svih građana Crne Gore kako bi rukovodio projektom „Jačanje sistema upravljanja kulturnim dobrima“. Na pitanje „Koja je to tačno ekspertska ili neka druga uloga UNDP-a, na koju je računalo Ministarstvo kulture i medija, a koju kao država nijesmo bili sposobni da obezbijedimo ili ispunimo sopstvenim kadrovskim ili administrativnim kapacitetima“, iz Ministarstva je Pobjedi odgovoreno da je „riječ o podršci, kako stručnoj, tako i administrativnoj, a sve u cilju realizacije projekata i promocije kulturne baštine.“ Kakve je rezultate donijela ta „stručna i adminstrativna podrška“ (čast dobrim projektima poput obnove Ganića kule u Rožajama, nap. aut.) već možemo suditi i preko implementacije KuDIS-a i rekonstrukcije Muzeja, naravno uz činjenicu da za propuste, promašaje i nerealizovane projekte odgovornost ne snosi samo UNDP, već svi učesnici ovog velikog poduhvata.

I dok je potpredsjednik Opštine Bijelo Polje Tufik Bojadžić, pravdajući ćutanje na postavljena pitanja, novinaru Pobjede poručio da su „trenutno fokusirani na što brže rješavanje problema neprimjereno duge rekonstrukcije zgrade Muzeja“, UNDP, sa druge strane, nije Pobjedi odgovorio ni na jedno pitanje o tokovima novca i eventualnoj naplati provizije za učešće u projektu rekonstrukcije Muzeja. Na odabrana pitanja Pobjede, a koja su se odnosila na njihovu motivaciju za učešće u projektu, odgovorili su kratko, uopšteno i javno na njihovom sajtu. Ostali su nijemi na protest novinara Pobjede zbog takvog načina odgovaranja na novinarska pitanja, a ignorisali su i ponovljeni zahtjev da odgovore i na dileme o finansiranju. Potom su obrisali odgovore sa sajta, te ih novinar Pobjede ovih dana, uoči pripreme ovog teksta, nije mogao pronaći i koristiti.

Ćutanje je, izgleda, za Ministarstvo, UNDP i Opštinu Bijelo Polje vrednije i od zlata. Samo što, po svemu sudeći, nijesu svjesni da istrajavanje u tom „zlatnom ćutanju“, sakrivanje iza institucija, izbjegavanje odgovornosti i izbjegavanje novinarskih pitanja, otvara nove sumnje i nova pitanja o ulozi i odgovornosti u raspodjeli i trošenju, para svih građana Crne Gore!

Ove nedjelje u Ministarstvu rasprava o oduzimanju konzervatorskih licenci

Nakon što je Pobjeda 12. januara objavila da veliki broj pravnih i fizičkih lica u Crnoj Gori, koji rade na projektima zaštite ili rekonstrukcije nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara Crne Gore, nijesu produžili svoju istraživačku ili konzervatorsku licencu u skladu sa izmjenama Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz 2019. godine, te da je za to odgovorno Ministarstvo kulture i medija, ministarka Tamara Vujović prošle nedjelje organizovala je sastanak Stručne komisije za izdavanje i oduzimanje konzervatorske licence. Ministarku je, kako tvrde izvori Pobjede bliski Ministarstvu kulture, zanimalo zašto se komisija nije sastajala više od godinu, te zašto nije pokrenula proceduru u vezi sa rekonstrukcijom Muzeja u Bijelom Polju. Sastanku su, pored ministarke Vujović, prisutvovali i predsjednica Komisije Dobrila Vlahović i članovi dr Petra Zdravković, mr Željko Kalezić, arhitekta-konzervator Predrag Spasić i pravnica Dušica Stanojević.

Dogovoreno je, kako tvrde dobro upućeni izvori Pobjede, da ove nedjelje komisija raspravlja o oduzimanju licenci rukovodiocu konzervatorskih radova na rekonstrukciji Muzeja Goranu Radoviću i firmi „Studio Prostor“, Iliji Laloševiću koji je obavljao konzervatorski nadzor, zatim firmi „Enforma“ i Mariji Novaković koja je nadzirala radove nad izvođenjem svog projekta enterijera, koji nije dobio saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Međutim, iako to izvori Pobjede nijesu mogli da potvrde, licencu bi mogao da izgubi i dr Svetislav Popović, koji je preko svoje firme „Project engineering renaissance“ rukovodio izgradnjom arhitektonskih i konzervatorskih radova, u drugoj fazi rekonstrukcije. Novinar Pobjede, u dokumentaciji koju je dobio na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pronašao je ugovor o djelu između Popovića i firme „Program“, kao i Rješenje o izdavanju konzervatorske licence njegovoj firmi „Project engineering renaissance“.

” Dokumentacija formirana u odnosu na sanacione radove Muzeja u Bijelom Polju biće razmatrana u narednom periodu, kada će se zauzeti stavovi i, eventualno, preduzeti određene aktivnosti u skladu sa zakonom”, saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva kulture i medija, kao odgovor na pitanje da li će protiv odgovornih lica pokrenuti proceduru oduzimanja konzervatorskih licenci, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.

Ne funkcionišu ni oluci na jugozapadnoj strani Muzeja

Od zaposlenih u Muzeju u Bijelom Polju Pobjedi je, u međuvremenu, stiglo obavještenje o propustima na rekonstrukciji ustanove, a koji nijesu konstatovani izvještajima Uprave za zaštitu kulturnih dobara i arhitektice Katarine Nikolić-Krasan.

” Šaljemo Vam fotografije na kojima se vide nestručno i nesavjesno urađeni oluci na Muzeju, koji na uglovima jugozapadne strane propuštaju velike količine vode koja se sliva ispod podstrešnice i niz zidove i slobodnim padom dospijeva do sokla i trotoara zgrade. Ovo je značajno zato što niko, pa ni komisija Uprave za zaštitu kulturnih dobara nije mogla primijetiti ovaj veliki propust, jer nije imala skele sa kojih je mogla ovo kontrolisati i primijetiti, što je bila obaveza nadzora dok su tu postojale skele”, saopšteno je Pobjedi iz Muzeja u Bijelom Polju.

Izvor: Pobjeda