– U ovom naselju postoje dva velika ponora, Kosanički ponor, gdje se skuplja velika voda, i Bitinski ponor. Imamo i dva manja ponora i oni mnogo utiču na hladnoću jer idu i do 1.300 metara u dubinu. Pred noć, čim sunce zađe, odmah se stvaraju magle, izmaglice i led, i to je zaista neizdrživo – rekao nam je Zindović.

Kako je poslednjih godina sve manje snijega, temperature su ipak nešto blaže, a najniža temperatura u poslednje tri godine bila je minus 33.

– Tada je napravljena automatska mjerna stanica sa solarnim panelom u Kosaničkom polju, koje je centar naselja Kosanice, i ona sama očitava temperaturu. Upravo u tom polju bilježe se najniže temperature. Ipak, temperatura sa Kosaničkog polja do naših kuća, na stotinak metara odatle, razlikuje se i za preko 10 stepeni. Na primjer, kada je u Kosaničkom polju 30 stepeni ispod nule, kod nas bude i do minus 18 stepeni – objašnjava Zindović.

U Kosanici trenutno živi oko desetak mještana, a nekada je ovo naselje brojalo oko sedamdeset ljudi, koji su živjeli najviše u zgradama, u kojima su bili smješteni uglavnom nastavnici. Zatvorene prodavnice, područna odjeljenja, ambulanta, loši seoski putevi i hladnoća neki su od razloga zašto su ljudi u kontinuitetu odlazili odavde.

– Situacija je zaista daleko od dobre. Kosanica sada nema nijednu prodavnicu, sve je zatvoreno. Prije devedesetih godina, sve što je trebalo jednoj kući moglo se naći u prodavnici u Kosanici, jer je imala mješovitu robu (tekstil, namještaj, prehrambene namirnice itd). To je bila ogromna prodavnica, a u poslednjih dvadeset godina počelo je propadanje prodajnih mjesta, ali i raseljavanje naroda – ističe Zindović i dodaje da su sve zgrade sada u fazi urušavanja.

Selo Glibaći, u blizini naselja Kosanice, računalo se kao najbogatije poljoprivredno i stočarsko planinsko selo kosaničke mjesne zajednice (MZ). Sada broji oko sedamdeset stanovnika i jedino je u ovom selu ostalo omladine, ali se stočarstvom rijetko ko bavi.

– Kod nas je nekada bilo i po nekoliko hiljada ovaca, a sada ih ima oko trista. Mještani sve manje drže stoku, ali ko želi da radi, može se držati stoka. Mi držimo petnaest krava i oko dvadeset ovaca i živi se uglavnom od prodaje sira. Naravno, stoka mora biti u štalama već od početka novembra i ne pušta se do 1. maja – objašnjava Zindović.

Sa druge strane, poljoprivredom se ovdje teško baviti zbog hladnoće.

– Krompir može da uspije svake pete godine, dok ostalo povrće i voće ubije slana – kaže Zindović.