Do svoje 11. godine 91 odsto djece u Velikoj Britaniji ima pametni telefon, pokazali su podaci britanske regulatorne agencije za komunikacije Ofcom, dok je istraživanje sprovedeno u 19 evropskih zemalja utvrdilo da 80 odsto djece uzrasta od devet do 16 godina koristi pametni telefon da bi svakodnevno ili skoro svakodnevno pristupilo internetu. U međuvremenu, nedavna istraživanja pokazala su da 42 odsto djece u Sjedinjenim Državama ima pametni telefon do svoje 10. godine, dok 91 odsto njih posjeduje telefon do 14. godine.

Ne radi se samo o tome da su pametni telefoni postali rasprostranjeniji: prosječno vrijeme koje djeca, mladi i odrasli provode na uređajima povećava se posljednjih godina. Taj trend je dodatno ubrzan tokom pandemijskog zaključavanja: 79 odsto britanskih roditelja prijavilo je da je vrijeme koje djeca provode na ekranima poraslo nakon pandemije, mada najnoviji globalni podaci za 2023. koji se odnose na odrasle ukazuju na povratak na nivo prije pandemije.

Prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti iz 2018. godine, prosječno dijete uzrasta od 11 do 14 godina u SAD provodilo je devet sati dnevno pred ekranom.

Desetine roditelja iz cijelog svijeta pričale su za “Gardijan” o odnosu njihove djece sa ekranima, počev od male djece do tinejdžera na šest kontinenata. Iako je značajna manjina bila zadovoljna time kako njihova djeca koriste pametne telefone, većina je kazala da su nezadovoljni zbog vremena koje provode onlajn i zbog posljedica koje to ima na njihovo raspoloženje i koncentraciju.

Jedan od njih je Stiv, otac dvojice tinejdžera od 13 i 15 godina u Holandiji. On je nezadovoljan kako njegovi sinovi koriste telefon, ali ovaj 54-godišnjak ne zna kako to da riješi. “Ne možete da ne dozvolite djeci da imaju pametni telefon, ne samo zbog toga što je tehnologija postala ključni aspekat modernog života, već i zbog toga što je postala dio načina na koji komuniciraju sa svojim vršnjacima”, kazao je Stiv koji radi za kompaniju za integrisanje sistema.

Njegova porodica koristi Guglov “Family Link” kako bi ograničila vrijeme provedeno na uređajima zajedno sa staromodnijim metodama poput pravila “bez telefona na stolu”. Takođe podstiču djecu da se uzdrže od “multimedijalne konzumacije”: “Ukoliko gledate TV, ne koristite telefon”.

Pristupi za ograničavanje vremena koje njihova djeca provode pred ekranom razlikuju se u velikoj mjeri.

Dok neki usvajaju ležeran stav, a drugi primjenjuju metod “prevencija je najbolji lijek” (nulta ili strogo nadgledana dostupnost), većina je negdje između i nameće pravila poput “bez ekrana noću”.

Roditelji su pričali o raznim instrumentima nadzora na koje se oslanjaju - mada su se mnogi žalili da su djeca vješta u izbjegavanju tih kontrola.

Dok se pojedini odlučuju za isključivanje interneta ili oduzimanje uređaja, drugi pokušavaju kooperativnije pristupe, zagovarajući “vaspitavanje primjerom”, razgovarajući o odnosu prema ekranima i ohrabrivanju drugih interesovanja.

Roditelji poput Aditje, koji ima 34 godine, kazali su da njihova djeca provode manje vremena pred ekranima otkako su preduzeli određene korake - što je očigledno lakše postići sa mlađom djecom. Aditja iz Mumbaja kaže da je njegov sin prošle godine svakodnevno provodio i do četiri sata pred ekranima. Danas je četvorogodišnjak ograničen na pola sata dnevno gledanja crtanih filmova i obrazovnih sadržaja na Jutjubu.

“Njegova majka i ja smo shvatili da vrijeme provedeno pred ekranom nanosi više štete nego koristi, kasnio je u govoru i imao ograničenu interakciju sa drugom djecom. Bio je potreban ogroman napor da mu se ograniči vrijeme pred ekranima i u život uvedu društvene igre, knjige i fizička aktivnost”, kazao je Aditja, koji radi u banci. “Pokušali smo da razumijemo interesovanja našeg djeteta i da mu u skladu sa tim nabavimo igre i knjige”.

Za Adrijana, 43-godišnjeg inžinjera iz Sao Paola, čijoj četvorogodišnjoj ćerki je dozvoljeno da pred ekranom provede 30 minuta dnevno, kaže da je ključna stvar učenje kroz primjer. “Posmatrajući ponašanje drugih ljudi, shvatio sam koliko gubimo kada je mobilni telefon naš prioritet. Gledao sam cijele porodice u restoranu koje ne razgovaraju jer svako gleda u telefon”.

“Trudim se da manje koristim mobilni telefon - kako mogu očekivati od moje kćerke da ne bude zavisna od uređaja ako joj ja ne pružim primjer?”

Naročito su roditelji tinejdžera izrazili zabrinutost zbog uticaja koji društvene mreže imaju na mentalno zdravlje njihove djece. Džejn (58), je psihološkinja iz Kejptauna i ona kaže da je njena 15-godišnja kćerka uspijevala da zaobiđe sve kontrole i da je na Instagramu provodila mnogo više vremena od dozvoljenih 45 minuta dnevno.

Džejn redovno razgovara sa kćerkom, koja smatra da je njen nadzor “iritantan, ali dobar” - o tome kako društvene mreže utiču na njena osjećanja. “Smatram da to nije nešto što riješite i završili ste, već nešto o čemu treba stalno da razgovarate”, kazala je Džejn.

Njena kćerka, koja nema pristup internetu kod kuće u periodu između devet uveče i sedam ujutru, dobila je pametni telefon tek prije 18 mjeseci, i ona i dalje eksperimentiše. “Intagram je najviše zanima. Nije na TikToku jer je vidjela kakva je to rupa bez dna - probala je i sama ga je izbrisala”, kazala je Džejn. “Kada je pod stresom, ona se više okreće uređajima, što mislim da joj samo pogoršava stres”.

Brzina tehnološkog napretka ponekad može djelovati zbunjujuće, a mnogi roditelji su osjetili preveliki teret očekivanja da nadgledaju digitalni život svoje djece.

Rob, radnik elektrane na sjeverozapadu Engleske, rekao je da njegova 14-godišnjakinja provodi pet sati dnevno na telefonu.

“Znamo da provodi previše vremena na telefonu, ali zapravo ne znamo kako da to smanjimo. Pokušavamo da podstaknemo alternativne aktivnosti”, rekao je Rob (43).

“Korišćenje pametnog telefona nije jedini razlog zbog kojeg se mentalno zdravlje moje ćerke pogoršalo, ali je to tako lako dostupno sredstvo za trenutno zadovoljstvo da je postalo njeno sigurno mjesto, dok je u mnogim slučajevima suprotno. Ljudi koji kažu ‘Trebalo bi samo da budeš strog’ ne žive u stvarnom svijetu. Moja ćerka ima 14 godina, njen telefon je njen život, njen dnevnik, njena kapija u veći dio svijeta”.

Mnogi roditelji zbog posla i drugih obaveza imaju problem da regulišu vrijeme svog djeteta ispred ekrana.

Nga, učiteljica u tridesetim godinama u Vijetnamu, kaže da joj je teško da nadzire sadržaj kojem je izložen njen šestogodišnjak na telefonima babe i djeda dok je ona na poslu.

“Ne mogu da kontrolišem sadržaj koji gleda”, rekla je i objasnila da njeno dijete koristi glasovnu kontrolu za pristup video snimcima i igricama.

Ona je kazala da je zabrinuta zbog količine vremena koje njen sin provodi pred ekranom jer mu je to izazvalo probleme sa očima a takođe smatra da negativno utiče na njegovo ponašanje.

Pandemija je bila prekretnica za mnoge mlade ljude pred ekranom.

Čarandžit, šef kompanije za proizvodnju hrane i fotograf u Singapuru koji ima dva sina od 12 i 15 godina, rekao je da se stvari nisu vratile na staro.

“Korišćenje uređaja je prešlo sve granice i nismo uspjeli da zaustavimo taj proces”, rekao je, mada je priznao da i njegova djeca gledaju obrazovne video snimke.

“Brine nas to što propuštaju toliko stvari koje se dešavaju oko njih dok su im lica zalijepljena za ekrane, a slušalice u ušima.

Međutim, bitan je i sadržaj koji se konzumira i mnogi roditelji su rekli da im je drago što njihova djeca uče nove vještine na internetu.

Eilin (41), istraživačica iz Pensilvanije, rekla je da njena četvorogodišnja ćerka koristi tablet oko 90 minuta dnevno.

“Učimo je i engleski i španski i neke od emisija su joj pomogle da unaprijedi rječnik”, kazala je Eilin.
Kao i drugi zaposleni roditelji, sa žaljenjem je naglasila da joj je to jedini način da obavi poslove u kući kada se vrati s posla.

“Postavljanje vremenskih ograničenja i pronalaženje odgovarajućeg sadržaja je bio izazov. Oslanjamo se na roditeljski nadzor.”

A Džejn, 51-godišnja menadžerka prodaje u Luksemburgu i majka dvoje tinejdžera, smatra da se ne treba fokusirati na zabrinutost oko dugog vremena ispred ekrana.

“Telefoni i tableti će postati dio njihovih života, moraju da nauče da kontrolišu njihovu upotrebu”, rekla je i dodala da njena 14-godišnja ćerka priznaje da TikTok izaziva zavisnost i da ga povremeno briše.

“Ne radi se o uređaju, već o sadržaju koji se konzumira. Nova tehnologija stvara egzistencijalnu krizu koja prolazi”.

Uticaj na društveni život
Za neke mlade ljude sveprisutnost interneta utiče na njihov društveni svijet, jer se smanjuje potencijal za ličnu povezanost.

Mari, zdravstvena radnica sa Novog Zelanda, rekla je da kada se njen 15-godišnji sin druži sa većinom svojih prijatelja, oni sjede izolovani u odvojenim digitalnim svjetovima.

“Uglavnom sjede sa telefonima i igraju igrice, gledaju kratke video snimke ili društvene mreže, čak i ako su zajedno u stvarnom životu. On smatra da je to usamljeno i dosadno”, rekla je Mari (46).

“To definitivno utiče na njegova prijateljstva. Čini se da se susreti u stvarnom životu dešavaju rjeđe, djeca obično odu kući i budu na internetu. On se osjeća pomalo usamljeno. On kaže: ‘Život je u redu, škola je u redu, osim društvene strane”.

Njen sin Džek je govorio za “Gardijan” o tome kako je sveprisutnost pametnih telefona takođe povećala društveni pritisak u školi.

“Način na koji druga djeca koriste pametne telefone u školi utiče uglavnom negativno na mene… Svi koji imaju pametni telefon uglavnom ga koriste za društvene mreže. U školi i van nje postoji stalna prijetnja da će bilo kakav ispad biti snimljen i objavljen da ga svi vide. Interakcije su ekstremnije ako ih neko snima, kao što su svađe, tuče”.

Ovaj tinejdžer je rekao da je koncentracija na času otežana ako “krajičkom oka vidite gomilu ljudi na telefonima”.

“Moje mišljenje je da bi telefoni bili u redu ako bi imali samo poruke i igrice, tako da djeca koja ih koriste utiču samo na sebe, a ne i na sve ostale”.

Izvor Vijesti