– Ne smijemo zaboraviti da je kolektivni imunitet jedina brana koja onemogućava pojavu velikih epidemija i koja štiti i one najugroženije – djecu koja zbog malog uzrasta, nekih urođenih ili hroničnih zdravstvenih stanja prosto nijesu kandidati da prime vakcinu i čije zdravlje i životi zavise od okoline i društva – ističe dr Begić.

 Pobjeda nije dobila odgovore od Instituta za javno zdravlje da li se broj oboljelih u Crnoj Gpri može smatrati epidemijom, o vakcinalnom statusu stanovništva, koliko smo daleko od kolektivnog imuniteta, koje su generacije najugroženije i ko bi trebalo ponovo da se vakciniše...

U svjetlu posljednjih informacija koje su prošle nedjelje stigle iz Srbije da su četiri bebe preminule od posljedica velikog kašlja, a da je dosta djece sa teškom kliničkom slikom u toj zemlji, pitali smo Institut i za stav da li bi vakcinacija trebalo da bude obavezna, odnosno da li osim pozivanja roditelja na odgovornost prema zdravlju svoje djece treba da postoje i drugi načini koji bi omogućili i onima koji su uredno vakcinisani da ne budu kompromitovani zbog onih koji to nijesu, odnosno da li IJZCG smatra da treba da postoji neka vrsta kaznene politike...

Iz Kliničkog centra nijesmo dobili odgovore na pitanja da li je bilo i da li ima hospitalizovanih u KC ili u Institutu za bolesti djece, kakva je njihova klinička slika...

Dr Begić ističe da iako se radi o decenijskom iskustvu korišćenja vakcine protiv velikog kašlja, broj trenutno oboljelih kod nas (452) je na nivou koji gotovo da nije zabilježen još od 1967. kada je registrovano 595 oboljelih.

MALIGNI ANTIVAKSERSKI UTICAJ
On je Pobjedi kazao da je vakcinacija protiv velikog kašlja jedna od prvih vakcina uvedenih u prošireni program imunizacija kod nas i u kontinuitetu se sprovodi od 1962. godine.

– Prema podacima nacionalnog Instituta za javno zdravlje, koji se redovno dostavljaju UNICEF-u, tokom ovih više od 60 godina vakcinacije, obuhvati su, kao i sa ostalim vakcinama, pokazivali konstantan rast koji je u određenim godinama dostizao i preko 96% na vrijeme vakcinisane djece sa sve tri doze vakcine u prvoj godini života – rekao je on.

Epidemiolog ističe da je tako bilo sve do 2014. godine kada dolazi do najizraženijeg malignog uticaja antivakcinalnih pokreta, čiji se uticaj osjeća i danas, a koji su direktno, i iz samo njima znanih razloga, doveli mnoge roditelje u zabludu, izazivajući njihovu zbunjenost i odlaganje vakcinacije.

IZAZOVI IMUNIZACIJE
Govoreći o načinima i mogućnostima sprovođenja imunizacije protiv pertusisa (velikog kašlja), dr Begić kaže da postoji nekoliko trenutnih izazova vezanih za sprovođenje imunizacije protiv pertusisa, kako kod nas, tako i u svijetu. 

– Prvi je postepeno „nakupljanje“ nevakcinisane populacije tokom godina. Naime, ako nam svake godine zaostane 15-20% djece koja nijesu primila sve tri doze vakcine na vrijeme, za pet godina – imaćemo skoro cijelu generaciju predškolaca koji nemaju adekvatnu zaštitu i uslovi za veliku epidemiju su tu – naglasio je dr Begić.

U imunizaciji se izdvaja još jedan problem, a to je kraće trajanje imuniteta nakon primjene aceluarne pertusis vakcine, tako da je do srednjoškolskog uzrasta, ranije stečena zaštita kod mnogih oslabljena, ali opet dovoljna da se izbjegnu teške kliničke slike i spasu životi.

– Ovo upravo i objašnjava činjenicu da je ubjedljivo najveći broj oboljelih kod nas sa blažim kliničkim slikama i to u srednjoškolskom – adolescentskom uzrastu. Treći, a posebno bitan izazov je sve izraženije odlaganje revakcinacije, odnosno odlaganje četvrte doze, koja se daje u drugoj godini života kako bi se imunitet osvježio, što znači da mi već sada imamo određeni, ne mali, broj djece uzrasta 3 i 4 godine čiji imunitet nije adekvatno osvježen i osnažen, stvarajući tako uslove za „prelivanje“ obolijevanja od adolescenata ka mlađim uzrastima sa potencijalno jako teškim i ozbiljnim posljedicama – pojasnio je on odgovarajući na pitanje zbog čega je najveći broj zaraženih upravo među tinejdžerima i manjom djecom.

PREDLOŽEN NOVI KALENDAR
Crnogorske zdravstvene vlasti su, kaže dr Begić, prateći obilje jasnih naučnih dokaza i decenijsku praksu najrazvijenijih zemalja u novom, izmijenjenom kalendaru imunizacija, predložile i osvježavanje imuniteta protiv velikog kašlja u uzrastu od 5 do 8 godina, što će produžiti stečenu zaštitu godinama nakon revakcinacije.

– Doduše, mnoge zemlje sprovode i vakcinaciju odraslih, prije svega trudnica, da bi dodatno ojačali imunitet budućih majki, a samim tim i spriječili da one postanu izvor infekcije za bebu u prvim danima života i na kraju, da bi mamina antitijela prošla kroz posteljicu i zaštitila bebu protiv pertusisa sve do uzrasta u kojem ona može primiti prvu vakcinu, a to su navršena dva mjeseca života.

Kako bi se zaštitile bebe, kod kojih je teška klinička slika a veliki kašalj može da dovede i do smrti, neke zemlje nude osvježavanje imuniteta odraslih i svim budućim roditeljima, a onda i roditeljima djece sa urođenim ili hroničnim stanjima, jer je dokazano da su u najvećem broju slučajeva, nažalost, izvor infekcije za najmlađe upravo roditelji i bliske starije osobe.

Pojedine države, ističe dr Begić, vakcinišu određene zdravstvene radnike kao i odrasle osobe sa hroničnim respiratornim i drugim bolestima i stanjima.

OBAVEZNA VAKCINACIJA?
Kada se radi o načinu upravljanja i uređenja programa imunizacija uključujući i obaveznost, u državama u kojima funkcionisanje programa imunizacija podržava UNICEF, nema tačnog, jednostavnog i jedinstvenog odgovora za sve.

Među protivnicima i pobornicima imunizacije često se pominju i ljudska prava u smislu obaveznosti vakcine. Jedan dio javnosti zagovara da je obavezna vakcinacija kršenje ljudskih prava, Ipak, drugi dio smatra da nevakcinisani ugrožavaju prava time što ugrožavaju i kompromituju kolektivni imunitet zbog kojeg obolijevaju i oni koji iz nekog razloga ne mogu biti vakcinisani ili je davno prošlo od trenutka kada su vakcinisani. U UNICEF-u ističu da je neophodna edukacija i dobra saradnja zdravstvenih vlasti, medicinskih radnika i roditelja.

– Naše institucionalno iskustvo je jasno – tamo gdje se ulaže u jačanje širokih partnerstava između zdravstvenih radnika i zdravstvenih vlasti sa jedne, te roditelja i lokalnih zajednica sa druge strane – rezultati se lakše postižu. Tamo gdje su roditelji i zdravstveni radnici edukovani i osnaženi, tamo gdje postoje koalicije roditelja, zdravstva i drugih partnera na lokalnom nivou, gdje se odluke donose zajedno i na partnerskim osnovama, uz poštovanje struke i nauke, lakše će se postići vakcinalni obuhvati koji će svoj djeci omogućiti apsolutno poštovanje svih prava, prije svega prava na zdravlje i zdrav život, a onda i na sigurnost i obrazovanje – rekao je dr Begić.

UČITI NA ISKUSTVIMA
Na dobroj saradnji i razmjeni informacija i edukaciji, UNICEF je sa nacionalnim partnerima i uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori na svemu ovome predano radio protekle skoro dvije godine. Dr Begić kaže da je sada na redu da se stečena znanja i partnerstva osnaže i održe u godinama pred nama za dobrobit sve naše djece.

– Međutim, ne smije se zaboraviti da je Crna Gora jedno jako specifično okruženje u kojem, prema našim istraživanjima, ogromna većina roditelja, i to skoro 80% ili pet četvrtina, jasno i bez ustezanja podržava vakcinaciju kao najbolju mjeru zaštite za njihovo dijete, ali da istovremeno neki nerijetko odlažu primjenu vakcina za stariji uzrast. Malo je neodlučnih roditelja i to su oni koji prije ili kasnije u manjoj ili većoj mjeri vakcinišu svoju djecu, a zanemarljvo malo je onih koji odbijaju svaku vrstu zaštite zdravlja djece putem vakcinacije – kazao je on.

On je na kraju razgovora zaključio da pametni uvijek uče na iskustvima drugih.

– A ovaj put naše društvo mora pokazati da imamo dovoljno i snage i pameti da se odupremo navali netačnih informacija i zaštitimo svu našu djecu. Moramo, jer vremena je sve manje, a nauka je jasna po ovom pitanju i kroz vakcine je sačuvala milione života širom svijeta – decidan je dr Begić.

Naučni dokazi za vakcinaciju
Stav UNICEF-a iza kojeg stoje naučni dokazi su da:

1. Nevakcinacija djece direktno ugrožava njihovo zdravlje i život.

2. Nevakcinacija djece ugrožava zdravlje cijele porodice i lokalnih zajednica, jer vakcinisani i zaštićeni predstavljaju jedinu barijeru za širenje zaraznih bolesti u populaciji.

3. Nevakcinisanje stvara uslove za potencijalnu pojavu epidemija velikih razmjera davno zaboravljenih zaraznih bolesti, ne samo velikog kašlja, već i dječije paralize ili difterije, a koje po pravilu rezultiraju gubitkom života djece.

4. Nevakcinacija povećava vjerovatnoću hospitalizacija i bolničkog liječenja inficiranih, što stvara ogromni strah, patnju i stres, enormne troškove i uzurpaciju uobičajenog života i blagostanja porodica i cijelokupnog okruženja.

5. Nevakcinacija direktno smanjuje kvalitet trenutnog i budućeg života.

6. Nevakcinacija nosi značajan rizik od kraćeg očekivanog trajanja života.

7. Inficirana i zarazna djeca do ozdravljenja moraju biti isključena iz obrazovnih ustanova, što rezultira mnogim propuštenim lekcijama, manje kvalitetnim obrazovanjem i slabijim obrazovnim ishodima, što smanjuje njihove šanse zaposlenja u budućnosti i prekidanja ciklusa siromaštva ukoliko se radi o djeci pogođenoj siromaštvom.