Iz Kabineta su naveli da u konkretnom slučaju, obraćanje Ministarstvu pravde, od strane Službe predsjednika, bilo je i sadržinski i suštinski usmjereno na razjašnjenje spornih činjenica koje su dostavljene u predlogu Ministarstva pravde, a ne na promjenu mišljenja ministra – jer ona i nije potrebna da bi kako pojašnjavaju Milatović donio odluku. 

Napomenuli su da, shodno Ustavnim i zakonskim ovlašćenjima, Predsjednik Crne Gore ima diskreciono ovlašćenje u pogledu odlučivanja o molbama za pomilovanje, te da je mišljenje ministra pravde, u tom pogledu, pravno neobavezujuće. 

“Razmatrajući dostavljene spise predmeta, ovlašćeni službenik Službe Predsjednika uočio je da predlog Ministarstva pravde ne sadrži određene podatke koji su obavezni dio sadržine predloga, u skladu sa članom 13 Zakona o pomilovanju. S tim u vezi, službenim putem, aktom broj 021/23-1705/2-03, od Ministarstva pravde traženo je da se činjenično razjasni ova pravna situacija, bez bilo kakvog zahtjeva koji se tiče promjene stava ministra pravde o tome da li ili ne treba dati pomilovanje. 

Sve prethodno navedeno lako je utvrditi na osnovu uvida u dokumentaciju u konkretnom predmetu.  Imajući u vidu da je sam predmet sadržao nedostatke koji do danas nijesu uklonjeni, on nije ni bio predmet odlučivanja Predsjednika Milatovića“, zaključeno je u saopštenju Milatović.