Kjelu Sarnoldu se oči cakle dok prepričava njegovo porodiljsko odsustvo tokom 1970-ih.

Otišao je na porodiljsko kada je njegov sin imao osam mjeseci.

Zbližili su se tokom toplog septembra kada mu je poslodavac odobrio četiri nedelje odsustva tokom kojeg mu je država plaćala 90 odsto plate, a njegova žena se vratila na puno radno vrijeme.

„Mnogo smo šetali, koristio sam nosiljku za leđa, stalno smo bili napolju", priseća se Sarnold, koji je u to vrijeme živeo na Stokholmskom arhipelagu.

Porodiljsko je podrazumijevalo mijenjanje bezbroj pelena, mnogo kuvanja i učenje kako da smiri sina kada je uznemiren.

Ali sveukupno, Sarnold je uživao.

Sada je 74-godišnji penzionisani auto-mehaničar.

Na odsustvo je otišao pre pet decenija, ubrzo nakon što je Švedska prva u svetu uvela 180 dana porodiljskog koje plaća država i koje je bilo rodno neutralno.

Zamisao je bila da se roditeljima omogući da vrijeme podijele kako im odgovara i da se obezbjede jednaka prava očevima i majkama.

Od 1974. godine, kada je program pretočen u zakon, broj dana plaćenog porodiljskog odsustva je dodatno povećan.

Danas roditelji u Švedskoj (među koje spadaju LGBTK+, usvojitelji i samohrani roditelji) imaju zakonsko pravo na ukupno 480 slobodnih dana, što je jedan od najizdašnijih paketa u svetu koje finansira država.

Za prvih 390 dana, većina roditelja može da traži nadoknadu u iznosu od 80 odsto njihovih plata za mjesečna primanja do 47.750 švedskih kruna (4.240 evra).

Posle ovog perioda, dnevna nadoknada po zakonu iznosi 180 švedskih kruna (16 evra).

Zemlje ili preduzeća koja žele da ponude rodno neutralniji program brige o djeci mogu da nađu mnoga rešenja u politici koju primenjuje Švedska.

Ujedno, sve je više istraživanja koja ističu prednosti porodiljskog odsustva po zdravlje roditelja.

Međutim, istovremeno aktivisti za ravnopravnost tvrde da iako politika Švedske možda feministkinjama izgleda kao utopija, poslednjih godina nema napretka u podjeli odsustva među roditeljima, a većina heteroseksualnih parova još ne dijele njihovo plaćeno odsustvo na ravne časti, 50-50.

Borba za normalizaciju porodiljskog odsustva

Napredak Švedske u podsticanju očeva da uzmu porodiljsko odsustvo treba da se posmatra u kontekstu politike zemlje.

Dok je pokret za prava žena jačao u svijetu tokom 1960-ih i 1970-ih, ideologije koje je zagovarao su u Švedsko uvrštene u preovlađujući politički trend brže nego u mnogim drugim zemljama.

Nekoliko uzastopnih predsjednika vlade iz redova Švedske socijaldemokratske partije, pre svega Olof Palme, obećali su da će iskoristi poreske prihode da unaprijede rodnu ravnopravnost i ojačaju državu blagostanja.

„Jedan od navedenih ciljeva bio je da se očevi više angažuju u brizi o djeci u kući... i da se istovremeno omogući majkama da rade više ili da se ranije vrate na posao", objašnjava Ilva Moberg, istraživačica na Švedskom institutu za društvena istraživanja pri Univerzitetu u Stokholmu.

Iako su ove reforme dobile snažnu podršku na izborima, društvene norme se nisu promijenile preko noći.

Kada je 1974. godine prvi put uvedeno porodiljsko odsustvo za oba roditelja, očevi su koristili samo 0,5 odsto dana, a do 1990-ih procenat je i dalje bio jednocifren.

Tokom 1995. godine prvi put je uvedeno 30 dana odsustva za svakog roditelja, sa idejom da „mjesec za tate" podstakne parove da ravnomernije dijele ponuđeno plaćeno odsustvo.

Odsustvo nazvano „iskoristi ili zaboravi" je 2002. godine produženo na 60 dana, a 2016. godine na 90 dana.

Posle svake od ove dvije promijene, rastao je broj dana koji muškarci koriste za porodiljsko odsustvo, a danas je oko 30 odsto.

Još jedan podsticaj koji je Švedska primjenila je fleksibilnost u pogledu uzimanja porodiljskog odsustva koje subvencioniše država.

Mnogi parovi uzimaju odsustvo naizmenično dok dijete ne krene u vrtić.

Roditelji mogu da uzmu i 30 dana odsustva istovremeno, ili da 96 dana sačuvaju i iskoriste ih kada dijete malo poraste (od četvrte do 12. godine).

Roditelji imaju i zakonsko pravo da rade skraćeno radno vrijeme i da se za ostatak radne nedelje vode na plaćenom porodiljskom odsustvu.

Prema nedavnim podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OESR), očevi u Švedskoj koriste najveći procenat dana subvencionisanog porodiljskog odsustva u Evropskoj uniji (EU).

Studija koju je 2023. godine objavio Švedski inspektorat za socijalno osiguranje pokazuje da samo 18 odsto očeva djece rođene 2017. godine nisu iskoristili nijedan dan porodiljskog odsustva.

Moberg tvrdi da se barem u profesionalnom okruženju radna kultura promijenila.

„Sada ima malo stigme prema muškarcima koji ne uzimaju odsustvo", kaže ona.

„Sada je nekako uvreženo mišljenje da biti dobar otac, moderan otac, znači uzeti barem malo porodiljskog odsustva".

Istog mišljenja je Martin Roksland, zamenik generalnog direktora i suosnivač startap preduzeća Froda, sa sjedištem u Stokholmu.

Roksland je uzeo devet mjeseci porodiljskog odsustva za prvo dvoje djece, dok se njegova supruga vratila na posao nakon što je iskoristila sličan broj dana.

Ovaj 39-godišnjak je trenutno kod kuće sa najmlađim djetetom, desetomjesečnom Siri, koja se sada zanima žvakanjem slikovnica i opčinjena je mašinom za pranje sudova.

„Sjajno je provesti toliko vremena zajedno i zapravo je upoznati prije nego što krene u vrtić", kaže Roksland, koji je prikazan na prvoj slici.

„Zaista ne vidim razlog da se odsustvo ne dijeli na pola".

Kao rukovodilac priznaje da švedska politika za porodiljsko odsustvo stvara izazove preduzećima, jer kolege koje imaju djecu često traže slobodne dane, a njihov posao treba neko da odradi.

Međutim, pošto se politika primenjuje u Švedskoj već decenijama, dugogodišnja preduzeća imaju ustaljene prakse, a startap preduzeća, poput Froda, moraju da razviju sopstvene programe, inače rizikuju da izgube nadarene zaposlene.

Podela porodiljskog odsustva između roditelja dovela je do promjena u domaćinstvu i značajno je uticala na radnu kulturu u Švedskoj.

Uobičajeno je da roditelji koji su podelili odsustvo nastavljaju da dijele druge obaveze u pogledu brige o djeci, kao što je odvođenje i vraćanje djece iz vrtića ili ostanak kod kuće kada je dijete bolesno.

To znači da se u mnogim preduzećima ne ostaje do kasno na poslu, niti da roditelji moraju da plaćaju druge da se brinu o djeci.

„Savremene kompanije pokušavaju da izbegnu rane i kasne sastanke kako bi roditeljima olakšali da odvedu djecu u vrtić ili ih uzmu", objašnjava Amanda Lundeteg, koja vodi neprofitnu organizaciju za unapređenje različitosti na poslu Allbright.

„U Švedskoj morate da imate rješenja koja omogućavaju i muškarcima i ženama da imaju ravnotežu između posla i privatnog života", kaže Roksland, koji je takođe radio u Ujedinjenom Kraljevstvu, Holandiji, Danskoj, i Južnoj Africi.

Tvrdi da je radna kultura u Švedskoj koja je prilagođena roditeljima vjerovatno takođe pod uticajem drugih švedskih normi, kao što su manje hijerarhijske strukture upravljanja i visok nivo društvenog povjerenja.

„Nisu važni sati koje provedete na poslu, već posao koji obavite", ističe Roksland.

Dodatno, u Švedskoj je stanovništvo tehnički obrazovano i prihvatilo je digitalizaciju 1990-ih, što je pomoglo da se fleksibilnost rada od kuće uspostavi mnogo pre pandemije kovida-19.

Švedski program za porodiljsko odsustvo čak su počele da koriste preduzeća za privlačenje talenata iz cijelog svijeta, nudeći im bolju ravnotežu između posla i privatnog života.

Švedske kompanije, kao što su Spotifaj i Volvo, nedavno su uvele slične programe porodiljskog odsustva za njihove zaposlene širom svijeta.

„Oni koriste porodiljsko odsustvo u svrhe brendiranja poslodavca... a to je nešto što mnogi roditelji zaista cijene kada se prijavljuju za posao", objašnjava Lundeteg.

Dodaje da je uobičajeno da se Šveđani koji rade u inostranstvu vrate u domovinu kada odluče da zasnuju porodicu kako bi u potpunosti iskoristili prednosti ovog programa.

Istraživači Odeljenja za javno zdravlje Univerziteta u Stokholmu su 2023. godine objavili studiju o prednostima produženog porodiljskog odsustva za mentalno zdravlje.

Nakon što su pregledali naučnu literaturu u svijetu, zaključili su da majke i očevi u zemljama sa izdašnim programima odsustva, među kojima je Švedska, imaju smanjen rizik od depresije i izgaranja.

Drugo istraživanje je takođe ukazalo na vezu porodiljskog odsustva i pada rizičnog ponašanja, među kojima je alkoholizam kod očeva u Švedskoj, kao i smanjenja psihijatrijskih hospitalizacija očeva migranata koji su uzeli više dana odsustva.

Koautorka istraživanja, Sol Huarez, vanredna profesorka javnog zdravlja, ističe da ovi podaci ukazuju da velikodušni programi porodiljskog odsustva mogu da imaju „veliki uticaj" na čitavo stanovništo.

„Zdravi roditelji znače zdrava društva i takođe zdrave radnike", kaže ona, podržavajući tezu da su „porodične politike u Švedskoj ulaganja" koja su mnogo više od socijalnih davanja.

Ideali i stvarnost

Međutim, profesori i aktivisti za rodnu ravnopravnost u Švedskoj žele da naglase da švedski pristup ima ograničenja koja međunarodni posmatrači iz strahopoštovanja prema napretku skandinavske zemlje često prećutkuju.

Moberg ističe da s obzirom da 30 odsto svih raspoloživih dana uzimaju očevi znači da većinu i dalje uzimaju majke.

Takođe, iako je Švedska „rodno ravnopravnija" od mnogih drugih zemalja, ona nije država gdje se briga o djeci dijeli na ravne časti, uprkos tome što je u svijetu čuvena po rodnoj jednakosti.

Postoje i istraživanja koja ukazuju da određene grupe u švedskom društvu koriste mnogo manje dana odsustva od drugih, među kojima su očevi sa nižim primanjima i nezaposleni, samozaposleni ili oni rođeni u inostranstvu.

„Ovo u velikoj mjeri zavisi od pripadnosti društvenoj klasi", tvrdi Moberg.

„Čak i ako dobijete oko 80 odsto vaše zarade, i dalje ste na gubitku, zar ne?

„Dakle, neke porodice sa nižim primanjima možda smatraju da ne mogu da priušte da izgube taj deo prihoda".

Pravo na plaćeno odsustvo u Švedskoj zavisi i od stalne zarade koja se ostvaruje prije roditeljstva (iako svi roditelji imaju zakonsko pravo na osnovnu nadoknadu od države).

To može da oteža odlazak na porodiljsko odsustvo pojedinim grupama, kao što su studenti, radnici koji obavljaju honorarne poslove i ljudi sa hroničnim zdravstvenim problemima.

Uprkos godinama primene politika koje su osmišljene da promovišu jednake mogućnosti za brigu o djetetu i na radnom mjestu, Lundeteg kaže da tradicionalna „kultura i norme o tome ko treba da bude primarni staratelj" i dalje preovlađuju u mnogim djelovima švedskog društva.

Ona navodi istraživanja koja ukazuju da je manje vjerovatno da će očevi zaposleni u industrijama u kojima dominiraju muškarci uzeti porodiljsko odsustvo nego oni koji rade u privrednim oblastima u kojima preovlađuju žene.

Istraživanja su takođe pokazala da majke u Švedskoj i dalje češće rade skraćeno radno vrijeme od muškaraca, što može da održava tradicionalne rodne uloge i nejednakosti u kući.

Majke u Švedskoj provode više vremena obavljajući kućne poslove i uzimaju više slobodnih dana da brinu o bolesnoj deci, a sve to može da dovede do sporijeg povećanja plata, objašnjava Lundeteg.

„Mislim da Švedska živi pomalo na starim zaslugama.

„Ne možemo postići jednakost na poslu ukoliko ne počnemo jednako da radimo kod kuće".

U Švedskoj, razlika između bruto prosječne zarade po satu zaposlenih muškaraca i žena je 11,2 odsto, što je ispod prosjeka u EU koji je 12,7 odsto, ali je znatno iznad pet odsto koji je sada dostignut u nekim evropskim zemljama, među kojima su Belgija, Italija i Slovenija.

Istraživanje organizacije Allbright pokazuje da rast broja žena na izvršnim rukovodećim pozicijama u kompanijama koje su na berzi nikada nije bio sporiji.

Zaustavljen je na 27 odsto 2022. godine, nakon decenije rasta za samo jedan odsto na godišnjem nivou.

Međutim, dok organizacije kao što je Allbright tvrde da je rješenje da se za oba roditelja odredi veći procenat iskorišćenosti ili broj dana porodiljskog odsustva, trenutna desničarska vlada u Švedskoj zagovara veću slobodu izbora u pogledu korišćenje porodiljskog odsustva.

Od jula ove godine, roditelji će moći da istovremeno uzmu do 60 dana odsustva sve dok dijete ne navrši 15 meseci, a porodice će čak imati mogućnost da prenesu do 90 dana porodiljskog odsustva na drugu odraslu osobu.

Vlada tvrdi da će ova politika omogućiti rođacima ili bliskim prijateljima da pomognu oko brige o djeci, što je u skladu sa onim što Šveđani nazivaju „livspusslet" (slagalica života).

Međutim, drugi strahuju da bi to moglo da podstakne porodice da angažuju „strance" da vode brigu o djeci.

Takođe, ovu politiku oštro kritikuje najveća opoziciona stranka u zemlji, Švedska socijaldemokratska partija, koja je prva uvela rodno neutralan program 1970-ih.

Lekcije za svijet

Iz iskustva Švedske, druge zemlje ili kompanije koje žele da podstaknu roditelje svih rodova da koriste više porodiljskog odsustva, mogu da nauče vrijedne lekcije.

Prvo, da su očevi u Švedskoj ograničeno koristili porodiljsko odsustvo pre nego što su uvedene kvote „iskoristi ili zaboravi", kaže Moberg.

Zato bi druge zemlje trebalo da primjene slične podsticaje koji bi omogućili korenite promjene.

„Ništa se ne dešava samo od sebe.

„Neće automatski biti više rodne ravnopravnosti", ističe ona.

„Da bi se to ostvarilo, moraju da postoje neki jaki podsticaji".

Takođe, iako sve veći broj očeva sada odlazi na porodiljsko odsustvo, činjenica da Šveđanke i dalje preuzimaju lavovski deo posla odražava ograničeni uticaj zakona u poređenju sa vijekovnim rodnim normama.

„Čak i ako uvedete politiku koja snažno podstiče ljude na [promijenu], prilično je teško i potrebno je vrijeme da se promijene norme i kultura", naglašava Moberg.

„ U Švedskoj, kao i u većini drugih zemalja, majka se smatra prirodnim pružaocem primarne nege, i promena ka stavu da oba roditelja imaju jednaku odgovornost je spora".

Razlog za ponos

Ne uzimajući u obzir zdravstvene, ekonomske i političke rasprave, program porodiljskog odsustva prilagođen porodici koji se primenjuje u Švedskoj već godinama je razlog za ponos roditelja poput Rokslanda i Sarnolda, koji je sada u osmoj deceniji života.

„To je sjajna subvencija koju dobijate od države", kaže Roksland.

On smatra da takva politika sa jedne strane pomaže roditeljima da podijele obaveze, a sa druge doprinosi poštovanju različitosti na radnom mjestu.

Nada se da će i dalje biti primjer za ugled drugim zemljama.

Sarnold kaže da je srećan što sve veći broj očeva odlazi na porodiljsko odsustvo u poslednjih pet decenija, i što Švedska postaje rodno ravnopravnije društvo nego što je bila 1970-ih.

Ali više od svega, on hvali ovaj program jer pomaže roditeljima da uspostave dublje veze sa njihovom djecom.

„Zbližavate se.

„Upravo to se dešava", kaže on.

„Toplo preporučujem svim očevima da odu na porodiljsko", prenosi RTCG.