Zamislite novorođenče koje je prvi put dobilo da jede čvrstu hranu.

Ako živite u zapadnoj, industrijalizovanoj zemlji, pred očima će vam se najvjerovatnije javiti ova konkretna slika: beba sjedi u visokoj stolici dok je brižni roditelj hrani kašicom.

Ali od ranih 2000-ih, sve je veći broj roditelja koji primjenjuje drugačiji pristup - onaj u kom dijete žvaće glavicu brokolija, kukuruz ili čak goveđe rebarce, bez ikakve pomoći staratelja.

Često nazivana metodom „beba vođa dohrane" (baby-led weaning, BLW), ova alternativa omogućuje djeci da se sama hrani, bez upotrebe escajga, hranom za cijelu porodicu koja je skuvana i isječena tako da bude bezbjedna za novorođenčad.

Popularisana od 2008. godine od medicinske sestre javnog zdravlja i autorke Džil Repli i rašireno putem desetine knjiga, nutricionista i naloga na društvenim mrežama, metoda „beba vođa dohrane" (BLV) doživjela je porast interesovanja među roditeljima u svim zemljama od Brazila do Francuske.

„To je izmišljotina sa društvenih mreža", kaže Mark Korkins, predsjedavajući Odbora za nutriciju pri Američkoj pedijatrijskoj akademiji.

Pristalice tvrde da ova metoda sadrži mnogo prednosti, od pomaganja djeci da bolje regulišu apetit do podsticanja na veći avanturizam u hranjenju.

Ali da li naučna istraživanja potkrepljuju te nalaze?

I, možda najvažnije od svega, da li je metoda „beba vođa dohrane" bezbedna?

Teška oblast za istraživanje

Jedan od izazova u procenjivanju pozitivnih i negativnih strana raznih metoda navikavanja djece na čvrstu hranu jeste nedovoljno kvalitetnih istraživanja.

Na primer, pregled iz 2022. godine Odbora za nutriciju Francuskog pedijatrijskog udruženja pokazao je da je, od 2000. do 2021. godine, bilo svega 13 studija objavljenih o rizicima i prednostima BLV-a.

Dodatni izazov je to što kako neko hrani svoje dijete generalno odražava brojne druge karakteristike jedne porodice.

To znači da je teško znati da li su za ishode opservacionih studija zaslužne metode hranjenja ili nešto drugo.

Većina istraživanja o BLV-u su opservaciona, uključujući 11 od 13 studija u francuskom pregledu, što znači da je teško razlučiti druge miješajuće faktore koji bi mogli da objasne razlike.

Na primer, porodice koje se pridržavaju BLV-a imaju običaj da doje duže i imaju viši stepen obrazovanja.

Čak i nalazi randomizovanog kontrolisanog ispitivanja - u kom je jedna grupa roditelja dobila uputstva da se pridržava BLV-a, dok je „kontrolna" grupa dobila savjete za tradicionalno hranjenje - mora da se uzme za velikom rezervom, upozorava pregled iz 2022. godine.

„Ovo je problem sa svim studijima o nutriciji - ne možete da ih randomizujete", kaže Žan-Pjer Šuraki, koordinator Odbora za nutriciju Francuskog pedijatrijskog udruženja i jedan od koautora pregleda odbora.

Na primer, neki roditelji koji su dobili uputstva za BLV mogu da ustanove da ne mogu ili nisu spremni da ih slijede.

Kao posledica toga, čak i roditelji koji se na kraju pridržavaju BLV-a mogu biti drugačija vrsta roditelja od kontrolne grupe.

Takođe je istraživačima teško znati da li su se roditelji istinski pridržavali ove metode kod svakog obroka.

Stvari dodatno komplikuje to što, pogotovo u studijama u kojima roditelji sami prijavljuju da li su koristili BLV ili ne, vlada konfuzija oko toga šta je tačno BLV.

Jedna objavljena anketa koju je sprovelo Francusko udruženje ambulatorne pedijatrije navedena u pregledu Francuskog pedijatrijskog udruženja pokazala je da je 26 odsto roditelja u Francuskoj tvrdilo da je radilo BLV sa svojom djecom.

Ali kad su bili podrobnije propitani, ispostavilo se da je samo 7 odsto tih roditelja slijedilo sva obelježja BLV-a: na primer, mnogi od njih su koristili kašiku ili kašice najmanje jedan dio vremena.

Šta - ako bilo šta - možemo da zaključimo na osnovu istraživanja koja imamo na raspolaganju?

Pozitivne strane BLV-a

Kao prvo, postoje prednosti za same porodice u cjelini.

Studije su pokazale da porodice koje praktikuju metodu „beba vođa dohrane" češće jedu zajedno.

Takođe, periodi obroka su za njih mirniji i manje stresni.

Za to vrijeme, majke koje rade BLV kažu da osjećaju manji pritisak i brigu zbog dohrane od onih koje praktikuju tradicionalnu dohranu.

Međutim, ovi faktori mogu makar djelimično da budu rezultat tipova staratelja koji praktikuju BLV, umjesto samog BLV-a.

Roditelj sa opuštenijim pristupom obrocima i koji cijeni to što porodica jede zajedno možda je skloniji tome da isproba BLV.

Postoje i navodne prednosti BLV-a kod same novorođenčadi.

Budući da se novorođenčad sama hrani, pristalice ove metode tvrde da im to pomaže da nauče da slušaju vlastito tijelo i da prestanu da jedu čim su siti.

To bi, makar u teoriji, moglo da dovede do nižeg dugoročnog rizika od stanja kao što su gojaznost.

Neka istraživanja to podržavaju.

Opservacione studije su pokazale da je novorođenčad na BLV-u izgledala kao da je svjesnija kad je sita i da je bila manje sklona višku težine (mada se ova studija oslanjala na upitnik koji su ispunjavale same majke).

Druge studije su pokazale da se ova razlika proteže sve do predškolskog perioda, čak i nakon što su u obzir uzete varijable kao što je socio-ekonomski status.

Međutim, jedno randomizovano kontrolisano ispitivanje sprovedeno na 206 novorođenčadi na Novom Zelandu pokazalo je da nema razlike u težini novorođenčadi ili regulaciji apetita.

Drugi argument je da, izloženi većem broju ukusa i tekstura u ranijem periodu, bebe na BLV-u postaju sklonije većem avanturizmu u hranjenju.

Ispitivanje sa Novog Zelanda jeste zaključilo tako nešto.

Ono je, naime, testiralo „modifikovanu" verziju BLV-a, u kojoj roditelji prilikom svakog obroka nude jednu hranu bogatu gvožđem i jednu hranu bogatu energijom.

Roditelji koji su to radili prijavili su da je njihova novorođenčad manje probirljiva i da više uživa u hrani od novorođenčadi koja se tradicionalno dohranjuje.

Druga analiza istog kontingenta djece pokazala je da su, do druge godine, novorođenčad na modifikovanom BLV-u konzumirala raznovrsnije voće i povrće od drugih beba.

Međutim, nisu bila sklonija da jedu raznovrsniju hranu iz drugih grupa, kao što su meso i riba.

Ipak, istraživači ističu da potencijalne prednosti BLV-a, kao što je rana izloženost teksturama, može da se doživi i u tradicionalnoj dohrani.

„Mi ne preporučujemo da se jedu kašice od šestog do 12. mjeseca. Niko to ne preporučuje", kaže Korkins.

„Kašice se preporučuju samo strogo na samom početku."

Čvrsti „zalogaji" hrane bi idealno trebalo da počnu da se nude najkasnije do osmog mjeseca, kaže on.

Novorođenčad bi trebalo da jede istu vrstu hrane - i da budu slično upoznata sa teksturama i čvrstom hranom - otprilike do svoje prve godine, bez obzira kako se dohranjuje.

Rizici u dohrani

Jedna briga, bez obzira na metod dohrane, jeste gušenje.

Bebe imaju neke zaštitne reflekse protiv gušenja.

U njih spada zagrcnuće, koje se često miješa sa gušenjem, a koje se pokreće mnogo lakše (u prednjoj strani usta) što ste mlađi.

Zaštitni refleksi će se dešavati bilo da djeca jedu kašice ili bezbedno isjeckanu hranu.

Ali gušenje ipak ostaje vrlo stvaran rizik.

Ograničena istraživanja ukazuju na malu razliku u rizicima između BLV-a i drugih oblika dohrane.

Još jedna analiza na kontingentu djece na Novom Zelandu pokazala je da su i zagrcnuće i gušenje česti kod novorođenčadi između šestog i osmog mjeseci starosti - ali da su slučajevi i jednog i drugog jednako verovatni bez obzira na to da li su djeca hranjena kašicama ili preko BLV-a.

Važno je istaći da su, u toj studiji, roditelji dobili uputstva kako da pripreme hranu koje će biti manje rizična za gušenje a koju u tom smislu potpuno da izostave.

Velika opservaciona studija sprovedena na 1.151 novorođenčadi pokazala je isto to.

Drugi razlog za zabrinutost jeste da bebe koje se same hrane možda ne jedu dovoljno ili ne dobijaju dovoljno hranljivih sastojaka koji su im potrebni.

Jedna opservaciona studija pokazala je da su novorođenčad na metodi BLV sklonija da nemaju dovoljnu težinu.

Za razliku od njih, novozelandsko randomizovano kontrolisano ispitivanje - koje je roditeljima poručilo da deci nude visokoenergetsku hranu za svaki obrok - nije to pokazalo.

Zato što BLV podstiče bebe da učestvuju u zajedničkim porodičnim obrocima, novorođenčad bi na kraju mogla u sebe da unose suviše soli ili šećera.

Zbog toga bi staratelji trebalo da obraćaju posebnu pažnju na to kako pripremaju i kako nude hranu, kaže Korkins.

„Uvijek me to malo brine, da budem iskren, zato što smo rođeni sa dve preferencije u našim ćelijama čula ukusa: volimo slatko i volimo slano", kaže on.

„E sad, da li su slatko i slano uvek dobri za nas? Ako stavite jagodu na moj poslužavnik i ako na njega stavite brokoli, koji ću od ta dva strpati u usta? Roditelj to mora da kontroliše. Zato možda ono što treba da se uradi jeste upravo da se naprosto stavi brokoli na poslužavnik."

A šta je sa hranljivim sastojcima?

Jedna vrlo mala studija sprovedena na 51 bebi pokazala je da, iako i BLV i tradicionalno dohranjivana novorođenčad generalno konzumiraju istu količinu energije, ona koja se hrane putem BLV-a uzimaju manje gvožđa, cinka i vitamina B12.

Međutim, druga istraživanja pokazala su da su roditelji koji slijede stroga BLV pravila skloniji da nude hranu bogatu gvožđem od porodica koje nude tradicionalnu dohranu.

Kad je modifikovana verzija BLV-a sa naglaskom na davanju hrane bogate gvožđem bila procijenjena u studijama na Novom Zelandu, nije bilo razlike u unosu gvožđa među novorođenčadi sa 12 mjeseci ili u mjerenjima statusa gvožđa u krvi kao što je nivo hemoglobina.

Uprkos ovim ohrabrujući nalazima, razlike između porodica koje se oslanjaju na metodu BLV- a i tradicionalno dohranjivanje djece čine da se nutricionisti poput Šurakija dobro zamisle pre nego što preporuče BLV svim porodicama.

Trenutno, roditelji koji praktikuju BLV imaju običaj da dodatno istraže nutritivne potrebe svoje djece, kaže on.

Ali kako ovaj običaj sve više ulazi u glavni tok, to bi moglo da se mijenja i da sve više novorođenčadi bude izloženo nutritivnoj neravnoteži.

I zaista, to bi već moglo i da se dešava: jedna studija je pokazala da su roditelji koji slijede „slobodniju" verziju BLV-a četiri puta skloniji da daju bebama grickalice kao što su čips i krekeri za razliku od onih koji slijede stroga pravila BLV-a (mada, da sve bude zanimljivije, i dalje su manje skloni da to rade od porodica koje rade tradicionalnu dohranu sa kašicama).

Jedan pristup koji bi mogao da omogući roditeljima da uvedu prednosti BLV-a a ublaže potencijalne rizike mogao bi da bude „modifikovani" oblik testiran u ispitivanju na Novom Zelandu.

Ali potrebno je više istraživanja kako bi se potvrdilo da ti nalazi mogu da se ponove u drugim kontingentima dece i u drugim zemljama.

„Ova metodologija mogla bi da bude savršen način za bezbjedno uvođenje čvrste hrane, ali nam je potrebno više studija kako bismo mogli tako nešto sa sigurnošću da tvrdimo", kaže Rozana De Fatima Posobon sa Državnog univerziteta Kampinas u Brazilu.

Ona je koautorka pregleda BLV-a iz 2020. godine sa njenom doktorandkinjom Melisom Sofijom Gomez i drugim istraživačima.

U međuvremenu, eksperti kažu da bi tip ponašanja staratelja u vrijeme obroka mogao da bude jednako važan kao i pitanje da li ili ne slediti BLV.

Na primjer, angažovanije hranjenje i manji pritisak roditelja povezani su sa manjom probirljivošću kod djece kasnije - mada ovo ne postavlja pitanje tipa „kokoška ili jaje": da li roditelj probirljivijeg deteta osjeća potrebu da vrši veći pritisak?

Kad se sve sabere i oduzme, bilo da jedu sami ili da ih hrane na kašičicu, novorođenčad bi uvek sama trebalo da kontrolišu da li i koliko jedu, kaže Šuraki.

„To nije metoda 'beba vođa dohrane'. To je normalan način da se to radi. Normalan način da se to radi je da ih ne hranite kao što tovite gusku da biste dobili masnu džigericu", kaže on.

„Svi pedijatri će vam to reći - nikad ne tražite od bebe da jede na silu."

„Ako beba ne želi da jede, u redu - vidjećemo se za sledeći obrok."

Izvor RTCG