Sagovornica CdM naglašava da Crna Gora trenutno nema uspostavljen registar za alkohol niti registar alkoholičara koji bi omogućio precizno praćenje i dokumentovanje broja osoba kojima je potrebno stručno liječenje.

“Nedostatak ovakvog registra, zajedno sa činjenicom da mnogi pojedinci pogođeni upotrebom alkohola ne traže pomoć, otežava dobijanje tačnih podataka o obimu ovog problema. Društvena stigma i tendencija da se problemi sa alkoholom minimiziraju ili tretiraju unutar porodičnog okvira bez traženja profesionalne pomoći dodatno komplikuju situaciju”, upozorava Radović.

Ona kaže da se prema dostupnim podacima iz raznih istraživanja, procjenjuje da je u Crnoj Gori oko 30.000 osoba pogođeno problemima povezanim sa upotrebom alkohola.

“Ovo ne utiče samo na pojedince koji konzumiraju alkohol, već i na njihovo okruženje, uzrokujući širok spektar negativnih socijalnih i ekonomskih posljedica. S obzirom na ove izazove, postoji jasna potreba za uspostavljanjem sveobuhvatnih sistema podrške i intervencije koji bi se bavili problematikom alkoholizma, uključujući i razvoj registra alkoholičara kao korak ka boljem razumijevanju i adresiranju ovog javno zdravstvenog pitanja”, smatra ona.

Radović upozorava da se Crna Gora suočava sa značajnim izazovima u kontekstu konzumacije alkohola među svojim stanovništvom, što je potvrđeno podacima Svjetske zdravstvene organizacije koji navode da se u našoj zemlji prosječno po glavi stanovnika konzumira 12,24 litara čistog alkohola godišnje.

Ova cifra pozicionira Crnu Goru na 12. mjesto u svjetskim okvirima po potrošnji alkohola, što ukazuje na značajnu prevalenciju ove prakse. Rdović napominje, da se posebno zabrinjavajući podaci odnose se na mlađu populaciju, gdje više od polovine mladih između 15 i 34 godine izjavljuje da su konzumirali alkohol u prethodnoj godini.

Odgovarajući na pitanje postoji li u Crnoj Gori dovoljno kapaciteta da se društvo bori sa ovom bolešću zavisnosti Radović naglašava da trenutno stanje u Crnoj Gori pokazuje da su kapaciteti za liječenje alkoholizma značajno ograničeni, kako u pogledu prostornih resursa, tako i u pogledu specifičnih programa za žene unutar psihijatrijskih odjeljenja.

Potrebno širenje kapaciteta za liječenja alkoholizma

“Postoji očigledna potreba za proširenjem ovih kapaciteta, što bi trebalo da se djelimično adresira izgradnjom nove Klinike za mentalne bolesti. Ova klinika ima potencijal da značajno doprinese dostupnosti tretmana i rehabilitacije za osobe koje se bore sa alkoholizmom”, kazala je ona.

Dodatno, ističe ona, razvoj mreže anonimnih alkoholičara, koji su se nedavno reaktivirali u Podgorici, predstavlja ključan korak naprijed u pružanju podrške zajednici.

“Ovi programi su globalno priznati za svoju efikasnost i mogu imati značajan uticaj na pojedince u procesu oporavka. Takođe, CAZAS nudi besplatne servise podrške, uključujući savjetovanje sa stručnjacima različitih profila i iskustva sa osobama koje su prošle kroz proces oporavka. Ovakvi servisi su dostupni ne samo osobama koje imaju problema sa alkoholom, već i njihovim bližnjima”, rekla je Radović.

Što se tiče institucionalnog liječenja, dodaje ona, trenutno je u Crnoj Gori moguće pristupiti tretmanu u nekoliko specijalizovanih ustanova, uključujući Specijalnu bolnicu za psihijatriju “Dobrota”, Javnu ustanovu Kakaricka gora, psihijatrijsko odjeljenja unutar Kliničkog centra, kao i odjeljenje psihijatrijske bolnice u Nikšiću.

Međutim, isiče sagovornica CdM-a, broj mjesta u ovim ustanovama je ograničen i tretman se često primjenjuje kroz tradicionalni medicinski model bez integracije sa programima podrške u zajednici ili saradnjom sa socijalnim ustanovama.

“Izgradnja Klinike za mentalne bolesti bi trebalo da donese značajno poboljšanje u pogledu prostornih kapaciteta, kao i da poveća broj dostupnih mjesta za liječenje, posebno za žene, čija su potreba često zanemarena ili nedovoljno adresirana. Ovo predstavlja korak naprijed u pružanju sveobuhvatne podrške osobama koje se suočavaju sa alkoholizmom u Crnoj Gori”, smatra ona.

Proces liječenja je složen i dugotrajan

Prema riječima Radović uspješno liječenje zavisnosti od alkohola započinje od razvoja svijesti pojedinca o problemu i voljom da se potraži pomoć.

“Proces liječenja je složen i dugotrajan, obuhvatajući više faza koje integrišu različite tretmane, uključujući farmakoterapiju, psihoterapiju i socioterapiju. Početna faza detoksikacije, koja se sprovodi u bolničkim uslovima, ključna je za eliminaciju alkohola iz organizma, pri čemu su simptomi apstinencijalnog sindroma različiti i mogu biti intenzivni”, istakla je ona.

U Crnoj Gori, pojašnjava Radović, specijalizovana javna ustanova za tretman zavisnosti je Javna ustanova na Kakarickoj gori, koja funkcioniše kao terapeutska zajednica sa jasno definisanim ulogama i pravilima. Ona podsjeća da se bolesti zavisnosti takođe tretiraju u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti, kao i u psihijatrijskim klinikama opštih bolnica širom zemlje, što je navedeno u prethodnom pitanju.

Takođe, napominje ona, strateški dokumenti predviđaju dodatne mjere podrške, kao što je dodjela socijalnog radnika zavisniku od alkohola nakon završetka bolničkog liječenja, kako bi se prevazišao problem izolacije pacijenata nakon otpusta.

“Kada govorimo o našoj organizaciji, trudimo se da osobama koje se bore sa ovom vrstom zavisnosti pružimo podršku i usluge koje su u okvirima našeg djelovanja, kao što su besplatne usluge savjetovanja sa stručnjacima (psihologom, ljekarom ili socijalnim radnikom) savjetovanja sa osobama koje su prošle kroz sam proces liječenja. Svi ovi napori ukazuju na postojanje sistema podrške, ali i na potrebu za kontinuiranim unaprijeđenjem usluga i pristupa liječenju zavisnosti u Crnoj Gori, kako bi se pojedincima omogućio sveobuhvatan i kontinuiran tretman i podrška. CAZAS pruža usluge savjetovanja, podrške i usmjeravanja za osobe koje su pogođene bolestima zavisnosti od droga i alkohola, kao i njihove članove porodica, partnere i prijatelje – BESPLATNO, ANONIMNO i POVJERLJIVO.
 Osobe zainteresovane za ovu vrstu usluge mogu nas kontaktirati na [email protected]
 ili putem telefona 067602345 i 067600988”, kazala je Radović za CdM.

Ne zna se koliko je alkoholičara trenutno na liječenju

Radović ističe da imajući u vidu da trenutno u Crnoj Gori ne postoji zvaničan registar alkoholičara, nemamo konkretne informacije o broju osoba koje su trenutno na liječenju.

“Smatramo da bi razvoj registra značajno doprinio unaprijeđenju samog pristupa liječenju, dao nam konkretne podatke o potrebi unaprijeđenja kapaciteta i boljem razumijevanju i adresiranju ovog problema sa kojim se neminovno suočavamo”, napomenula je ona.

Dešava li se da se neka osoba više puta liječi od alkoholizma?

Radović ističe da ponavljanje liječenja od alkoholizma nije neuobičajeno i može se dogoditi kod nekih osoba koje se bore sa ovom zavisnošću.

“Proces oporavka od alkoholizma može biti dugotrajan i često nije linearan, što znači da neke osobe mogu proći kroz više ciklusa liječenja prije nego što postignu dugoročnu apstinenciju. To može uključivati povratke (relapse), koji su dio procesa oporavka za mnoge osobe koje se bore sa ovom vrstom zavisnosti. Kada su u pitanju konkretni podaci o broju osoba koje su se više puta liječile od alkoholizma, takvi podaci mogu biti ograničeni ili nedostupni zbog različitih faktora, od kojih je prvi nepostojanje zvaničnih registara”, kazala je ona.

Takođe, ističe Radović, nedostatak ovih podataka može biti uzrokovan i izazovima u praćenju pacijenata nakon liječenja kao i privatnošću i povjerljivošću podataka pacijenata.

“Međutim, važno je napomenuti da bi u praksi zdravstvene i socijalne službe trebalo da pruže kontinuiranu podršku i intervencije usmjerene na sprječavanje povrataka i promovisanje dugoročnog oporavka. Ova podrška bi trebalo da uključuje različite programe i servise, kao što su grupe za podršku, savjetovanja, terapijske zajednice i programi za resocijalizaciju koji su usmjereni na adresiranje osnovnih uzroka zavisnosti i jačanje vještina za suočavanje bez upotrebe alkohola”, ocijenila je ona.

Radović je jasna – ključni aspekt u tretmanu bolesti zavisnosti, uključujući alkoholizam, jeste sveobuhvatno prihvatanje procesa liječenja od strane zavisnika, njegove porodice i šire okoline.

“Ovo podrazumijeva aktivno učešće i spremnost na promjene ne samo kod zavisnika već i kod svih članova porodičnog sistema. Okruženje osobe koja ulazi u proces liječenja, ima veliku ulogu u samom ishodu liječenja i često se porodica percipira kao najznačajniji resusrs podrške koji često ima ulogu u nadzoru nad farmakoterapijom ali i učestvuje u individualnim savjetodavnim razgovorima sa članovima terapijskog tima. Sinergija i stručno vođene aktivnosti u timu pacijenta, porodice i terapijskog tima, su temelj za gradnju efikasne motivacije za liječenje”, rekla je ona.

Važnu ulogu u ovom dijelu, naglasila je sagovornica CdM-a, svakako da imaju Centri za mentalno zdravlje koji pružaju usluge podrške mentalnom zdravlju i često predstavljaju sistem podrške porodici.

“Važno je naglasiti ulogu šire društvene zajednice u ovom procesu. Kroz zajedničko djelovanje sa porodicom, specijalizovanim ustanovama za liječenje zavisnosti i izabranim ljekarima, zajednica može značajno doprinijeti bržem uključivanju zavisnika u program liječenja. Ovaj integrativni pristup ne samo da podržava zavisnika tokom procesa ozdravljenja već i jača porodične veze i promoviše zdravije društveno okruženjeić.”, pojasnila je Radov

Značaj prevencije

Prevencija zavisnosti od alkohola u Crnoj Gori, upozorava Radović, trenutno se suočava sa izazovom nedostatka održivih i strukturisanih programa.

“Efikasna prevencija zahtijeva primjenu dokazanih metoda koje su pokazale pozitivne rezultate. U kontekstu borbe protiv alkoholizma, školske prezentacije nisu dovoljne; ključno je fokusiranje na programe koji mladima i djeci jačaju vještine potrebne za odupiranje vršnjačkom i društvenom pritisku, posebno u okruženju kao što je naše gdje postoji visoka društvena tolerancija prema konzumiranju alkohola”, istakla je ona.

Radović upozorava da se pogrešna uvjerenja o alkoholu su duboko ukorijenjena u društvu, često promovisana unutar porodica gdje djeca od malih nogu stiču utisak da je alkohol prihvatljiv i poželjan.

“Muška djeca posebno se suočavaju sa uvjerenjem da količina konzumiranog alkohola odražava njihovu zrelost i muževnost. Iz tog razloga, smatramo da bi bilo esencijalno da sama prevencija počne unutar porodičnog okvira, a zatim se proširi na vrtiće, škole, zajednicu i medije. Alkohol je često prva supstanca sa kojom se mladi susreću, a upotreba alkohola se promoviše kroz medije u pozitivnom kontekstu, što dodatno komplikuje percepciju alkohola kao nečeg negativnog”, kazala je ona.

Prema njenim riječima socijalna prihvatljivost konzumiranja alkohola, pristupačnost i niska cijena alkoholnih pića dodatno doprinose problemu.

“Edukativni programi, podrška i savjetovanje za mlade su ključni u prevenciji zavisnosti od alkohola, omogućavajući mladima da razviju vještine potrebne za suočavanje sa društvenim pritiscima i izgradnju zdravih životnih navika. Takođe, kao što je već pomenuto edukacija i savjetovanje roditelja su od vitalnog značaja kako bi se poboljšale roditeljske vještine i komunikacija sa djecom”, istakla je Radović.

Ona podsjeća da je konzumacija alkohola riziko faktor za više od 60 različitih bolesti i stanja i stav Svjetske zdravstvene organizacije je da ne postoji bezbjedna količina alkohola za upotrebu i zato je važno komunicirati ka mladima i široj javnosti upravo takve zdravstveno potvrdjene podatke.

Razviti i primjenjivati efikasne preventivne strategije

Na pitanje šta društvo u cjelini treba da radi da bi se ukazalo na opasnosti od alkoholizma sagovornica CdM-a kaže da bi se adekvatno ukazalo na opasnosti od alkoholizma, društvo u cjelini mora razviti i primjenjivati efikasne preventivne strategije koje obuhvataju različite segmente zajednice, od obrazovnog sistema do medija.

“Implementacija ciljanih edukativnih i preventivnih programa o alkoholu je ključna, a njen početak treba da bude već u najranijim razredima osnovnih škola. Takvi programi bi omogućili djeci da od najmlađeg uzrasta razvijaju zdrave stavove prema alkoholu i osnaže ih da se odupru društvenim pritiscima koji glorifikuju konzumaciju alkohola kao neizostavan dio zabave i društvenih okupljanja”, smatra ona.

Osim edukacije u školama, kaže Radović, važno je raditi na promjeni društvenih normi i uvjerenja vezanih za alkohol, kako bi se razbili mitovi i pogrešne pretpostavke o alkoholu koje su često ukorijenjene u kulturi.

“Ovo zahtijeva širu saradnju između obrazovnih institucija, zdravstvenih organizacija, medija i zakonodavaca, kako bi se osiguralo da poruke o rizicima vezanim za alkoholizam dospiju do što šireg spektra ljudi. Mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju javnih stavova i mogu doprinijeti promociji zdravih životnih stilova kroz odgovorno izvještavanje i smanjenje glorifikacije alkohola. Takođe, zakonodavne mjere koje ograničavaju reklamiranje alkohola i njegovu dostupnost mladima mogu biti efikasne u smanjenju konzumacije alkohola među mladima”, navela je ona.

Konačno, poručuje, potrebno je osnažiti i podržati porodice i zajednice u pružanju podrške i edukacije o alkoholizmu, kao i u izgradnji otpornosti kod mladih.

“Ovo uključuje programe savjetovanja i podrške za roditelje, kako bi se poboljšala komunikacija unutar porodice i omogućilo roditeljima da efikasno komuniciraju sa svojom djecom o opasnostima alkohola. Sveobuhvatnim pristupom koji uključuje edukaciju, promjenu društvenih normi, odgovorno izvještavanje medija i zakonodavne mjere, moguće je efikasno ukazati na opasnosti od alkoholizma i doprinijeti izgradnji zdravijeg društva”, kazala je ona.

U kom dijelu Crne Gore ima najviše zavisnika od alkohola?

“Imajući u vidu da trenutno u Crnoj Gori ne postoji zvaničan registar alkoholičara, nemamo konkretne informacije o dijelu Crne Gore u kom postoji najveći broj zavisnika od alkohola”, zaključila je Radović u razgovoru za CdM.