Naime, Ječmenica pokušava da glumi „generala poslije bitke“, pa tako uz „naknadnu pamet“ pokušava da ocrni naš pokušaj da se pomogne Pljevljima i Crnoj Gori, za razliku od tridesetogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista koja je opustošila i ono što je prije njih postojalo.“ – ističe Lekić i dodaje da  Ječmenica zaboravlja da je njegova partija uspješno vodila kriminalnu politiku čiji je rezultat bilo otpuštanje 11 hiljada pljevaljskih radnika, uništenje Vektre Jakić i brojnih drugih preduzeća koja su imala tužnu sudbinu da njima upravlja DPS.

Kako bih građanima bolje objasnio ideju planirane prodaje uglja tokom mog mandata, Lekić je odlučio da prije svega jasno saopštiti da se prilikom potpisivanja tih ugovora nisu vodili niti imenima tih firmi, niti time ko je njihov izvršni direktor, već su imali plemenitu namjeru da stvore nova radna mjesta, da građane Pljevalja zaposle i na taj način stvore korist za Rudnik uglja, opštinu Pljevlja i Crnu Goru.

„Okolnosti i informacije koje smo tada imali, dijametralno su suprotne od informacija sa kojima danas raspolažemo. Vlasnik firme „Energy Industrial“ Oleksandar Petrošenko je u momentu potpisivanja ugovora sa Rudnikom uglja imao ogromna ulaganja u projekat proizvodnje peleta i briketa od uglja. Predstavnici Rudnika uglja su obilazili radove i ulaganja, a svi su očekivali desetine novih radnih mjesta u Pljevljima“ – kazao je Lekić.

Dalje naglašava da su u takvim okolnostima, svi napori rukovodstva Rudnika bili su usmjereni na veći plasman uglja u iščekivanju ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja, projektovanog trajanja do osam mjeseci, tokom kojih bi Rudnik mogao doći u problem nemogućnosti prodaje uglja samoj TE.

„Upravo vođeni tom mišlju vjerovali smo da će realizacija projekta proizvodnje peleta i briketa od uglja obezbijediti veliku korist, te su upravo i zbog toga potpisani navedeni ugovori, sa najboljom namjerom i pozitivnim očekivanjima“ – rekao je Lekić.

Izuzetno je važno napomenuti, kako kaže on, da nerealizacija tih ugovora nije prouzrokovala nikakvu štetu za Rudnik uglja, jer isti ima stotine ugovora za prodaju, a njihova realizacija zavisi od uslova tržišta u trenucima realizacije i samim tim prodaja postaje posledica tržišta, gdje su okolnosti objektivne i ne nanose štetu Rudniku u smislu bilo čije odgovornosti.

„Važno je dodati da se vrijedna oprema, kao i veća količina od preko 100 tona peleta u vlasništvu dužnika nalazi u proizvodnoj hali, te će se nenaplaćeno potraživanje Rudnika od oko 15 hiljada evra moći naplatiti u propisanom postupku“ – zaključio je Lekić.

Izvor:VOP