Tako su Egipćani pre 4.500 godina pripitomljavali pčele i koristili njihove proizvode u svakodnevnoj ishrani, za njegu kože, liječenje, kao i za balsamovanje tijela preminulih.

Med se dugo smatrao najvažnijim pčelinjim proizvodom, dok se danas koriste i propolis, matični mleč, pčelinji polen, pčelinji hleb-perga, pčelinji vosak, pčelinji otrov i vazduh iz aktivnih košnica, nabraja Zorica Plavšić, pulmološkinja i apiterapeutkinja za BBC na srpskom.

„Ovi proizvodi se zbog sopstvenih karakteristika ne mogu napraviti industrijski i sve više se primjenjuju u preventivnom, ali i u isceljiteljskom procesu", dodaje ona.

Upotreba pčelinjih proizvoda u prevenciji i liječenju brojnih zdravstvenih oboljenja jeste apiterapija, koja se sa terapijom klasičnih ljekova primjenjuje u velikom broju klinika širom svijeta.
U Srbiji se apiterapija zvanično primjenjivala od 2007. godine, usvajanjem Pravilnika za tradicionalnu (komplementarnu, alternativnu) medicinu.

U međuvremenu su neke metode narodne integrativne medicine uklonjene, a na sajtu Ministarstva zdravlja među predviđenim metodama komplementarne medicine apiterapije više nema.

Iz Ministarstva do objavljivanja ovog teksta nisu odgovorili zašto je više nema na spisku.

Svjetska zdravstvena organizacija i dalje među prioritetima ima povezivanje klasične medicine sa tradicionalnom integrativnom medicinom, u koje se ubraja i apiterapija.

I za zdravlje, i za pčele

Goran Stanojević je nastavnik u srednjoj elektrotehničkoj školi u Smederevskoj Palanci, na oko 100 kilometara od Beograda.

Ali, on ne prenosi samo znanje o struji i magnetnim poljima, već i o pčelarstvu.

Stanojević ima dva pčelinjaka sa 120 košnica.

Nikada nije želio da se zadrži samo na proizvodnji meda i, posle nekoliko godina, krenuo je i sa pčelinjim otrovom.

Vremenom je početi da pravi proizvode, uglavnom kreme, na bazi ovog pčelinjeg proizvoda.

Na svakoj je napomena da je prije upotrebe neophodna konsultacija sa ljekarom, u slučaju da je neko alergičan.

„Pčelinji otrov se odlično pokazao u alergologiji i farmakologiji, a mnogobrojna istraživanja pokazuju da pozitivno djeluje i u liječenju autoimunih bolesti, multipla skleroze, ali i drugih oboljenja", objašnjava on za BBC na srpskom.

Otrov je dobar i za samu pčelinju zajednicu, jer podstiče njen dalji razvoj i širenje.

„Matica, kraljica košnice, zna da se pčele koje ubadaju u staklo ne vraćaju, zbog toga polaže više jaja, a time se obnavlja broj insekata i grupa jača.

„To je jedna od najorganizovanijih zajednica, gdje svako zna sopstvenu ulogu", dodaje ovaj pčelar.

Kako se pčelinji otrov skuplja?

Na samu košnicu postavljaju se kolektorske ploče sa posrebrenim žicama.

Srebro se koristi jer je antiseptik, otporan na bilo koji vid zaraze kojima su prirodno podložne košnice.

Ploče se prenose sa košnice na košnicu i pod naponom su određene frekvencije.

To iritira košnicu - pčele misle da ih neko napada i počinju da se brane.

Prilikom sletanja na ploču, dodiruju žičanu mrežu i zatvaraju strujni krug, te tako dolazi do elektrostimulacije.

Insekti tada saviju zadak (donji deo tijela) prema ploči i, pri dodiru žaoke sa pločom, ispuštaju otrov.

Trećina te tečnosti ostaje u samom insektu.

Otrov luče samo mlade pčele u ljetnjim mjesecima i žive do 40 dana.

Ovaj pčelinji proizvod skuplja se od aprila do sredine avgusta.

Kada se sa staklene površine očiste sve nečistoće, poput polena ili nektara, otrov se struže posebnim instrumentom poput žileta.

Potom se odlaže u tamne kutije i smiješta u podrumske prostorije sa jednim vratima i malim prozorom sa rešetkama za provetravanje.

U idealnim uslovima, dobija se dva do tri grama pčelinjeg otrova po košnici.

Jedan kilogram može se dobiti od 300 pčelinjih društava, odnosno košnica.

Na svjetskoj berzi, cijena je različita i zavisi od čistoće otrova.

Cijena po kilogramu ide i do 100.000 evra, a najviše ga proizvode Argentinci, Brazilci i Kinezi.

Kako se primjenjuje pčelinji otrov?
Direktnim ubodom žive pčele (apitoksinoterapija), najčešće na upaljenim tačkama, nanošenjem krema na bazi otrova na oboljelo mjesto i ubrizgavanjem direktno u tumorsku masu, objašnjava Zorica Plavšić, predsednica Udruženja zdravstvenih radnika apiterapeuta - ApiMed Srbija.

Plavšić ukazuje da je sve više izveštaja, kliničkih ispitivanja i studija o biološkim svojstvima pčelinjih proizvoda i njihovom uticaju na mnoga oboljenja, poput Alchajmerove bolesti, ali i mnogobrojnih maligniteta.

Pokazala se, dodaje, i kao obećavajuća pomoćna terapija kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću, koji su „pčelinji otrov akupunkturom primali zajedno sa konvencionalnim (klasičnim) liječenjem".

Otrov iz pčele pokazao se djelotvornim i u smirivanju bolova, zaštiti od zračenja, poboljšavanju vrijednosti hemoglobina, smanjivanju krvnog pritiska, nivoa holesterola, aktiviranju centralnog nervnog sistema, a koristan je i za ublažavanje bolova kod povređenih tetiva i drugih povreda mišića, nabraja Plavšić.

Filip Terč, češki ljekar koji je živeo i radio u slovenačkom Mariboru, pratio je i opisao 680 pacijenata sa reumatoidnim artritisom, koje je lečio metodom pčelinjeg uboda.

Rezultati ove najveće do sada sprovedene studije pokazuju da je kod 82 odsto pacijenata došlo do potpunog izlječenja, kod 15 odsto do djelimičnog poboljšanja, dok poboljšanja nije bilo kod tri odsto.

Potencijalni lijek protiv malignih bolesti
Australijski naučnici testirali su 2020. godine efekat otrova iz 312 pčela i bumbara na kliničke podtipove raka dojke, među kojima je i trostruko negativan tumor, sa ograničenim mogućnostima liječenja.

Rezultati istraživanja pokazuje da otrov iz pčele može da uništi ćelije kancera dojke u laboratorijskim uslovima.

Otrov i jedinjenje u njemu, koje se zove melitin, korišćeni su protiv dvije vrste raka koje je najteže liječiti.

Utvrđeno je da su ekstrakti pčela „izuzetno moćni".

Vodeći naučnik zapadne Australije opisao je istraživanje „nevjerovatno uzbudljivim".

„Značajno je što ova studija pokazuje kako melitin ometa signale unutar ćelija raka dojke kako bi smanjio uvećanje broja ćelija.

„Dobili smo još jedan divan primjer kada se jedinjenja iz prirode mogu koristiti za liječenje ljudskih bolesti", rekao je profesor Piter Klinken u saopštenju.

Istraživači upozoravaju da je potreban dodatni rad kako bi se utvrdilo da li bi otrov mogao stvarno da djeluje kao lijek za borbu protiv karcinoma.

I drugi naučnici, koji proučavaju karcinome, sa ovim su saglasni.

„Još je rano", rekao je vanredni profesor Aleks Svorbrik sa Garvan instituta za medicinska istraživanja u Sidneju.

„Mnoga jedinjenja mogu ubiti ćeliju raka dojke u posudi ili mišu. Ali dug je put od tih otkrića, do nečega što može promijeniti kliničku praksu", rekao je on 2020. godine za BBC.