Njemačka u četvrtak obilježava 23. godišnjicu ujedinjenja, ali razlike u razvoju i bogatstvu između bivšeg kapitalističkog zapada i nekada komunističkog istoka i dalje postoje i nestaju sporije nego što se očekivalo. 

Trećeg oktobra 1990. godine Njemačka je zvanično ujedinjena, s ciljem da oba djela zemlje u dogledno vrijeme budu jednako razvijena, ali bilans 23 godine kasnije, ipak, izgleda drugačije, navodi Deutsche Welle. 

Njemački mediji pišu da je narodu više ostao u sjećanju 9. novembar 1989. godine, kada je pao Berlinski zid, simbol podjele Njemačke i blokovske podjele cijelog svijeta, što je bio kraj DDR-a i dan koji simbolizuje prilog običnih ljudi istorijskim promjenama.

Razlike između siromašnog istoka i bogatog zapada su vidljive i poslije dvije decenije zajedničkog života i milijardi eura od "bogate braće", pošto zapad i dalje pomaže one sa istoka, iako to mnogi Nijemci ne podržavaju. 

Statistika često pokazuje da nije baš sve "ispeglano" i ujednačeno i da mnogi na zapadu države smatraju kako istok ne treba dalje pomagati, ali da oni na istoku, koji se "hrvu" s privrednim mukama, osjećaju "žal" za prošlim vremenima, a iznad svega za sigurnošću radnog mjesta. 

Velika obnova 

Prema procjeni instituta Ifo, u obnovu istoka je do 2010. godine uloženo blizu 1.600 milijardi eura, od čega je čak 70 posto otišlo na socijalna davanja, jer su, nakon promjena, stotine hiljada ljudi na istoku ostale bez posla ili čekale penziju, a i danas svi koji primaju platu na zapadu moraju izdvojiti nekoliko desetina eura mjesečno za razvoj istoka.

Iako se popravio za dvije decenije, istočnonjemački bruto društveni proizvod i dalje iznosi svega 71 posto od nivoa na zapadu, produktivnost na istoku je za 20 posto manja od zapadnonjemačke, a nekada komunistički dio zemlje, gdje danas nema gigantskih kompanija, ukupnoj industriji doprinosi sa samo 20 posto. 

Što se izvoza tiče, procjenjuje se da zapad Njemačke izvozi deset puta više u odnosu na istočni dio, gdje 10 posto ljudi danas nema posao. 

Plate na istoku Njemačke su 1990. godine bile upola manje nego na zapadu, a u međuvremenu su dostigle 80 posto zapadnog nivoa. 

Iako su na istoku zarade manje, život je tamo nešto jeftiniji - prosječna kirija iznosi pet eura po kvadratnom metru stana, u prosjeku dva eura manje nego na zapadu. 

Nesigurnost i agresija 

Zanimljiv je podatak da ksenofobija ima plodno tlo kod starijih Nijemaca sa zapada i mlađih Nijemaca sa istoka, što stručnjaci objašnjavaju time da su obje grupe u ranoj mladosti doživjele slom autoritativnih sistema, a to vodi nesigurnosti i agresiji prema drugačijima. 

Interesantna je i ova razlika - na istoku čak dvije trećine žena rade puno radno vrijeme, a na Zapadu samo polovina njih. 

Egon Bahr iz Socijaldemokratske partije Njemačke, koji je bio arhitekta istočne politike bivšeg kancelara Willyja Brandt 70-ih, tvrdi da Nijemci još nemaju nacionalni identitet, jer Berlinski zid i danas u glavama Nijemaca ometa ideju o jednoj naciji. 

Kancelarka Angela Merkel, međutim, kaže da razlike između istoka i zapada mlađe generacije više i ne primjećuju, kako prenosi Deutsche Welle. 

Nijemci će Dan ujedinjenja obilježiti centralnom proslavom u Stuttgartu, gdje će se okupiti politički i državni vrh zemlje, a među učesnicima će biti i kancelarka Merkel, predsjednik države Joachim Gauck, predsjednik Bundestaga Norbert Lammert i drugi visoki zvaničnici. 

Tradicionalna ceremonija 

Centralna ceremonija obilježavanja Dana njemačkog ujedinjenja se, prema protokolu, održava u pokrajini koja daje predsjednika Bundestaga, gornjeg doma Parlamenta, gdje je zastupljeno 16 njemačkih federalnih jedinica - ovaj put je to Baden-Wurttemberg, odnosno njen glavni grad Stuttgart. 

Njemačka ovu godišnjicu proslavlja u momentu tek završenih izbora i pred početkom koalicionih pregovora Merkelinih demokršćana sa socijaldemokratama, ali i sa strankom Zeleni, tako da se pitanje formiranja njemačke Vlade može, kako kažu socijaldemokrate, razvući do decembra ili januara sljedeće godine. 

Nijemci ovu godišnjicu proslavljaju i s partijom Ljevica, nastalom spajanjem nasljednika bivših istočno-njemačkih komunista i WASG stranke, koja je na prošlim izborima osvojila preko osam posto glasova i samouvjereno govori o tome da bez nje ubuduće neće moći imenovati kancelara. 

Ovu godišnjicu Njemačka obilježava kao vodeća privredna zemlja Evropske unije, koja, bez obzira na dužničku i eurokrizu, još može biti primjer zemlje blagostanja, na šta su Nijemci veoma ponosni. 

Centar moći 

Njemačka je od ujedinjenja do danas postala centar moći i odlučivanja EU-a, zemlja u kojoj mnogi građani EU-a traže i nalaze "uhljebljenje" i za koju se tvrdi da je zemlja jednakih šansi za sve. 

To, kako kažu, dokazuje činjenica da u Njemačkoj mnogi strani studenti, uz socijalno podnošljive cijene studija, dobijaju svoje mjesto, da se jedan Nijemac turskog porijekla nalazi na čelu jedne njemačke partije, da u Bundestagu sjedi i jedan Afrikanac s njemačkim pasošem, a da je jedno siroče iz Vijetnama postalo vicekancelar. 

Nijemci se, 23 godine poslije ujedinjenja, imaju čemu radovati - u zemlji stabilne demokratije, koja se prostire od Alpa do Baltika i dalje, uprkos svjetskoj finansijskoj i privrednoj krizi i sve većem siromaštvu, vlada, ipak, atmosfera socijalne stabilnosti i privrednog uspjeha.

(AlJazeera)