Čak, pogrešno.

Naime.

To bi značilo da postoji politički antipod – unionistički.

Sva ta podjela, prestala je, uistinu, ulaskom Crne Gore u NATO i političkim novodjelanjem Bošnjaka i Albanaca koji su godinma bili dio stuba suverenista.

Sada su oni sa “unionistima” bez ikakvog problema, vidjevši po njih glavnu stvar, da i bez DPS-a neće biti “pojedeni za večeru”.

I da ih je baš briga, to jasno vidimo, za DPS,SD,SDP, koji su bili onomadni nosioci te legitimne političke ideje.

Po meni, logično.

Uostalom, ko još zastupa na politsceni ideje o unionizmu?

Niko.

Najmanje, PES, DEMOKRATE, URA.

Možda neki razmišljaju. Samo za sebe.

U praktičnom obnašanju politike – misli, kao u krivičnom pravu, nijesu kažnjive.

Sve dok ne počnu da se realizuju.

To bi značilo da moramo da ulazimo u dubinu duše svakog crnogorskog građanina, kao Berđajev u dubinu Dostojevskog.

Ili, recimo, neki čitalac, u lavirinte ledi Magbet i njenog supruga , kao izvršioca ubistva škotskog kralja, jadnog Dankana.

Šekspirov vojskovodja Magbet, pošto – poto, htio je da ispuni san koji su mu nagovjestile vještice.

Da će biti kralj Škotske.

Zbog čega je i ubio rodjaka.

Ima snova političkih.

Još od sna o ujedinjenju svih južnih Slovena.

Vjerovatno to sanjaju elite Srba i Albanaca.

Ali, nikada više neće biti istorijskog momenta, koji su svi Južni Sloveni iskoristili.

Bili su drugi vjekovi.

Ako slično nešto i dođe, nijedna država u Evropi neće više postojati, jer će se taj momenat rješavati atomskim oružjem.

A onda, od sna ništa.

Jer bi samo Ništa postojalo.

P.S: Promišljajte politiku svakodnevnu lišenu narativa sa početka teksta.

Jer, iz lošeg koncepta, samo loše slijedi.

Svako sa svakim, to je jedini mogući iskorak, uz samo jedno načelo:

Crna Gora iznad svega.

P.S.2: Onaj koji bi suvereniste okupio i drugi, koji bi to sa unionistima uradio, uspjeli bi samo u jednom: da su ih okupili.

P.S.3 Čemu žurba.

Ma koliko hodao brzo, ne znači da ćeš daleko stići.

Piše: Zoran Piperović

Izvor:Standard