Osnovu za to vjerovanje stvorili su naučnici još 1935. godine jer su primijetili da se prsti na nogama ili rukama neće smežurati nezavisno koliko dugo stoje u vodi ako im je određeni nerv oštećen. Tada su došli do zaključka da se to događa zbog reakcije vegetativnog nervnog sistema u tijelu koji je zadužen i za kucanje srca, disanje...
Neurolozi su sad skloni da vjeruju da to ima evolucionu pozadinu, odnosno prsti se smežuraju jer tako bolje prianjaju uz mokru površinu - lakše uhvate ribu, stabilniji su na vlažnim površinama i tako dalje.
Prije nekoliko godina urađen je niz istraživanja na tu temu. U jednom istraživanju zamolili su dobrovoljce da hvataju mokre i suve predmete u dva slučaja - ako su im prsti naborani od vode i ako su suvi. S naboranim prstima bili su puno brži u sakupljanju mokrih predmeta i to za otprilike 12 posto, prenosi Bright Side.
Uporedili su to s gumama na automobilu. Ako su žljebovi dovoljno duboki, guma će dobro prianjati uz površinu. Svi znamo kakav je slučaj s 'ćelavim gumama'.
Jednako je i s prstima. Ako imaju dublje žljebove voda će proći kroz njih i bolje će prianjati uz mokru površinu. Zaključak naučnika je taj da prsti u vodi ne nabubre već se smanje zbog krvnih sudova koji se u njima stežu pa se koža zbog toga nabere.
Komentari