"Tragovi iznošenja novca iz Crne Gore, deponovanje na računima u Grčkoj i na Kipru, zatim iznošenje u Veliku Britaniju i vraćanje u Crnu Goru, su vrlo jasni i to nije teško utvrditi a kamoli o onome što se dešavalo nakon toga“, kazao je dobro obaviješteni sagovornik Portala RTCG. 

Sagovornik Portala RTCG kaže da je najveći broj žiro računa crnogorskih građana u inostranstvu otvoren upravo u vrijeme velikog šverca duvana koji su krajem devedestih godina sprovodili italijanski mafijaši, pod pokroviteljstvom i zaštitom vlasti u našoj državi. 

Naš sagovornik objašnjava da se novac od šverca duvana iz Crne Gore iznosio najčešće na Kipar i u Grčku.

Tamo su u „Kiparskoj banci“ i „Pirej banci“ postojali računi na veliki broj poznatih ili manje poznatih imena. 

"Pare su na Kipar i za Grčku iznošene isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivane su helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle su u diplomatskim torbama putovale privatnim i državnim avionima", kaže naš izvor. 

Ovaj izvor takođe posjeduje i stavlja na uvid spisak svih aviona, sa oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj.

"Naravno da novac nije mogao svako da nosi. To su radili kuriri čija imena nijesu nepoznata. Ja mislim da taj spisak svih kurira koji su radili, počevši od 1995. godine do početka dvijehiljaditih, nije poznat samo meni“, tvrdi ovaj sagovornik Portala RTCG.

Tako je, prema njegovim riječima, jedan od kurira samo u periodu od 13. februara 1998. do 1. jula 1999. godine, u pedeset i četiri navrata, iz Podgorice na Kipar iznio 309.094.240 maraka. Drugi kurir je od početka 1998. do marta 1999. godine, u petnaest navrata je prebacio sto trinaest miliona i 480 hiljada maraka.

"Međunarodnim zvaničnicima je već tada poznato da je Crna Gora svoja diplomatska ovlašćenja koristila na ovaj način, pokrivajući mafijaške poslove koje su servisirali policija, carina i pravosuđe“, kaže ovaj sagovornik.

Prema njegovim riječima dio računa duvanske mafije kasnije je sa Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u London, u "Pirej banku“.

Novac se iz Engleske i sa Beliza vraćao opran u Crnu Goru. 

"Zanimljivo je da je srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA) u kasnijoj akciji „Balkanski ratnik“ zaključila da je Darko Šarić koristio iste kanale kao iz vremena šverca cigareta. On je novac prao na firme u Delavereu, u Sjedinjenim Američkim Državama. U istom gradu kroz tri firme, „Brok aviejšn“, „Fort aviejšn“ i „Wilov aviejšn“, duvanska mafija je ranije kupovala avione za svoje potrebe“, tvrdi taj sagovornik.

Portal RTCG je već pisao o kakvim razmjerama šverca se radilo, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6. U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji.

U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona. 

"Prekogranični šverc ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u onom obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu. Ipak je još neispričana priča ko je sve bio u toj velikoj balkanskoj mreži, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Bilans i dalje može samo da se naslućuje, a Crna Gora je nezaobilazni dio te priče“, kaže sagovornik Portala RTCG. 

Naš portal je nedavno podsjetio na to da su hrabri rožajski policajci još 2011. godine tražili smjenu tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića optužujući ga da bez njegovog znanja nije mogao da se vrši transport i šverc akciznih roba, na prvom mjestu cigareta, iz pravca Podgorice i Mojkovca, prema Rožajama i Kosovu.

"Već tada su počinjali da nas sklanjanju sa glavnih puteva i tražili od nas da žmurimo jer je to državni posao“, kazao je jedan od policajaca iz Rožaja.

Trebalo je od tada da prođe punih 13 godina pa da se Veljović po nalogu Specijalnog državnog tužioca nađe iza rešetaka, doduše pod optužbom da je odavao povjerljive informacije.

Jedan od nezvaničnih vlasnika kompanije „Bemaks“, Aleksandar Mijajlović, uhapšen je tek nedavno pod optužbom da je jedan od vođa organizovane kriminalne grupe koja se bavila švercom cigareta, kojoj su logistika bili policajci.

I Veljović i Mijajlović za puštanje da se brane sa slobode ponudili su velike svote novca, a da niko zvanično nije pitao odakle im toliki novac, bilo u gotovini ili u nekretninama. Mijajlović je ponudio čak 1.110.000 eura. Rožajski policajci, koji su ponovi u službi, kazali su Portalu RTCG da šverc i dalje traje, samo što se više ne koristie šleperi, već manja vozila, džipovi i kombi.

Prema njihovim riječima, pojedini policajci koji su tada učestvovali u švercu pod pokroviteljstvom države i uz pratnju policije, sada „vrlo uplašeni“ nekih dokaznih materijala, posebno onog slučaja kada je uz pratnju policijskog malog automobila mercedese, registarskih oznaka P RO 001, pokušali da vlasniku vrate kamion pun cigareta koji je bio prije toga zaplijenjen i sklonjen u nekadašnjem krugu granične policije u Beranama.

„Znamo ko je iz Rožaja dovezao do Berana taj mali policijski automobil kao i ko ga je poslao, znamo i da je taj vozač kasnije preuzeo volan kamiona. Taj pokušaj je spriječen dojavom iznutra medijima, nakon čega je bilo smjena i ostavki u policiji“, kazao je Portalu RTCG jedan od rožajskih policajaca. 

Drugi naš sagovornik podsjetio je kako je nekadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović u svojoj knjizi „Pravila čutanja“, objavljenoj 2004. godine, napisao da mu je Svetozar Marović svojevremeno priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac.

Bulatović piše kako mu je Milica Pejanović Đurišić, kasnije ministarka odbrane, dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović obezbijedio izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. 

Pozivajući se na dokumenta Službe državne bezbjednosti Bulatović navodi i da je Maroviću za uslugu plaćeno četrdeset hiljada maraka po šleperu.

"Pozvao sam Svetozara Marovića i pokazao mu dokumenta. Pogledao ih je krajnje ležerno i bez imalo zbunjenosti. Je li ovo istina, pitao sam. Jeste, mirno je uzvratio“ – zabilježio je sada pokojni Momir Bulatović.