Šetnja kroz pljevaljsku čaršiju.
Ulica ispod velike džamije, par koraka do domaćinske kuće Ajanović.
Poštena kuća Ajanovića puna svega, u kojoj preliva svuda.
Milina u bašti u kojoj se mogu provesti sati, uz ukusnu hranu i nadaleko poznate pljevaljske ćevape, glas hodže kada sa minareta uči akšam. Ljubazne gazde, a još ljubaznije osoblje.
IFTAR U TREBOVINI
Razmišljam, šta se sve u Pljevljima zbilo? Turska i austrougarska okupacija, balkanski ratovi i prvi svjetski rat, koji su ostavili duboke tragove.
Sve u mojim Pljevljima ima svoju, boju, miris i ljepotu.
Zvuk potpetica niz pljevaljsku čaršiju, povratak u ranu mladost, najljepši dio mog života. Ljubavi naše, nevine i čiste.
-Hodža, sigurno čita nešto o ljubavi. Ne pitajte kako znam. Zašto bih plakala dok se s jeseni spuštam niz čaršiju, a suze teku same. Sjećanja naviru.
Slike ljudi koji nisu više sa nama i onaj osjećaj kada bismo se sretali, nesvjesni prolaznosti i svega što nam se može dogoditi.
U Pljevljima smo svi naši! Nema tamo tvoje moje.
Naš je Božić i Ramazan, a Pljevlja su kuća naša.
Božić u Trebovini
U susret Ramazanu svakodnevno se organizuje Iftar.
Stanovnici Pljevalja, prvenstveno zajednica Muslimana čuvaju amanet koji su nam ostavili naši preci. Tradiciju, vjeru i kulturu.
Jasmin Ajanović poznati pljevaljski humanista koji svakodnevno organizuje gozbu poznatiju kao Iftar za sve ljude koji navrate , a posebno one koji to u ovim vremenima ne mogu da priušte. Čovjek koji zna za sevap i u dobru i zlu.
Pljevlja, grad koji ne pravi razlike! Takve misli daju snagu u ovim interesantnim vremenima!
Autor:J.M.
Komentari