"Poštovana porodice Bulajić,
Sa iskrenom tugom primio sam vijest o smrti vašeg dragog supruga, roditelja i djeda Veljka Bulajića, jednog od najvećih filmskih reditelja na ovim prostorima, i najpoznatijih Crnogoraca novijega doba.
Bio je jednako jugoslovenski, kao i crnogorski, i hrvatski neumorni umjetnički stvaralac, decenijama u samom vrhu evropske i svjetske kinematografije.
Kao što je s mladalačkim žarom i crnogorskim slobodarskim nervom ušao u partizanske redove da se bori protiv fašizma, sa istim takvim entuzijazmom je kod svjetski poznatih imena učio rediteljski zanat, da bi stvaranjem filmskih remek djela proslavio i ovjekovječio narodnooslobodilačku borbu jugoslovenskih naroda i njihovu zajedničku domovinu Jugoslaviju.
Pored impresivne rediteljske karijere, Veljko Bulajić ostaće upamćen i kao jedan od najviđenijih građana Hrvatske u kojoj je proveo najveći dio svog života. Volio je Hrvatsku jednako kao svoju Crnu Goru, u kojoj je najmanje živio, ali je uvijek živio s njom, s njenim ljudima, njenim problemima i izazovima. Bio je jedan od najzaslužnijih za normalizaciju i osavremenjavanje odnosa između Crne Gore i Hrvatske nakon krvavog raspada Jugoslavije, jedan od ljudi koji je svojom neiscrpnom energijom, dobronamjernošću, iskustvom i ugledom značajno doprinio i našem izvinjenju Hrvatskoj.
Vijek za nama će se po mnogo čemu pamtiti i kao vijek Veljka Bulajića.
Ja ću ga pamtiti i kao dugogodišnjeg iskrenog prijatelja, koji je bio dragocjeni sagovornik na sve teme, s nesebičnom podrškom nezavisnosti Crne Gore i njenom strateškom državnom kursu, i meni lično.
Molim vas da primite izraze mog najdubljeg saučešća."
Komentari