Najviše takvih đaka ima OŠ “Anto Đedović”. Trenutno broje 302 učenika stranog porijekla, što je oko trećina ukupnog broj učenika.

“Učenici dolaze sa različitih govornih područja, iz Rusije, Bjelorusije, Ukrajine, Kazahstana, Moldavije, Tajlanda, Francuske, Italije, Turske, Njemačke, a imaju i učenike i iz Srbije, Bosne i Hercegovina”, kazao je direktor Miloš Pantović.

On je rekao da njihova škola poprima obilježje internacionalne, u kojoj se svakodnevno čuje mnogo različitih jezika.

“U odjeljenju VIII-3 koje možemo nazvati ‘višejezično odjeljenje’ imamo skoro polovinu učenika stranog porijekla. Specifično je što su sa različitih govornih područja, pa je pravi izazov raditi u tom odjeljenju”.

Pomoćnica direktora Lejla Bubić kazala je da OŠ “Meksiko” pohađa 51 strani učenik, 6,8 odsto od ukupnog broja, najviše iz Rusije i Ukrajine, tri učenika dolazi iz Bjelorusije, a po jedan iz Turske i iz Albanije.

“Od samog početka ratnih dešavanja u Ukrajini u našu školu su počeli da pristižu učenici iz ratom zahvaćenog područja kao i iz susjednih zemalja Rusije i Bjelorusije. U školi je i manji broj đaka iz Njemačke i Turske. U školskoj 2023/24. upisano je novih 29 učenika iz Ukrajine, a ukupan broj stranaca u našoj školi je 110. Našu školu pohađa ukupno 1.268 učenika raspoređenih u 52 odjeljenja, procentualno stranaca u školi je oko 11 odsto”, kazao je Arslan Šabotić, pomoćnik direktora u OŠ “Jugoslavija”.

OŠ “Mrkojevići” u Pečuricama pohađaju 44 strana državljana, što je oko 12 odsto od ukupnog broja đaka. Najviše ih je iz Njemačke, 17, iz Rusije 14, a ostali su iz Kanade, Švajcarske, Srbije, Bosne i Hercegovine i sa Kosova. To je “Vijestima” rekao direktor te škole Osman Grgurević.

U OŠ “Srbija” ima 26 učenika iz Rusije, dva učenika iz Ukrajine i dva učenika iz Turske. To je 6,54 odsto od ukupnog broja učenika, kazala je direktorica Mirjana Vučević.

Bubić je kazala da u radu i nastavi sa đacima koji su strani državljani nastavnici nailaze na brojne prepreke i izazove. Jedne od osnovnih su, navodi ona, čitalačka pismenost i komunikacijske vještine, budući da se nastava realizuje na jeziku koji nije njihov maternji.

“U našoj školi je uspostavljen i sistem podrške u vidu organizacije dodatnih i dopunskih časova, kako bi se učenicima koji dolaze sa drugih govornih područja pomoglo da savladaju naš jezik, a i da se prilagode novom, drugačijem, sistemu obrazovanja”, poručila je.

Prema riječima Bubić, u školi se na časovima odjeljenjske zajednice realizuju aktivnosti koje se odnose na rješavanje njihovih društvenih i emocionalnih potreba radi razvijanja osjećaja pripadnosti, povezanosti i bezbjednosti.

“Većina učenika stranaca koji pohađaju našu školu su, donekle, savladali naš jezik. Ipak,nastavnici im pružaju dodatnu podršku i pomoć usmjeravajući ih da na što lakši način ovladaju našim jezikom, poštujući princip sistematičnosti i postupnosti, pa tako imaju razumijevanja za njihove česte pogreške u izgovoru ili pisanju”.

Šabotić je kazao da je nepoznavanje jezika i sporija socijalizacija pojedinih učenika najveći izazvovi sa kojima se strani đaci susreću. Dodao je da se u školi organizuje dopunska nastava za te učenike, dvaput nedjeljno a pohađa ih 20 učenika.

“Na početku rada dopunske nastave urađen je inicijalni test koji je uradio Tim za integraciju stranaca. Zaključak je da su učenici bolje odgovorili na pitanja otvorenog tipa, dok na pitanja koja su vezana za pravopis odgovori su bili lošiji. Tim prati rad učenika pa je na kraju prvog polugodišta niko od učenika stranaca nije imao negativnu ocjenu iz CSBH jezika i književnosti”, Kazao je Šabotić.

Jezička barijera je prepreka i za đake OŠ “Meksiko” a iskustvo je drugačije od OŠ “Jugoslavija”. Barijera je prije svega, ispričao je direktor, prisutna kod učenika koji dolaze iz Njemačke. I pored toga što je većina njih u njihovoj školi duže od jedne godine, njihov nivo poznavanja našeg jezika je na niskom nivou.

“Naši zakoni im omogućavaju da redovno pohađaju nastavu i uprkos tome što ne poznaju naš jezik. Tokom prethodne školske godine škola je omogućila dopunsku nastavu iz crnogorskog jezika za učenike koji su doselili, međutim dva časa dopunske nastave nisu dovoljna da se jezik savlada. Sa rijetkim izuzecima, kod većine učenika koji su doselili iz inostranstva ne primjećujemo želju da nauče naš jezik”, istakao je.

Iz sve četiri škole su naveli da se susrijeću sa različitim problemima kada je u pitanju socijalizacija i integrisanje stranih đaka. Grgurević je kazao da je primijetio da se oni najčešće druže, ali i sukobljavaju sa učenicima sa kojima dijele maternji jezik i zemlju porijekla.

Značajnu ulogu u socijalizaciji i adaptaciji učenika-stranih državljana u OŠ “Meksiko” imaju i tzv. jezički medijatori nastavnici stranih jezika radi prevođenja i posredovanja u konverzaciji.

“Projekat ‘Obrazovanje za mir’ se realizuje kroz časove odjeljenske zajednice. Učenici naše škole su pokazali veliku empatiju i prihvatanje stranaca. Učenici- stranci uz pomoć svojih drugova i nastavnika učestvuju na raznim školskim manifestacijama”, kazali su iz OŠ “Jugoslavija”.

Da bi pomogli socijalizaciju ovih učenika i njihovo napredovanje u školi u Mrkojevićima, pedagoškinja škole obavlja redovne konsultacije sa učenicima i njihovim roditeljima. U cilju uključivanja u zajednicu u decembru su organizovali Dan internacionalne kuhinje na kome su učenici predstavili kulturu, tradiciju i kulinarske specijalitete zemalja iz kojih dolaze.

IZ OŠ “Srbija” su kazali da su nezainteresovanost za socijalizaciju primijetili samo u jednoj porodici, a u saznanju su da planiraju napuštanje Crne Gore i preseljenje u Ameriku, pa taj problem pripisuju tome.

“Kod upisa djece primjećuje se odstupanje od kućnog reda škole, duga kosa kod dječaka, nošenje nakita, pirsinga, ofarbane kose, mobilni telefoni, neadekvatna garderoba, pa im se ukaže na obaveznost poštovanja kućnog reda škole, što bez problema prihvataju”, kazali su iz uprave OŠ “Srbija”.

I Pantović kaže da čine sve da se djeca osjećaju sigurno, bezbjedno i prihvaćeno.

“Primijetili smo da ima i onih učenika koji se najbolje osjećaju u društvu svojih zemljaka, tako da mi to poštujemo i u potpunosti razumijemo. Dakle, sve zavisi od djece, od njihovih individualnosti, izgrađenih stavova i interesovanja. Ostavljamo im pravo izbora da se druže sa kim žele, kao i svakom djetetu u našoj školi”, zaključio je.

Ono što im je veoma važno je da brzo i efikasno reaguju u slučaju da dođe do nekih konfliktnih situacija ili problema. Tu dolazi do izražaja timski rad svih zaposlenih, istakao je, uprave škole, PP službe, nastavnika koji pružaju pomoć, podršku učenicima kojima je to potrebno.

Profesorica jezika i književnosti u OŠ “Anto Đedović” Ljiljana Milović kazala je da se prisustvom velikog broja stranih đaka promijenio sistem rada u odjeljenju.

“To predstavlja veliku prepreku i zahtijeva individualizaciju nastave. Za mene kao predmetnu nastavnicu službenog jezika to zahtijeva dodatni rad, jer osmišljavam materijal prilagođen djetetu sa određenog govornog područja. Sistem rada u odjeljenju se mijenja i potrebno je istraživati nove metode kako bi se pružila podrška svakom učeniku. Važno je da se učenici sa našeg govornog područja, sada kada fokus nije samo na njima, ne osjete zapostavljenim”, ispričala je.

Ona govori ruski i pomaže se engleskim jezikom kao prvim stranim jezikom koji uče sva djeca u školi, pa na taj način uspijeva da premosti jezičke barijere učenika koji dolaze sa više različitih govornih područja.

Milović je istakla i da je saradnja sa nekim roditeljima veoma otežana, najviše zbog jezičke barijere.

“Ne dolaze redovno na konsultacije sa nastavnicima, što otežava rad. Jer, kada se roditelju ukaže na određeni problem, na taj način se daje podrška učeniku za unaprjeđenje rada. Posebno je teško kada učenik stranog porijekla prati nastavu po individualnom razvojnom programu”.

Kao predmetna nastavnica ona zaključuje da ovi đaci ne poznaju dovoljno naš jezik, neki nemaju ni osnovni nivo znanja, a direktno se uključuju u redovnu nastavu. To je, po njenim riječima, najveći problem - što su svi u jednom odjeljenju, a nemaju ujednačen nivo znanja.

“Predmetni programi su zahtjevni i teže ga razumiju đaci koji ne poznaju službeni jezik. Moja preporuka bi bila da učenici stranog porijekla uče naš jezik prije nego se upišu u našu školu”, kazala je.

Zbog toga, ona koristi raznovrsne edukativne materijale i metode rada kao što su crteži, audio, film i drugi video-materijal.

U svakoj od škola sa čijim predstavnicima su “Vijesti” razgovarale, strani đaci se ne grupišu u posebna odjeljenja, već su raspoređeni u skladu sa stepenom obrazovanja.

Kao pozitivne aspekte prisustva velikog broja đaka iz različitih zemalja, oni navode to što djeca imaju priliku da upoznaju druge jezike, kulture i tradicije i prošire svoje vidike. Takođe, od nekih đaka imaju pomoć u učenju drugog stranog jezika, kao što je njemački.

Petica iz društva i jezika
OŠ “Anto Đedović” pohađaju i Viktoria i Mateus Roloff. U Bar su se iz Njemačke doselili prije dvije godine i krenuli su u školu. U početku, kako su ispričali, bilo im je teško, ali sada u potpunosti razumiju crnogorski jezik, a dosta dobro ga i pričaju.

“Bilo mi je teško, jer sam morala da upišem sedmi razred, iako sam bila za osmi. To sam uradila kako bih savladala svo ozbiljnije gradivo na crnogorskom od početka. Sada sam srećna jer od početka pratim gradivo koje će biti na polumaturskom ispitu”, kazala je Viktoria.

Mateus kaže da je nastavnik fizičkog odmah prepoznao njegov talenat za fudbal, pa nije bilo potrebno puno razumijevanja.

Viktoriji se u školi najviše dopadaju novi prijatelji koje je stekla, a posebno joj znači, prema njenim riječima, što sa svojim nastavnicima može da priča o raznim problemima i životnim stvarima, a ne samo o školi.

Profesorica njemačkog u toj školi Milena Ivanović kazala je da je Viktoria znatno obogatila njene časove, te da su njeni vršnjaci privilegovani što imaju priliku da sa njom uče.

“Među sobom imaju maternjeg govornika stranog jezika koji izučavaju, i na taj način, iz prve ruke, uče i imaju primjer kako pravilno akcentovati i izgovarati riječi”, ispričala je.

Dodala je da ona nije samo obogatila časove njemačkog, već je lijep primjer uzorne, marljive i kulturne učenice, koja je i pored jezičke barijere postigla ogroman uspjeh u školi.

Sa tim je saglasna i profesorica CSBH jezika u toj školi Liljana Milović. Ispričala je da Viktoria iz tog predmeta ima peticu, a savladala je i teške gramatičke lekcije.

“U početku sam joj omogućavala da pismeni zadatak piše na engleskom i radi lakše verzije testova. Tome je brzo došao kraj i nakon samo nekoliko mjeseci ona je radila testove iste zahtjevnosti kao i svi ostali učenici i na njima dobijala petice”, kazala je Milović.