Psihološkinja i kriminološkinja Anđela Simonović za Portal RTCG kaže da je mlade, a posebno tinejdžere danas teško kontrolisati na internetu, zbog čega su skloni da posjećuju sadržaj koji nije namijenjen njihovom uzrastu. Ono što može biti vrlo opasno jeste posjećivanje "dark weba" i pornografskog sadržaja jer se na takvim sajtovima djeca vrlo lako mogu informisati o različitim oblicima nasilja. Ona ukazuje da se na nekim forumima to nasilje čak i proklamuje iz ideoloških razloga, što sve ukupno može imati negativan uticaj na njihovu psihu.

Zbog toga se, kaže, i postavlja pitanje koliko je jednom maloljetniku komplikovano da dođe do oružja.

"Slučajevi napada u školama nisu nešto što se dešava tamo daleko, već i nekoliko stotina kilometara od nas (npr. Ribnikar). Posebno to kažem zbog prijetnji bombama školama koje su intenzivne u poslednje vrijeme. I zbog tih improvizovanih naprava i opasnosti od njihovog pravljenja opasan je "dark net" i nekontrolisan pristup internetskim sadržajima. Sve te slučajeve uvijek treba uzeti ozbiljno, što je svakako i evidentno iz policijskih akcija. Međutim, ono što bi dodatno olakšalo policiji posao jeste skupljanje informacija od nastavnika, psihologa i pedagoga koji najbolje poznaju školsku djecu i da bi takve baze podataka svakako mogle da doprinesu strategiji prevencije", ocjenjuje Simonović.

Anđela Simonović, Foto: RTCG, Privatna arhiva

Kao primjer, ona navodi neke od indikatora do kojih se došlo na osnovu pažljive analize slučajeva, a koji upućuju na potencijalnog izvršioca.

"Socijalna povučenost, osamljivanje i previše vremena u chat roomovina, na internetu, osjećaj odbačenosti i neuklapanja u sredinu, slab školski uspjeh ili težnja da se bude najbolji po svaku cijenu, nedovoljna kontrola od roditelja i td... Djeca na internetu misle da mogu ostati anonimna samo koristeći VPN, mijenjajući IP adresu ili koristeći Burner kratkoročne mejlove i tome slično, da im se ne može ući u trag, ali to nije tačno. To im daje osjećaj anonimnosti i lažne sigurnosti na netu, osjećaju se moćni, pa je to možda još jedan od potencijalnih razloga što se odlučuju na slanje ovih mejlova", ocjenjuje ona.

Dodaje da "soft air" nije pravo oružje ali svakako bi trebalo razmisliti da li je njegova upotreba prikladna uzrastu djeteta. Apeluje na roditelje da obrate pažnju kako vaspitavaju djecu, kakve vrijednosti im prenose, koliko im čega dopuštaju "jer su oni prvi odgovorni za njihovo ponašanje."

Simonović naglašava da je i prosvjetnim radnicima poznato koliko roditelji pokazuju neodgovornost prema svojoj djeci, što se kaže ogleda u tome da se mali broj roditelja odaziva na edukativne radionice. S toga, sagovornica portala RTCG ističe da bi trebalo uvesti određena zakonska rješenja koja bi dopuštala sankciju roditeljima koji se na ove edukacije ne odazivaju ili ne dolaze na roditeljske sastanke.

"Naravno uz to bi moglo biti korisno praćenje da li od Centara za socijalni rad ili drugih institucija u kolikoj mjeri se poštuju preporuke s edukacija, evaluacija i napredovanje", zaključuje ona.

Šta je zapravo "airsoft" oružje?

Kriminolog i profesor na Pravnom fakultetu Velimir Rakočević za Portal objašnjava da je airsoft zapravo replika pravog oružja sa istim dimenzijama i težinom.

Koristi se na način da mehanizam izbacuje plastične kuglice.

"Izgleda vrlo slično realnom oružju. Policija ga često koristi prilikom obuke pri čemu je obavezno nošenje maski i naočara radi bezbjednosne zaštite. Može biti opasno ukoliko kuglica pogodi u oko uho ili usta iz neposredne blizine. Zbog toga se mora ozbiljno i oprezno postupati i ne smije se dozvoliti da dođe u ruke osoba mladjih od 18 godina. Spada u D kategoriju oružja čija je kinetička snaga do 10,5 j ili je brzina projektila do 250 m/s", navodi Rakočević za Portal RTCG.

Ovo oružje može da se nabavlja, drži i nosi bez isprave o oružju i prijavljivanja, a dostupno je, kaže, u ovlašćenim radnjama pa čak i na trafici.

Sa druge strane, stručnjak za bezbjednost Ivan Pekić ističe da ova vrsta oružja spada u kategoriju ”ratne simulacije” gdje učesnici oponašaju vojne scenarije i policijske akcije realnim replikama vatrenog oružja.

"Nastao je da bi ljudima bilo dozvoljeno da legalno posjeduju oružje koje može da ispaljuje projektile, a da nisu kvalifikovani kao pravo oružje koje je u to vrijeme civilima bilo zabranjeno. Ovo "oružje" ima identičnu i optiku kao bilo koje pravo oružje, jedino što se razlikuje jeste municija - koje u airsoftu nema. Puške za airsoft imaju realističan izgled i optimalan rad, postoje one koje su od plastike i one koje su od metala i punog drveta - gdje težinom odgovaraju realnom oružju", kaže Pekić.

Ivan Pekić, Foto: PR Centar

Imaju iste dimenzije i spoljašnji izgled kao kod pravog oružja.

"Skuplje airsoft replike su većinom izrađene od metala i stoga mogu imati istu težinu kao i pravo oružje", zaključuje Rakočević. 

RTCG