On je “Vijestima” rekao da ga je ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Danilo Šaranović u odgovoru na poslaničko pitanje informisao da su MUP Srbije, direkcija policije i Uprava za upravne poslove obavijestili MUP Crne Gore o tome da je “Andrija Mandić, u vrijeme postojanja Savezne Republike Jugoslavije i državne zajednice Srbija i Crna Gora, obavljao dužnost zamjenika saveznog ministra u Vladi SRJ, te da je u smislu tada važećih zakona stekao pravo na dobijanje državljanstva Srbije, a koje pravo je imenovani i ostvario”.

“I to je sve što smo uspjeli da saznamo. Nema informacije koje ovlašćeno lice potpisuje dopis kojeg su crnogorskom MUP-u dostavile nadležne institucije Srbije. Jedno je izvjesno, ili lice koje potpisuje dokument iz Srbije krivotvori podatke u zvaničnoj međudržavnoj korespondenciji sa Crnom Gorom, ili je Mandić govorio neistine i dovodio građane u zabludu, kada je građanima nakon referenduma 2006. u više navrata najavljivao kako će zatražiti prijem u srpsko državljanstvo”, rekao je Nikolić koji je Šaranovića pitao je li njegov resor postupio shodno zakonskoj obavezi i pokrenuo postupak za oduzimanje crnogorskog državljanstva Mandiću.

Mandić je u martu prošle godine saopštio da, osim crnogorskog, ima i srpsko državljanstvo, i da ga je dobio legalno, ali nije želio da kaže kad. Pitanje dvojnog državljanstva aktuelizovano je početkom februara prošle godine, kad je Državna izborna komisija (DIK) pitala kolege iz Srbije da li, u tom trenutku potencijalni predsjednički kandidati, Mandić i lider Pokreta Evropa sad (PES) Milojko Spajić, imaju prebivalište i biračko pravo u Srbiji. Kroz dvije sedmice stigao je odgovor MUP-a Srbije da Mandić nema prebivalište, a da Spajić ima u Beogradu. Zbog toga je DIK sredinom februara, pošto je objavljeno i da predsjednik PES-a ima i državljanstvo Srbije, odbio predlog njegove kandidature, iako je ispunjavao sve formalne uslove za nju. S druge strane, Mandić je učestvovao na izborima...

Mandić je 2011. saopštio da se nikad neće odreći srpskog državljanstva, i pozvao sve građane Crne Gore koji imaju srpski pasoš da postupe na isti način. On je 2007. najavljivao da će tražiti srpsko državljanstvo, rekavši da će o tome pričati kad ga dobije.

Nikolić podsjeća da Zakon o crnogorskom državljanstvu propisuje da je dvojno državljanstvo zakonito samo ako je stečeno prije 3. juna 2006. i da, ako neko stekne državljanstvo druge zemlje nakon tog datuma, automatski gubi crnogorsko.

Šaranović je u odgovoru Nikoliću naveo i da je MUP poslao kolegama u Srbiji dodatni dopis 23. juna prošle godine zahtijevajući dostavljanje dokaza o tome kada je Mandić stekao srpsko državljanstvo, ali da odgovor još nijesu dobili.

“Odgovor na ovaj dopis do dana sačinjavanja ovog odgovora nije dostavljen od strane MUP-a Srbije, i nakon dostavljanja urgencija 26. 1. 2024. godine i 20. 3. 2024. godine, a sa ciljem da se ovaj upravni postupak u konačnom riješi”, naveo je Šaranović u odgovoru.

Nikolić kaže da je očigledno da trenutne vlasti u Srbiji nemaju namjeru da dostave Crnoj Gori informaciju kad je Mandić postao njihov državljanin, a s druge strane, ni Mandić još nije pokazao, niti može pokazati dokaz da je postao državljanin Srbije prije 3. juna 2006.

“Veći problem od toga je što svi u parlamentarnoj većini znaju da Mandić krši Zakon o crnogorskom državljanstvu, ali svi ćute i prave se ludi. Naš MUP čeka odgovor koji neće stići, i time se pravdaju, iako su ispunjeni svi uslovi da Mandiću oduzmu crnogorsko državljanstvo”.

Nikolić dodaje da ne vidi da kršenje zakona predsjednika Skupštine pretjerano zaokuplja pažnju stručne javnosti.

“Mi ćemo, svakako, problem kojeg imamo sa nelegalnim dvojnim državljanstvima, poput Mandićevog, morati da rješavamo u okviru našeg pravnog sistema. To mora biti predmet posebne rasprave na Odboru za izbornu reformu, ukoliko taj Odbor profunkcioniše”.

Nikolić: Sve je dio dobro osmišljenog plana
Nikolić podsjeća da je dio parlamentarne većine predvođen Mandićem nedavno ponovo kandidovao Vladi temu uvođenja dvojnog državljanstva.

“Naravno, sve je dio dobro osmišljenog plana čija se finalizacija priprema godinama unazad. Poznato je da su mnogi državljani Crne Gore, pa i oni koji se nacionalno ne izjašnjavaju kao Srbi, uzeli srpsko državljanstvo radi privilegija, na primjer, tokom školovanja ili u oblasti pružanja zdravstvenih usluga. Srbija ih štiti, jednako kao i Andriju Mandića, jer ima interes da izveze što više srpskih državljanstava, posebno u Crnu Goru”.

U Crnoj Gori bi, kako kaže, prema podacima koji su saopšteni za vrijeme mandata bivšeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića, između 83 i 114 hiljada građana moglo ostati bez biračkog prava po osnovu upitnog prebivališta ili nezakonitog zadržavanja crnogorskog državljanstva nakon sticanja državljanstva druge države poslije 3. juna 2006.

“Otuda uvođenje dvojnog državljanstva nosi brojne rizike po malu državu kao što je Crna Gora u kojoj živi nešto preko 400 hiljada punoljetnih građana. Posebno kad znamo da politička elita u Srbiji crnogorsku nezavisnost ne doživljava kao konačnu i zauvijek riješenu. Ukoliko se u ovom vremenu prihvati koncept dvojnog državljanstva, narušava se koncept građanske države. To je ideja koja Crnu Goru gura u seobe birača, čime bismo kao mala država i mali sistem brojeva potpuno bili poklopljeni. To bi bio uvod u nestanak Crne Gore”.