VRAG je u Siriji još jednom došao po svoje, odnijevši pravo i na najbezazleniju šalu, a tragove pakla koje je tamo stvorio moguće je, u današnje vrijeme, pratiti i na „Fejsbuku“. "Ugroženo sirijsko arheološko nasljeđe" - ime je aktivističkog udruženja namjerenog da preko jedne od najvažnijih društvenih grupa na internetu uzbuni svjetsko javno mnjenje zbog civilizacijske katastrofe koja prijeti zaraćenoj bliskoistočnoj zemlji.
Udruženje je već dokumentovalo štetu nastalu na sirijskim starinama, a ima je na svih šest lokacija zaštićenih od Uneska kao svjetska baština, kao i na mnogim drugim mjestima.
Građanski rat bijesni već dvije i po godine. Poginulo je, prema procjenama, oko 100.000 ljudi. To je već zastrašujući gubitak za današnju civilizaciju, koja svojim razornim moćima, nažalost, ponovo uništava i mnogo od onoga što je naslijedila od minulih vjekova.
Na "Fejsbuku" sada svako može da vidi snimak bombardovane velike džamije u Tvrđavi vitezova (Krak de Ševalije), jednom od najvažnijih krstaških utvrđenja. Zjapi rupa od granate na vrhu minareta. Stradala je i tvrđava, građena prije artiljerije, da odvrati srednjovjekovne ratnike. Osim pomenutog, ugroženi su i ostali lokaliteti sa Uneskove liste. Drevni grad Palmiru okupirali su tenkovi, oštetivši neke statue i reljefe. Štete ima i u arheološkim selima na sjeveru Sirije, u starom gradu Bosri, najstarijoj metropoli na svijetu - Damasku, kao i na srednjovjekovnim građevinama u Alepu.
U mjestu Raka - Ajn Arus, okupile su se razne prikaze sa puškama, nekolicina sa kamerama i jedan sa buldožerom, opkolivši neku (pra)staru zgradicu, kao da je "divlja" gradnja. Buldožer je, naravno, pobijedio. Uvijek pobijedi.
- Ako ovo potraje, situacija će biti kao u Iraku. Moglo bi se desiti da nasljeđe od ogromnog značaja za čitav svijet nestane - upozorava španski arheolog Rodrigo Martin.
Oštećenja su prouzrokovale granate, pljačka, ili, jednostavno, prisustvo i ušančavanje neke od mnogobrojnih zavađenih sirijskih naoružanih grupa. Gdje je vojska, tu su i tenkovi, čije gusjenice melju šta god im se nađe na putu. Vojnici kopaju i rovove, birajući mjesto na kojem će ih najteže pogoditi, ne obazirući se na išta drugo. A neprijatelji se trude - da ih pogode...
Širom Sirije nalazi se 25 muzeja-čuvara kulturnog nasljeđa. Mnogi od njih predmete drže i na otvorenom prostoru. Javljeno je da je muzej u gradu Homsu već opljačkan, a da su jedino sigurni artefakti koji se čuvaju u prijestonici Damasku. Prema posljednjim izvještajima, u regionu cvjeta crna berza antikviteta. Država Sirija propisala je kaznu od 15 godina robije za njihovu krađu, ali tamo, na prostorima gdje su ljudi, nekada davno, naučili da budu organizovani i kulturni, država danas jedva da postoji.
Arapsko proljeće postalo je međunarodni fenomen širenjem na Egipat, u čijoj prijestonici, Kairu, postoji Egipatski muzej. Njegovi posjetioci se uvijek dive predmetima iz Tutankamonove grobnice (Tutankamon, inače, nije bio značajan faraon, pa je možda baš zato njegovo posljednje utočište, za razliku od grobnica moćnijih vladara, ostalo nepoharano do modernog doba), a poneko bi primijetio i da zgrada teško da je koji put okrečena od kolonijalnog doba i da su neki gelenderi odvaljeni ko zna otkad. Ali, faraonov štap, njegovo prstenje, kovčežić! Dnevna rutina staroegipatske žene oslikana na njenoj grobnici... Civilizacija! Teško da na svijetu ima mnogo mjesta na kojima forma u tolikoj mjeri uzmiče pred suštinom - i to preko forme.
(Izvor:Večernje novosti)
