Andrej Nikolaidis, pisac, kolumnista CdM-a, aktivista, osvrnuo se na spaljivanje njegove lutke na karnevalu i okarakterisao ga kao “akt divlje ljubavi”.

“Suprotnost ljubavi je ravnodušnost i to bi me više pogodilo. Ideja je upakovana u formu karnevala, ali poenta paljenja karnevala je da spaljujete nekoga ko je nositelj moći, jer je to svojevrsni društveni ventil. Ja nijesam nikakav nositelj moći, osim kada pišem tekstove, a i tada moć sretam. Iritiram ih jer pišem istinu na način koji ne može biti pogrešno protumačen. Ne možemo se dogovoriti oko nekih stvari, poput toga šta je istina o Dubrovniku, ratu u Bosni, Srebrenici… Ideja da u Srebrenici nije bio genocid je jednaka ideji da je zemlja ravna ploča”, ocijenio je Nikolaidis.

Ipak, on u ovom aktu vidi i dobru stranu.

“Rezultat toga su tekstovi koji sada izlaze. Spalivši moju lutku i održvši ogavan govor pružili su mojoj knjizi priču”, kazao je.

“Naš multikulturalizam treba biti naša građanska država, a sada je to fasada. Ustavno, jeste građanska, što bi značilo da su građani jednaki, a onda je svejedno ko je ko. Ipak, to nije realno stanje. Imamo svijest o dominantnom narodu i kulturi, a to u građanskoj državi kao državi građana ne treba da postoji”, smatra Nikolaidis.

Podatke o etničkim distancama i predrasudama vidi kao još jednu potvrdu da Crna Gora nije građanska.

“I to ne treba da čudi, jer sve što se dešava u ovom regionu od završetka rata u Bosni samo je nastavak ratova drugim sredstvima. Nažalost, dominantna politička, ekonomska i kulturna sila u regionu, Srbija, i tamošnja politička i intelektualna elita, nema niti jednu alternativu ni ideju osim imperijalne ideje, koja se može zvati Velika Srbija, Otvoreni Balkan… Voditi politiku kao da nemate svijest o nepostojanju progresivne politike – a učinjeno je dovoljno razaranja da bi ta ideja bila i izbrisana – krajnje je neodgovorno. Tako se postaje premijer, dobijaju glasovi. Međutim, šta ćete sjutra kada vas čeka ta ista politika?”, poručio je Nikolaidis.

Jelena Šušanj, profesorka na FCJK, smatra multikulturalizam naslijeđenim stanjem za koje treba naći module kroz koje se može održavati.

„Posmatrano kroz poziciju jezika ne postoji pravilni ili najljepši, već je svaki odraz kulture koju nose sa sobom. Kada govorimo o kulturi ne mislimo uvijek na međunacionalne ili vjerske različitosti, već i na indvidualne koje se kroz jezik izražavaju. Zato potenciram kao potvrdu različitosti da ni u jeziku ni u kulturi ne postoji nešto što je primitivno“, kazala je Šušanj.

Ona ocjenjuje da njegovanje jezičkih i kulturnih različitosti mora početi od obrazovanja.

„Naš obrazovni sistem, ma koliko se ustavno definisali kao građanska država, ne njeguje multikulturalizam u značajnom segmemntu našeg stanovništva i ne vodi se računa o približavanju kulture onima koji toj kulturi ne pripadaju“, objašnjava Šušanj.

Ona je izrazila zabrinutost zbog posljedica koje stvara relativizacija i izmjenama istorijskih gledišta.

„Što se sve našoj omladini nudi možemo suditi i po načinu na koji omladina slavi maturu. To su kolektivni momenti izlaska sa zastavama, fašističkim pjesmama, pozivima na boj i osvajanje, negaciju etniciteta, jezika… Samo temeljne promjene obrazovnog sistema, koji nijesu u formi i skraćivanju gradiva, mogu iznjedriti drugačije ljude i biti ljekovite“, poručila je ona.

Cilj tribina o interkulturalizmu je unaprijeđivanje svijesti javnosti, a posebno lokalnih zajednica, o vrijednosti i značaju učešća u afirmaciji interkulturalizma kao okvira koji doprinosi ostvarivanju prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.

Tribina je organizovana u okviru projekta „Mostovi multikulturalizma kroz muzejsko obrazovanje“ koji podržava Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.

Izvor:CDM