Igrao je prvu i drugu jugoslavensku ligu, nosio dres Splita, Zagreba, Trogira i Adriachema.

Međutim, posebno prepoznatljiv i cijenjen u rukometnim krugovima bio je zbog dugogodišnje trenerske karijere, uglavnom je vodio ženske klubove.

U svijetu ženskog rukometa proveo je veći dio karijere, često je bio na klupi splitskih klubova (Split, Dalma, Split Kaltenberg), pogotovo u vrijeme kada je splitski ženski rukomet punio dvoranu na Gripama.

Bio je Srhoj osobno vezan i za grad Trogir pa je vodio i taj klub rukometašica, isto tako i Vranjic. Najveći klupski uspjeh ostvario je s Budućnosti iz Podgorice s kojom je bio prvak Jugoslavije 1986. godine i finalist Lige pžšampiina, dok je sa zagrebačkom Lokomotivom igrao polufinale Kupa EHF.

Popularni Šugi je bio i izbornik reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske, Mediteran je osvojio dva puta, Balkan jednom, ima svjetsko srebro, i peta mjesta na Svjetskom i Europskom prvenstvu.