Nju su roditelji doslovno „izbacili“ kad je imala 19 godina, kaže Di Nočo, i terali je da studira u inostranstvu. Bile su to mašinske studije u Karlsrueu.

Lako je mogla raditi za Boš ili Dajmler, ali onda je prevladala čežnja za domom i Marlen se vratila prijateljima i porodici. Iako je znala da je kod kuće ne čekaju tako povoljni uslovi na tržištu rada.

„Varanje“ kako bi se preživjelo
Sada ova 34-godišnjakinja sjedi za laptopom u dnevnoj sobi svog malog stana. Radi za nevladinu organizaciju sa sjedištem u Rimu. Tako jedanaest mjeseci godišnje. A onda mora da uzme godišnji odmor kako ne bi stekla pravo na stalni radni odnos na neodređeno vrijeme.

To se dešava mnogim dobro obučenim stručnjacima njene starosti. Čak 40 posto zaposlenih do 34 godine ima ugovore na određeno vrijeme ili sezonski.

Kod ostalog radno sposobnog dijela stanovništva, taj procenat je 13 odsto niži.

„Mnogi moji prijatelji rade pod nesigurnim uslovima. I puno je rada na crno“, kaže ona. „Poresko opterećenje je toliko veliko da na kraju mjeseca samo od jednog redovnog zaposlenja ne doneseš dovoljno novca. I onda odjednom počneš malo da varaš – samo da preživiš.“

Odliv mozgova
U Italiji je prosječna bruto godišnja plata oko 27.000 eura, što je dvanaest posto manje od prosjeka EU i 23 odsto manje od njemačkog prosjeka.

Zaposleni mlađi od 34 godine prosječno zarađuju oko 16.000 eura – prije odbijanja poreza i osiguranja.

Stalni, dobro plaćeni ugovor, jeste rijetkost za mlade u Italiji. „Da biste dobili višu poziciju, ono što se najviše računa su godine radnog staža. Možda je u Njemačkoj uobičajenije imati šefa od 30 godina. Nikada to nijesam doživjela u Italiji. Mladi zaposleni moraju uvijek početi od nule“, kaže Marlen.

Stručnjaci primjećuju opasan razvoj događaja za italijansku ekonomiju: sve više dobro obrazovanih studenata emigrira. Do 20.000 godišnje – brojevi su se utrostručili u posljednjih deset godina.

Ogromna razlika sjevera i juga
Kristina Freguja vodi odsjek za tržište rada pri Agenciji za statistiku Ista. Ona bilježi sve veće poteškoće kad je u pitanju pronalaženje i zadržavanje kvalifikovanih radnika, posebno na jugu zemlje.

Dok sjever Italije još uvijek ima koristi od emigranata s juga, ovi tradicionalno slabije razvijeni djelovi zemlje svake godine gube desetine hiljada vrijednih radnika.

„Ako upravo oni koji donose inovativnost odlaze, to nas dodatno oslabljuje unutar Evrope“, strahuje Freguja.

Jaz je dodatno pogoršan tradicionalnim ekonomskim strukturama u mnogim djelovima Italije i velikim brojem malih porodičnih firmi.

„Te firme često zapošljavaju članove porodice i malo ulažu u inovacije i digitalizaciju“, kaže Freguja. S obzirom da su te firme male, fokusiraju se uglavnom na domaće tržište i ne vide potrebu za zapošljavanjem novih radnika izvan porodice. Posljedica je da mladi ne mogu pronaći posao, a firme zastarijevaju.

Situacija na italijanskom tržištu rada je još teža za mlade žene. Njima se mnogo češće od muških kolega nude ugovori na određeno vrijeme. Dijelom je to zbog izbora studija, ali i zbog kulturnog nasljeđa na jugu Evrope koje do danas većinu odgovornosti za porodicu i djecu stavlja na žene.

Slaba ponuda jaslica i vrtića, posebno na jugu, dodatno tjera mlade žene da se moraju odlučiti između porodice i karijere.

„Društveni život je bolji“
Marlen di Nočo zatvara laptop za taj dan u svom rimskom stanu i izlazi na trg ispred stana. Još jedan od razloga što se vratila iz Njemačke.

„U Njemačkoj se za dogovor sa nekim morate najaviti dvije ili tri nedjelje unaprijed. Ovdje samo izađem i uvijek nađem nekoga s kim mogu popričati ili popiti pivo.“

Nedostajalo joj je druženje. I malo topline. „Ali u Njemačkoj bih imala veću sigurnost.“

Izvor RTCG