Trenutnu vladajuću strukturu u Crnoj Gori čine uglavnom aparatčici koji služe interesima Beograda i Moskve, bilo direktno i neskriveno ili preko posrednika iz kompromitovane američke diplomatske mreže u regionu. Stoga je samo letimičnim pregledom odnosa političkih snaga lako zaključiti da je ”državni udar” u Crnoj Gori iza kojega je prije nešto manje od osam godina stajala Moskva, ipak uspio.

Kako je Portal Aktuelno već pisao, pokušaj prevrata uspio je iz drugog pokušaja, jer ono što nijesu uspjele da urade u oktobru 2016. godine ruske obavještajno-bezbjednosne službe uradile su u avgustu 2020. i to rukama zapada, odnosno prije svega američke diplomatije.

Pokušaj terorizma u oktobru 2016. godine koji je za cilj imao nasilnu promjenu režima i ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, trebalo je da sprovede zavjerenička mreža predvođena ruskim agentima Eduardom Šišmakovom i  Vladimirom Popovom. Njihov pokušaj nije uspio prije svega jer je u zaštitu Crne Gore 2016. godine aktivno stao Zapad, iako se zasluge, iz nepoznatih razloga, pripisuju uhapšenom bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i njegovom timu, koji su u suštini uspjeli samo da obesmisle čitav ovaj postupak diletantizmom i nizom kardinalnih grešaka.

Eduard Šišmakov i Vladimir Popov: Što oni nijesu uspjeli završila je i sprovodi američka diplomatska mreža na veliko zadovoljstvo Kremlja

Iako ostaju otvorena brojna pitanja kada je u pitanju pokušaj terorizma. Jedno je sigurno – zapad je 2016. godine bio i te kako efikasan u odbrani Crne Gore i ni malo nije bio popustljiv prema srpskom autokrati Aleksandru Vučiću i satelitima Moskve u regionu.

DPS je 30. avgusta 2020. morala da izgubi izbore

Međutim, kada ruske službe nijesu uspjele u svom naumu 2016. godine, tada je  počela operacija ‘državni udar broj dva’, kada su Rusi odlučili da ostvare svoje ciljeve rukama Amerikanaca, što im je uspjelo 30. avgusta 2020. godine.

Isto kao 2016. godine, Zapad je i 2020. imao informaciju da se planira rušenje vlasti u Crnoj Gori, samo je 2020. godine, umjesto Rusije i direktno njenih agenata, Vučić preko SPC i Amfilohija Radovića, agenta srpskih službi koje su samo filijala ruskih, pripremao preuzimanje Crne Gore.

Kako su kazali dobro upućeni diplomatski izvori Portala Aktuelno, izbori 2020. godine su bili unaprijed predviđeni tako da vlast okupljena oko DPS-a mora da bude smijenjena.

Da li se ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke na jednom od sastanaka sa tadašnjim liderom SPC u Crnoj Gori Amfilohijem Radovićem dogovorila da podrži njegove političke favorite, proruski, putinistički DF?

”Izbori 30. avgusta 2020. godine se završavaju rezultatom 41:40 u korist tadašnje opozicije, a tas na vagi je URA Dritana Abazovića koja se lažno predstavljala kao suverenistička i reformska partija. DPS-u sa partnerima falilo je svega oko 700 glasova da dobiju 41. mandat. Jasno je da bilo koja vlast, pogotovo na Balkanu, takvu neznatnu razliku može da anulira tako što će tražiti ponavljanje izbora na nekoliko izbornih mjesta, aktivira glasače, pojačano agituje… Ali ništa od toga nije urađeno jer su izbori u avgustu 2020. godine, prema scenariju zapada, morali da se završe smjenom vlasti na ovaj ili onaj način”, rekli su naši izvori.

Dogovor SAD, DF-a i SPC

Umjesto borbe za taj jedan mandat i anuliranje neznatne razlike koja je iznosila nekoliko stotina glasova, tada vladajući DPS, koji je imao sve poluge moći, nije uradio ništa. Tadašnji predsjednik države i partije Milo Đukanović je ubrzo nakon izbora čestitao pobjedu opoziciji uz želju da nastave uspješno da vode Crnu Goru na putu euroatlantskih integracija.

Takva situacija bila je netipična za ovdašnje prilike, jer gotovo nijedna vlast na Balkanu to ne bi uradila, pa se postavlja pitanje da li, osim nesporne političke mudrosti Đukanovića, postoji još neki razlog za ovakvo postupanje?

Miljenici američke diplomatije – putinisti iz tadašnjeg DF-a

”Objašnjenje je jasno – tadašnja vlast došla je do informacija da su se Amerikanci dogovorili sa tada još uvijek aktivnim Demokratskim frontom (DF) i Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) koja je predstavljala glavni politički faktor u državi, da vlast mora da se promijeni. Takođe je dogovoreno da ako stara vlast ne prizna izbore i bude insistirala da se na pojedinim biračkim mjestima ponovi glasanje, Amerika blagonaklono gleda na ‘narodnu pobunu’ koju bi predvodile neskrivene ispostave malignog ruskog uticaja u Crnoj Gori – SPC i DF”, rekli su naši izvori.

Đukanović spriječio potencijalni rat koji su Amerikanci odobrili

Nakon dogovora na relaciji Amerika-DF-SPC, sve je bilo spremno za krvavi scenario u Crnoj Gori, na koji bi američka diplomatija tadašnjeg režima Donalda Trampa, gledala blagonaklono.

”DF je spremao uličnu pobunu protiv vlasti, sličnu onoj koju su pristalice Momira Bulatovića napravile 15. januara 1998. godine kad je Milo Đukanović trebalo da bude inaugurisan. Amerikanci su dali signal u kontaktima sa funkcionerima DF-a i SPC da se neće buniti ako krene pobuna u režiji ove dvije organizacije u službi velikosrpskog i ruskog malignog uticaja”, rekli su naši izvori.

Da je takav scenario realizovan, postojala bi realna opasnost da Crna Gora uđe u građanski rat sa hiljadama mrtvih.

Političke litije ekstremista iz takozvane SPC bile su samo pokazna vježba za ono što bi uslijedilo da DPS nije izgubio vlast. Sve uz blagoslov Amerikanaca

”Priznavši pobjedu opozicije u skladu sa najvišim demokratskim i političkim standardima Milo Đukanović je spriječio nerede i potencijalni građanski rat koji su spremali DF i SPC uz prećutni blagoslov američke diplomatije. Rusija je gledala sa strane kako Amerikanci sa njihovim proksijima odrađuju posao koji oni nijesu uspjeli da završe 2016. godine”, rekli su naši izvori.

Da je Amerika bila spremna za nerede na ulicama Crne Gore govori i to što je ambasadorka SAD u Podgorici Džudi Rajzing Rajnke  nakon izbora govorila da je očekivala da će predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ‘izvesti tenkove na ulice’. To mnogo toga govori o namjerama SAD i tadašnjeg režima Donalda Trampa, kada je u pitanju Crna Gora. Takav odnos po inerciji se nastavio i nakon smjene vlasti u SAD, o čemu svjedoče kadrovi koji predstavljaju američke interes u regionu kakvi su ambasador u Beogradu Kristofer Hil i izaslanik za Balkan Gabrijel Eskobar čija je smjena nedavno najavljena.

Izvor:Aktuelno.me